Ljudski rod odaslao je u svemir još jednu letjelicu, a multimilijarder i svemirski vizionar koji stoji iza ovog projekta, Elon Musk, doživio je planetarnu slavu.

Hoće li Tesla Roadster ikada dosegnuti ciljani asteroidni pojas između Marsa i Venere gdje bi navodno trebao besmisleno kružiti idućih nekoliko stotina milijuna godina ili će postati još jedan komad svemirskog smeća u Zemljinoj orbiti, to ćemo jednog dana možda i saznati, nadamo se ne onog trenutka kada naša letjelica bude udarila u nepoznati objekt na svom putu u ništavilo.

Musk je svijetu pokazao da i on svoju raketu za svemirsku utrku ima, a njegova zamisao je da upravo Falcon Heavy ponese u svemir prvu ljudsku posadu koja bi trebala završiti na Marsu. Prebogati vlasnik brojnih tvrtki među kojima i Tesla Inc. te SpaceX, investitor, inženjer i izumitelj Elon Musk napravio je ujedno i jedan od najdojmljivijih marketinških poteza u povijesti šaljući u svemir primjerak svog proizvoda, elektroautomobila Tesla Roadster koji nakon zvjezdanih tek treba pokoriti zemaljske staze. Njime “upravlja” lutka Starmana, nazvana po liku iz istoimene pjesme Davida Bowieja s kultnog albuma “The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars”, snimljenog u veljači 1972., a unutrašnjošću automobila odjekuje još jedna Bowiejeva referenca, jedna od njegovih najdojmljivijih pjesama, “Space Oddity” snimljena još 1969. i uvrštena na njegov drugi po redu album “David Bowie” kasnije preimenovan upravo prema toj pjesmi.

Nije ovo prvi put da se ta Bowiejeva psihodelična pjesma stavlja u kozmički kontekst. Posljednji put kada smo je čuli s te adrese bilo je 2013. kada ju je kanadski astronaut Chris Hadfield izvodio u bestežinskom stanju Međunarodne svemirske postaje, a svoju ponovnu popularnost stekla je nakratko nakon smrti Davida Bowieja. Ta je pjesma i jedan od zvučnih simbola Britanskog svemirskog programa koji je do sada u Zemljinu orbitu isključivo odašiljao satelite i letjelice bez ljudske posade. Zašto bi uostalom škrti Englezi i Škoti bacali novac na tako skupe igračke kao što su svemirske letjelice prepuštajući taj trošak gospodarski potentnijim i tehnološki ambicioznijim Amerikancima. Glavni junak ove pjesme izmišljeni je astronaut Major Tom koji se pojavljuje i u još nekim Bowiejevim pjesmama poput “Ashes to Ashes”, “Hallo Spaceboy” i “New Killer Star” te glazbenom videu “Blackstar” s njegova istoimenog posthumnog albuma. Problemi koje bojnik Tom doživljava u svemirskoj letjelici koja gubi vezu sa Zemljom aluzija su na povijesni let “Apolla 11” s ljudskom posadom koji se dogodio nekoliko dana nakon objavljivanja pjesme “Space Oddity” i opasnost da sve krene po zlu.

Ipak, ta je Bowiejeva pjesma sve drugo samo ne oda astronautima i svemirskim pustolovinama bojnika Toma. Spomenuti lik je zapravo alter ego samog Davida Bowieja te izravna aluzija na njegova narkomanska iskustva i životne ponore iz kojih je navodno izišao tek na nagovor svoje supruge Iman. U pjesmi “Ashes to Ashes”, Bowie pjeva: “We know Major Tom's a junkie/ Strung out in heaven's high/ Hitting an all-time low.” Njegovi biografi tvrde da je Bowie 70-ih godina ušmrkavao kraljevsku dozu od sedam grama kokaina dnevno. Ovdje ulazimo na škakljivo područje ne baš usamljenog niti naročito etičnog slavljenja narkomanskog stila života u popularnoj glazbi ovjekovječenog u glasovitoj krilatici “sex, drugs, rock & roll”. Mnogi glazbenici, pa i notorni David Bowie, koristili su drogu iz dva razloga. Prvo, zato što su za nju imali dovoljno novca i, drugo, zbog uvjerenja da su u nadrogiranom stanju sposobniji za stvaranje nego u trijeznom. Joseph Haydn je taj strah od nedostatka nadahnuća nadoknađivao čestom i intenzivnom molitvom. U međuvremenu moda se promijenila tako da današnji naraštaji Haydnovih kolega puno češće posežu za opijatima svih vrsta. Upravo u toj izmaglici između svjesnog i nadrogiranog nastao je cijeli jedan glazbeni žanr koji je ponio naziv psihodelija.