Zgrada Klinike za infektologiju KBC-a Osijek sagrađena je 1937. godine i od tada na njoj nisu rađene nikave značajnije renovacije ni ulaganja. No, prema riječima prof. prim. dr. sc. Ljiljane Perić, dugogodišnje predstojnice te klinike, to je samo dokaz koliko su tadašnji građevinari bili vizionari jer su uspjeli stvoriti prostor koji je još uvijek funkcionalan i zadovoljava izolacijske potrebe pacijenata.

Prema riječima prof. Perić, aktualno ravnateljstvo osječke bolnice dalo je i naznaku kako će uskoro krenuti u detaljniju renovaciju ovog do sada, slobodno možemo reći, zaboravljenog odjela.

- Pacijenti znaju da im u ozdravljenju pomažu liječnici i terapija, a ne prostor. No, ipak, došao je red i na nas, i to prvi put. Naglasak će ponajprije biti na udobnosti pacijenata, pa je najavljena nabava novih kreveta, stolica i ormarića za sobe. Već smo uredili sanitarne čvorove, koji su prošireni, i to na način da smo dali dio liječničkog prostora, pa se sada presvlačimo na hodniku, ali smo zato dobili velike tuš-kabine i odvojene sanitarne čvorove za muškarce i žene, koji zadovoljavaju suvremene higijenske uvjete. Iako je to za sada nemoguće, zbog njezinih potreba, iseljenjem Nuklearne klinike iz ove zgrade nama bi se stvorio dostatan prostor, jer sada imamo problem s prostorom. Ono čemu se nadamo je i kako će dio zgrade koja će se graditi za potrebe dnevne bolnice kod istočnog ulaza pripasti i nama. Time ćemo uveliko proširiti i kapacitete i uvjete rada - napominje prof. Perić.

Ono čime se ova klinika može pohvaliti svakako je predano osoblje, za koje pacijenti ne štede riječi hvale. Tako se našem listu ovih dana obratio pacijent, koji kaže kako su liječnici i sestre iznimno predani, ali uvjeti objekta takvi da mu nije jasno kako tamo itko može ozdraviti te kako samo medicinsko osoblje djeluje u takvom prostoru. No, na ovoj klinici kažu kako im osim derutnog i nedostatnog prostora još veći problem prouzročava nedostatak stručnog kadra.

- Nedostaje nam sestara i liječnika. Trenutačno imamo šest liječnika koji dežuraju te dva specijalista koja su oslobođena dežurstava jer uskoro odlaze u mirovinu. Imamo i pet mladih specijalizanata, koji su predivni i predani učenju, ali im je potrebno još nekoliko godina iskustva. Pacijenti mi redovito govore: “Znate li koliko vaše sestre trče?” To je istina, mi svi nekada uistinu već plačemo od umora, ali dajemo sve za pacijente - priznaje prof. Perić.

Inače, ova klinika danas ima 34 kreveta u zatvorenom dijelu i 40 kreveta u dnevnoj bolnici.

- Svi, ako mogu, vole otići kući i doći u bolnicu na terapiju i po tri puta dnevno. Tako mi imamo oko 115 ulazaka na odjel dnevno. No, ovamo svi rado dolaze jer znaju da će im poslije biti bolje. Uvijek imamo pozitivne komentare naših pacijenata, a sve postižemo dobrom komunikacijom i timskim i predanim radom. Sretna sam što imamo i izvrsnu komunikaciju s Upravom, koja je prepoznala naše potrebe, ali i zadovoljstvo pacijenata i konačno će i ovaj odjel ugledati bolje dane - uvjerena je prof. Perić.