Mađarska državna opera provodi jedan od najvećih pothvata u svojoj 133 godine dugoj povijesti: dvjema monumentalnim produkcijama obići će područja izvan granica Mađarske pretežito naseljena mađarskim stanovništvom. Između 6. i 24. veljače u gradovima Zakarpatske oblasti, južne Slovačke, Vojvodine, dravskog trokuta, Prekmurja i Gradišća, izvest će Erkelovu operu “Ladislav Hunjadi” (u tri čina na mađarskom jeziku s titlovima na hrvatskom) i baletnu izvedbu Lehárove “Vesele udovice” u koreografiji Ronalda Hynda. Osječke izvedbe u Dvorani Gradski vrt su 19. veljače “Ladislav Hunjadi” i 20. veljače “Vesela udovica”, obje večeri u 19 sati.

Nakon Ukrajine i Slovačke, Osijek će ugostiti više od 420 glazbenika i plesača.

Ferenc Erkel skladao je svoju domoljubnu operu 1844., na vrhuncu doba reformi, a koncentrira se na jedno od turbulentnih razdoblja mađarske povijesti, dane nakon pobjede kod Beograda. Junak nije Janko Hunyadi ili kasniji Matija Korvin, već plemić koji staje na gubilište, Ladislav. Tadašnji su gledatelji uzbuđeno dočekali djelo koje je sadržavalo ne tako prikrivene poveznice s političkim previranjima njihova doba. Glazba slijedi talijanske i francuske uzore, kao i mađarske plesove 18. st.

- Iako se u remek-djelu Ferenca Erkela uočavaju brojni utjecaji opernih skladatelja toga i ranijih doba, kao i uzorak opernog žanra (Beethoven, Rossini, Donizetti, Halévy, Meyerbeer itd.), ono, ipak, zauzima posebno mjesto među nacionalnim operama 19. st. Dijelom jer glazba ima mađarsku auru, a dijelom jer joj priliči opis koji je, duhovito, za balade upotrebljavao jedan mađarski estetičar iz 19. st. - “tragedija ispričana pjesmom.” Na premijeri 27. siječnja 1844. operom “Ladislav Hunyadi” rađa se mađarska nacionalna glazbena drama”, piše András Batta.

Nije riječ o zabuni: Leharova “Vesela udovica” u izvedbi Mađarskog nacionalnog baleta! Britanski je koreograf Ronald Hynd 1975. preradio popularnu operetu u fantastičan balet po narudžbi Australskog baleta. Odabir teme tada je bio nešto novo, naime u to vrijeme nitko nije pokušao postaviti operetu na baletnu pozornicu.

Priča nas vodi u 1905., u izmišljeni grad Pontevedro, gdje je u pariškom veleposlanstvu sve naglavačke: bankrot prijeti gradu i diplomatima ugrožava živce. Jedina im je nada doći do kapitala tako što će udati prebogatu udovicu za njezinu staru ljubav. Kroz sve ovo međutim strada veleposlanikov brak. Uzalud, diplomacija nije potrebna samo u politici...

Najljepši dijelovi predstave su dueti i sola, koji omogućuju prikazivanje karaktera, nadopunjeni često komičnim dijelovima s pantomimom. Koreograf se odlično snalazi s karakternim plesovima u drugom činu, iako na čudan način uz glazbu južnoslavenskog karaktera vidimo i jednu poljsku mazurku (ova se simpatična varka može pripisati Leháru.).

“Vesela udovica” dobitna je mješavina sastojaka potrebnih da se gledateljstvo dobro zabavi i uživa u Lehárovoj čudesnoj glazbi. Dokaz je uspjeh ovog baleta koji neprekidno traje duže od 40 godina. Mađarska premijera održana je 22. veljače 2014. u kazalištu Erkel u izvedbi Mađarskog nacionalnog baleta. N.Vek.