Novosti
RAST TENZIJA UOČI VUČIĆEVA DOLASKA

Ratna odšteta od Srbije - realnost ili puka utopija?
Objavljeno 10. veljače, 2018.

Pitanje ratne odštete od Srbije za sve ono što su Hrvatska i njezini građani pretpjeli tijekom Domovinskog rata iznova je posljednjih dana postalo top-temom, i to uoči dolaska predsjednika Srbije Aeksandra Vučića, u ponedjeljak, u Zagreb.

Iako je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović njihov susret zamislila kao smirivanje tenzija koje su se pojavile nakon srpske izložbe o Jasenovcu u UN-u, već sada je jasno da će se on odvijati u prilično drukčijem ozračju. Uz obnovljenu raspravu o odšteti, potaknutoj detaljem iz govora premijera Andreja Plenkovića u Europskom parlamentu, tome je pridonijela i još jedna u nizu bezumnih izjava srpskog ministra obrane Aleksandra Vulina o Hrvatskoj i ustašama. Vučić, koji će se susresti i s Plenkovićem, pak rekao je kako Hrvatska tu ne može ništa dobiti, nego samo “mnogo izgubiti”, vjerojatno ciljajući na imovinu Srba koji su napustili Hrvatsku.

Kada je riječ o ratnoj odšteti, kao temelj za naplatu od Srbije spominje se Sporazum o normalizaciji odnosa između RH i Savezne Republike Jugoslavije, potpisan još 23. kolovoza 1996., kao pravni okvir za takav zahtjev. Prema članku 7 tog sporazuma, Hrvatska i tadašnja SRJ obvezale su se u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo sa po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. To se nikada nije dogodilo, niti je osim povremenog spominjanja potpisanog od strane pojedinaca (Jadranka Kosor, Davor Ivo Stier...) to pitanje više ikada ozbiljno potegnuto.

Treba podsjetiti i kako su prijašnje Ministarstvo rada i socijalne skrbi te Državna revizija za popis i procjenu ratne štete utvrdili kako je RH u Domovinskom ratu “imala velike ljudske žrtve, stradanja stanovništva i goleme materijalne štete, što je bitno obilježilo njezin gospodarski i socijalni razvoj.” Dokument Ratne štete, izdatci za branitelje, žrtve i stradalnike rata sadrži i točan izračun počinjene izravne materijalne štete za uništenu imovinu, kao i nematerijalne štete, a koja se odnosi na žrtve i stradalnike rata te branitelje po raznim osnovama. Izračunom je utvrđeno da počinjena izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990. – 1999. godine iznosi 236.431.568.000 kuna ili 32 milijarde eura (37 milijardi dolara), dok su ukupni izdatci za žrtve i stradalnike rata te branitelje po raznim osnovama bili veći od 36 milijardi kuna, s godišnjom tendencijom rasta od 4,578 milijardi. Time se u 2017. godini dug neizravne štete povisio na više od 82 milijarde kuna ili oko 11 milijardi eura.

Raspon procjena ratnih šteta, kako je ovaj tjedan upozorio ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor, kao temelj za potraživanja prema Srbiji, kreće se od tih 37 milijardi dolara pa sve do 142 milijarde dolara do 2005. godine, koliko je pokojni general Slobodan Praljak izračunao u svojoj knjizi. To, plus neizravni gubitci od 2005. do 2014. godine, ukupno daje čak 252,5 milijardi dolara, rekao je. “Činjenica je da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku i da je Hrvatska razorena”, rekao je Nazor, koji podržava susret predsjednice Grabar-Kitarović s Vučićem, no nema velikih iluzija s tim u vezi. “U ovakvoj atmosferi uvreda, laži i verbalne paljbe iz Beograda teško je nešto očekivati”, kazao je, pozivajući bar na otvaranje i rješavanje civilizacijskih pitanja, poput nestalih osoba.

Treba reći i da pitanje ratne odštete nije nepoznanica na europskom tlu. Primjerice, Njemačka još otplaćuje ratnu odštetu državama protiv kojih je ratovala i na koje je izvršila agresiju. S tim u vezi valja podsjetiti i kako su u zaključcima odbačene hrvatske tužbe za genocid na Haškom sudu, iako odbačene po pitanju genocida, potvrđeni su razlozi za potezanje pitanja odštete - izrijekom da je Hrvatska bila napadnuta na svom teritoriju i da je na nju izvršena agresija od strane JNA i srpskih snaga. Bura u srpskim medijima počela je već prošle godine, kada su označeni kao agresori u novom Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, zbog čega se počelo spominjati kako bi Hrvatska od Srbije mogla tražiti ratnu odštetu.

Tu je i činjenica da je Hrvatska raskinula sve veze sa SFRJ tek 8. listopada 1991. godine, pa ostaje upitno kako bi u pravnoj bitci bilo tretirano sve ono što je kao šteta počinjeno prije toga datuma. Većina hrvatskih građana i stručnjaka s kojima smo razgovarali ipak smatra da sukladno dosadašnjim iskustvima od cijele priče i isplate ratne odštete od strane Srbije na kraju neće biti ništa, ali da to pitanje svakako treba biti potegnuto u razgovorima Hrvatske i Srbije. Iz pravnih krugova čuli smo i stav kako nitko u Hrvatskoj to pitanje kao uvjet Srbiji za njezino približavanje EU-u neće ni moći pokrenuti bez konzultacija s centrima moći, što znači Bruxelles i Washington. Uzimajući sve to u obzir, unatoč neprijepornoj činjenici kako je Srbija direktno odgovorna za stradanje ljudi i uništavanje imovine u Hrvatskoj, za što dokazi postoje, ne bismo se trebali začuditi ako to na kraju ostane tek jedan od argumenata u razrješavanju drugih otvorenih pitanja dviju zemalja.

Igor BOŠNJAK

Josip Kompanović

predsjednik Zajednice povratnika

Hrvatska sada ima alate za traženje ratne odštete

Josip Kompanović, predsjednik Zajednice povratnika, smatra da RH sada ima alate za traženje ratne odštete od Srbije. “Tu je pitanje njihova pristupa EU-u, zatvaranja poglavlja 23 i 24, koja se odnose na ljudska prava, te s druge strane činjenica da su potpisali Sporazum o normalizaciji odnosa iz 1996. godine, koji je praktički međunarodni ugovor. Sada je prilika da se to pogura i natjera ih se da taj ugovor poštuju, iako ne mislim da će oni do ulaska u EU isplatiti ratnu odštetu”, podsjeća Kompanović, ističući kako je ZPH nedavno premijeru i predsjednici poslao pismo u kojemu podsjeća na sve to, čime je vjerojatno i potaknuo ovu raspravu.

Andrea Metelko Zgombić

državna tajnica Ministarstva vanjskih i europskih poslova

POSTOJI MEĐUNARODNOPRAVNA OBVEZA

Državna tajnica Ministarstva vanjskih i europskih poslova Andrea Metelko Zgombić u emisiji HTV-a Otvoreno rekla je da Srbija i Hrvatska komuniciraju i pokušava se otvoriti prostor za rješenje otvorenih pitanja. “Prvim temeljnim ugovorom kojim su 1996. uspostavljeni diplomatski odnosi između dviju država stvorena je i obveza sklapanja ugovora za nadoknadu uništene i oštećene imovine. Ti pregovori su zastali, ali to pitanje i dalje ostaje otvoreno te nesumnjivo postoji međunarodnopravna obveza sklapanja ugovora i rješenja tog pitanja”, istaknula je Metelko Zgombić. Prema njezinim riječima, od Srbije se očekuje da razvija dobrosusjedske odnose, a spremnost njezina približavanja EU-u vezana je uz spremnost te zemlje da riješi otvorena pitanja, uključujući i nasljeđe iz prošlosti i pitanje granica. “U tom kontekstu, Hrvatska ne traži ništa više, ali neće pristati na ništa manje”, zaključila je Metelko Zgombić.

VUKOVAR I OSIJEK S NAJVIŠE STRADALIH STANOVA

Prema knjizi “Hrvatske ratne štete” Mate Pavkovića, u prvoj godini rata stradalo je 590 naselja u tadašnjih 57 općina u Hrvatskoj, od kojih je 35 do temelja uništeno, a 34 su pretrpjela teška oštećenja. Od općina koje nisu okupirane najviše stanova stradalo je u tadašnjoj općini Osijek (20.500 stanova ili oko 34 % stambenog fonda), a slijede Dubrovnik s 13.900, Vinkovci (12.980), Pakrac (8100) i Slavonski Brod (7475). Prema podatcima iz 1992., na privremeno okupiranom području očekivano je najviše stanova uništeno i oštećeno na području tadašnje općine Vukovar (25.590 ili 91 % stambenog fonda). Slijede Petrinja (7083), Slunj (5620), Drniš (5016) i Kostajnica (4590). Procjena je da je u agresiji na RH, ne računajući privremeno okupirano područje, uništeno, teže ili lakše oštećeno 217.009 stanova (u oko 183.000 zgrada). Najveći dio razrušen je 1991. kad je počinjena šteta procijenjena na oko 3,2 milijarde dolara.

Ljubo Jurčić

ekonomist

ARGUMENT ZA BOLJE PREGOVARAČKE POZICIJE

Procjena ratne štete služi za poboljšavanje pregovaračke pozicije u drugim stvarima u odnosima sa Srbijom, bilo da je riječ o pitanju granica, povrata umjetnina ili nestalima. U međunarodnoj politici za otvorena pitanja uvijek pokušavaš naći nešto što može dodati pritisak na drugu stranu. To oni nama pokušavaju raditi s Jasenovcem i brojkama i imovinom Srba koji su otišli iz Hrvatske, da bi relativizirali Srebrenicu i druge zločine koje su počinili Srbi tijekom ovog rata. Ima puno dokaza da su tenkovi išli iz Beograda te da su srpske dobrovoljačke postrojbe dolazile u Hrvatsku tijekom rata i u pravnom se smislu može naći načina da se to adresira na Srbiju. Koliko se može od svega toga naplatiti uglavnom se svodi na međudržavne kompenzacije”, rekao nam je ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić.

pravni okvir

TEMELJ ZA NAPLATU JE SPORAZUM IZ 1996.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana