Već prvo proljetno kolo jasno je pokazalo kako HNL ni ove sezone neće napraviti nikakav iskorak kad je u pitanju povratak povjerenja.

Dinamo je uz neupitnu kvalitetu koju ima osigurao sve potrebne insturmente kako mu se slučajno ne bi ponovila prošla sezona kada je ostao bez trofeja. Osijek je prvi na svojoj koži osjetio svu Dinamovu snagu. I onu na terenu, ali i onu koju mu donose suci. U Gradski vrt je poslan Igor Pajač, kojeg su proglasili najvećim talentom sudačke scene. A koliko znaju o talentu u sudačkoj organizaciji najbolje govori činjenica kako ni jedan hrvatski sudac nikada nije vidio završni turnir velikih natjecanja, a vjerojatno i neće dok se god talenti proglašavaju prema postojećim kriterijima. Jer u Hrvata nije važno kako kvalitetno sudiš i jesi li doista nadaren, već je potrebno ispuniti neke kriterije. Jedan od njih je, valjda, najmanje triput pomoći Dinamu te se tako dodvoriti velikom gazdi. Pajač će nakon Gradskog vrta imati sigurno bar jedan bod više na svom kontu jer je oštetio Osijek za čisti kazneni udarac i tako uništio bilo kakvu neizvjesnost u toj utakmici. Ništa novo, već smo naviknuli na takve sudačke "previde", ali više od toga nas boli što nas budalama smatraju oni koji delegiraju suce. Dakle, mora li utakmice Osijeka i Dinama najčešće suditi čovjek koji živi 10 ili 20 kilometara od Zagreba? Zar u ovoj državi ne postoji ni jedan sudac koji ne gravitira Zagrebu da je sposoban dijeliti pravdu na tim susretima? Od posljednjih deset utakmica Osijeka i Dinama samo je dvije sudio čovjek čije je boravište od Zagreba udaljenije od 50 kilometara. To je bio Riječanin Ivan Bebek. Ostalo su sudili suci iz Zaprešića, Varaždina, Čakovca i Velike Mlake. Recimo, Mario Zebec sudio je tri od tih deset utakmica i ni jedna nije završila bez repova. Ali koga briga. Na taj način ljudi koji delegiraju suce baš se sprdaju sa svima nama. I nitko im ništa ne može. Umreženi su i zaštićeni poput ličkih medvjeda, mogu se iživljavati do mile volje jer dobro znaju čiju guzicu, da oprostite, trebaju glancati. Uzalud su sve kritike, svi nezadovoljstva, jer to društvo ima svoj jasno zacrtani "plan i program" i ne postoji ta sila koja će to promijeniti. Bar u ovom trenutku. Zato se neću upinjati kritizirajući rad onih koji delegiraju suce, već ću ga opisati jedinom prikladnom riječju – fuj!