Objavljeno 15. veljače, 2018.
Novonabavljene lukovice treba staviti samo do polovice u zemlju, a koriste se relativno male cvjetne posude
Upadljivi veliki cvjetovi živih boja ubrzo su učinili Hippeastrum omiljenim objektom prikupljanja i uzgoja. Danas je na tržištu više od sto sorti: od čisto bijelih preko raznih nijansi ružičaste do žarkocrvene. Uglavnom se traže jednobojne sorte i dvobojne s tamnijim ili svjetlijim unutarnjim dijelom cvijeta. Amarilisi koji se nude na tržištu imaju 2-3 jake cvjetne stapke s 4 - 6 velikih cvjetova promjera od 20 do 30 cm. Smatra se da su u Europi vodeći uzgajivači Nizozemci.
Uzgoj
Novonabavljene lukovice treba tijekom zime (od studenoga do veljače) staviti samo do polovice u zemlju. Pri takvom uzgoju treba upotrijebiti relativno male lonce, tako da je razmak između lukovice i ruba lonca do 3 cm. Jako je važna drenaža, zato moramo na dno lonca staviti glinopor ili dva prsta debeli sloj šljunka. Potom lonac napunimo glinastohumusnom zemljom. Da se spriječi zaraza crvenim paležom, lukovice treba čvrsto potisnuti, zaliti i postaviti na toplo mjesto, oko 25 Celzijevih stupnjeva. Zakorjenjivanje traje prilično dugo, primjerice ako lukovicu sadimo u siječnju, korijenje će se razviti tek u ožujku. Do početka tjeranja korijenja potrebno je štedljivo zalijevati i tek kad se pojavi debeli cvjetni pup ili prvi vrškovi listova (katkada oboje u isto vrijeme) zalijevanje treba pojačati. Pri zalijevanju treba paziti da je voda sobne temperature i slabo kisele reakcije (pH 5-6,5).
Sada treba lonac postaviti na svijetlo mjesto, obilno zalijevati i svakih 14 dana prihranjivati tekućim gnojivom. Dok se ne rascvate treba je češće orošavati, tj. prskati.
Njega nakon cvatnje
Kad se potpuno rascvate, može se smjestiti na nešto hladnije mjesto pa će duže cvasti. Ne preporučuje se da biljka stvori sjeme. Zato treba cvjetnu stapku kad se osuši pri dnu odrezati. Nakon cvatnje biljke treba držati na sunčanom i zračnom mjestu u sobi ili od kraja svibnja vani. Potrebno je ravnomjerno zalijevanje i prihranjivanje. Cvjetnu stapku odrezat ćemo tek kad se potpuno osuši. Listovi moraju bujno rasti da bi lukovica koja se kod cvatnje smežurala opet postala debela i jedra. Da bi amarilis ponovno cvao, lukovica mora biti krajem ljeta vidljivo veća nego što je bila kad smo je sadili. Pravilno njegovane lukovice od godine do godine moraju svoj opseg povećati za 1 do 2 cm.
Presađivanje
Ako je lukovica narasla posve do ruba lonca, biljku je potrebno presaditi. To činimo tek kada završi cvatnja i nakon što odrežemo cvjetnu stapku. Prilikom presađivanja nastojimo zadržati grumenje zemlje oko korijenja. Prema veličini lukovice odabiremo posudu i prema potrebi dodajemo zemlju.J.Kn.
Cvjetnu stapku odrezat ćemo tek kad se potpuno osuši
Vrijeme mirovanja
Bez strogog mirovanja od listopada do prosinca biljke neće ponovno cvasti. Zbog prelaska u fazu mirovanja treba od početka kolovoza prvo smanjiti, a poslije posve obustaviti zalijevanje i prihranjivanje, tako da se listovi tijekom 4-5 tjedana uvuku. Nakon toga lonce s lukovicama okrenemo i stavimo na tlo. Lukovice ne vadimo iz posuda da ih ne ozlijedimo. Lonce treba držati na mjestu koje nije prehladno (10-12 Celzijevih stupnjeva). Nakon stadija mirovanja (krajem prosinca), lonce vraćamo u prvobitni položaj, izvadimo lukovice iz njih, odstranimo staru zemlju i ostatke korijenja, te promijenimo samo površinski sloj zemlje. Biljku ne presađujemo. Treba nastojati da prelazak iz mirovanja u fazu rasta i razvoja ne bude prebrz.
Crveni palež
Najopasnija bolest amarilisa je crveni palež, a uzročnik je gljivica Stagonospora curtisii. Bolest se očituje pojavom crvenih pjega i pruga na lukovicama, listovima i cvjetnim stapkama, koje se prilikom jakog napadu savijaju i deformiraju. Preporučuje se lukovice tijekom mirovanja potopiti dva sata u vruću vodu (43 Celzijeva stupnja) ili namakati u 1,5-postotnoj bordoškoj juhi (mješavina modre galice i vapna) ili nekom sintetičkom fungicidu. Poslije toga lukovice treba osušiti. Ne smiju se namakati lukovice s mladim korijenjem.