Situacija u Siriji, gdje ratuju svi protiv svih, čini se, dobila je novi zaplet, jer, kako izgleda, sirijski Kurdi, koje je u sjeverozapadnoj pokrajini Afrin napala turska vojska, imaju novog saveznika - predsjednika Bašara al-Asada.

Provladine snage predsjednika Asada i snage predvođene Kurdima međusobno su se borile u drugim dijelovima Sirije jer se Damask protivi zahtjevima Kurda za autonomiju. Ali u Afrinu imaju zajedničkog neprijatelja i zajednički interes - blokiranje turskog napredovanja na terenu, prenosi euroactiv.eu.

Turska, koja kurdsku YPG postrojbu u Afrinu vidi kao prijetnju na južnoj granici, pokrenula je prošlog mjeseca napad na tu regiju. U nevjerojatnom obratu Kurdi su zatražili od Damaska - dojučerašnjeg neprijatelja - da pošalje vojsku kako bi se obranila sirijska granica.

No vlada u Damasku ne pokazuje interes da pošalje vojsku protiv Turaka, ali, kako prenosi Reuters, pruža neizravnu pomoć dopuštajući kurdskim borcima, civilima i političarima da dođu do Afrina preko teritorija koji drži.

To su potvrdili izvori s obje strane.

Dolazak pojačanja vjerojatno će osnažiti kurdski otpor, usporiti turske snage te produžiti sukob koji se vodi zbog kontrole nad sirijskim teritorijem.

Za Sjedinjene Države, koje podupiru Kurde, to je još jedna komplikacija u sedmogodišnjem ratu u Siriji i podsjetnik na to da njezin sirijski kurdski saveznik mora s vremena na vrijeme sklopiti sporazum s Asadom.

Snage u sjevernoj Siriji predvođene Kurdima kažu kako su postigle sporazume s Damaskom kako bi dopustio dolazak pojačanja koja će biti poslana Afrinu s drugih područja pod nadzorom Kurda - Kobani i Jazeera.

“Postoje različiti načini za pojačanje Afrina, ali glavni put je preko teritorija koji kontroliraju režimske snage. Postoje sporazumi između dviju snaga... zbog slanja pojačanja Afrinu”, izjavio je Kino Gabriel, glasnogovornik kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF).

Dok Kurdi ovise o Asadu da dođu do Afrina, kurdski izvori kažu kako i oni imaju utjecaj nad Damaskom, jer bez suradnje s njima režim ne bi mogao doći do sjeveroistočnih područja, koja su bogata naftom, bez koje nema ni novca ni sredstava za nastavak rata.

“Sirijski režim pomaže Kurdima humanitarnom podrškom i logistikom, okrećemo glavu na drugu stranu dopuštajući Kurdima potporu da dođe do fronte”, rekao je jedan od Asadovih zapovjednika, koji je tražio anonimnost.

Turska vojska polako napreduje, gotovo tri tjedna nakon što je pokrenula operaciju “Maslinova grana”. Ankara smatra da je YPG produžetak Kurdistanske radničke stranke (PKK), koja je tri desetljeća uzrok nesigurnosti na istoku Turske i smatra se terorističkom skupinom i od Sjedinjenih Država i od Europske unije.

No Sjedinjene Američke Države oslanjale su se na YPG kao glavnu komponentu svog rata protiv Islamske države te su poduprle tu grupaciju.

Ionako složeno stanje na terenu dodatno komplicira činjenica da je Turska članica NATO-a i time saveznica SAD-a, koji podupire YPG.

U međuvremenu Kurdi optužuju Rusiju da je dala zeleno svjetlo za turski napad tako što je povukla promatrače koji su prošle godine razmješteni u Afrinu.

YPG kontrolira gotovo cijelu sirijsku granicu s Turskom, ali Afrin se odvaja od većeg kurdskog kontroliranog područja na istočnoj strani.

Tijekom većeg dijela rata Damask i YPG su izbjegavali sukobljavanje. Ponekad se bore protiv zajedničkih neprijatelja, uključujući i pobunjeničke skupine koje sada pomažu Turskoj u napadu na Afrin.

U shizofrenoj situaciji Asadove snage surađuju s YPG-om u području Afrina, a istočno od Eufrata ratuju protiv njih. Noah Bonsey, viši analitičar međunarodne krize skupine za Siriju, kaže kako “još uvijek postoji dubok jaz između YPG-a i režima, s obzirom na to kako gledaju na budućnosti sjeveroistočne Sirije”.