Hrvatsko planinarsko društvo “Cibalia” Vinkovci u Gradskoj vijećnici u Vinkovcima organiziralo je predavanje Nikole Horvata iz Zagreba, prvog Hrvata koji je propješačio rutu Pacific Crest Trail dugu 4300 km, a koja se proteže od Meksika preko Kalifornije, Oregona, Washingtona do Kanade.

- Ideja za ovu pješaku rutu došla je kad sam vidio dokumentarne filmove na YouTubeu, što me osvojilo na prvu i odlučio sam krenuti. Za početak morate se dobro pripremiti: prvo sam pješice prošao 500 kilometara, a zatim 700 kilometara. Mora se vježbati koljena te pročitati puno literature, kako bi se što spremnije išlo na put. Nije jednostavno hodati šest mjeseci. Najveći su problem bila financijska sredstva, jer je bilo dosta skupo. Međutim, kako sam posjećivao facebook-stranicu Traila, pružila mi se prilika preko korejske nacionalne televizije koja je na toj stranici stavila oglas kako traži glavnog protagonista za dokumentarac koji planira snimiti. Javio sam se i između 40 kandidata mene su izabrali i tako sam krenuo - rekao Horvat, koji je prošao 1000 jezera, 24 nacionalne šume i sedam nacionalnih parkova, tri savezne države (Kalifornia, Oregon, Washington). Uz ove podatke dodajmo da je prošao 5.465.999 koraka, potrgao pet štapova za hodanje, promijenio pet pari čarapa, te napravio 4000 fotografija i više od 150 videa.

- U početku je bilo sve novo, uzbudljivo, vrućine su bile velike zbog činjenice da sam bio u pustinji, a onda se popnem na veliku visinu 3000 metara i opere me snijeg. Bilo je poprilično raznovrsno od samog početka, no s vremenom stječeš neku sigurnost. Onda mi se dogodila ozljeda zbog pokrešnih uložaka koje sam imao u tenisicama te sam pauzirao skoro osam dana. Kad sam shvatio da ozljeda nije toliko kobna, odlučio sam krenuti dalje, no nešto sporije. Kako sam hodao dalje, ta je noga bila sve bolja i bilo je lakše hodati. U Kaliforniji je bilo uzbudljivo, predivno, jedan od najljepših predjela koje sam ikada vidio, prepuno jelena, medvjeda. Prosječna brzina bila mi je 32 km na dan, a svaku večer spavao sam u šatoru, osim kada bih došao u grad da uzmem hrane i piće, onda sam uzimao hostel ili hotel. Imao sam ruksak koji nije nimalo lagan, teži više od 20 kilograma i ako ga dobro ne namjestite, možete imati teških ozljeda. Ako se vratimo na samo pješačku rutu, uvijek bih išao sam, jer je teško hodati u paru, teško je uskladiti ritam, karakter, često dolazi do iskrenja, jer svatko ima svoje zamjerke - priča Horvat, koji je najveći strah pretrpio kad se našao nekoliko metara od pume, koja ga je, kako kaže, samo gledala i odlučila da ga ovaj put neće napasti.

- Bilo je jezivo i nisam znao što napraviti, u jednom trenutku je samo otišla, što je još veći problem, jer onda ne znam gdje je. Uvijek je dobro kad životinju vidiš ispred sebe, a ne iza sebe. Kad je ušla u grmlje, uzeo sam štapove i počeo stvarati buku. Kad sam je još jednom vidio, oblio me znoj, no, srećom, otišla je dalje - priča Horvat, koji je putem pretrpio niz ozljeda i bolesti.

- Svaki čovjek koji se odluči na ovakvu rutu, mora ispred sebe imati svoj cilj, odnosno mora biti uporan. Mora se fokusirati na male radosti, kao što su čokolada ili sok na putu. Bol, patnja, jad i bijeda su privremeni, morate imati vjere u sebe. Ono što je najvažnije na samom putu jest da morate predano stavljati jednu nogu pred drugu, što će u konačnici donijeti uspjeh, kako sam ja u 163 dana prešao 4300 kilometara - rekao je na kraju Horvat. Posjetitelji su pogledali projekciju nagrađivanog dokumentarnog filma Pacific Crest Trail: Tesla - godina početka. Svoja iskustva Horvat je opisao u knjizi “Barinški epitaf: priča s Pacific Crest Traila”, koja je također predstavljena u Gradskoj vijećnici u Vinkovcima. M.Kokaj