Objavljeno 1. veljače, 2018.
Mnoge trajnice cvjetaju vrlo rano u proljeće, a na dobrom mjestu cvast će svake godine
Nakon zimskog sivila zaista je lijepo vidjeti biljke koje raskošnim bojama svojih cvjetova ukrašavaju naš vrt ili prilaz kući.
No, nemamo uvijek vremena da lijep proljetni ugođaj stvaramo sadnjom jednogodišnjih cvjetnica u rano proljeće. To, međutim, ne mora značiti da će naš ukrasni vrt u rano proljeće ostati pust. Postoje, naime, trajnice koje cvjetaju vrlo rano u proljeće i koje će nam, jednom kad ih posadimo, cvasti svake godine. Potrebno je samo pravilno ih posaditi i posvetiti im malo pažnje tijekom godine.
Jaglaci
Jedna je od najpoznatijih biljaka, koju zbog njezine rane cvatnje zovu i vjesnica proljeća, dakako, jaglac. Obični jaglac kao i visibaba u hladnijim krajevima počinje cvasti već u veljači ili ožujku, čim okopni snijeg, a u toplijim još i prije. Valja, međutim, reći da rod jaglaca obuhvaća više od 500 vrsta te da su od našeg običnog jaglaca te od ostalih vrsta uzgojene mnoge sorte i hibridi raznih boja i nijansi, od bijele, ružičaste i crvene do žute, plave i tamnogrimizne te gotovo crne. Cvjetovi su na pojedinačnim ili, kao kod mnogocvjetnih jaglaca, na skupnim stapkama koje se izdižu iznad listova. Neke vrste jaglaca imaju i vrlo lijep miris. Uglavnom su to otporne biljke koje vole prohladno mjesto i neutralno ili slabo kiselo tlo, humusom bogato, vlažno tlo s mnogo listinca. Stoga ih je dobro saditi u polusjeni drveća. Staklenički jaglaci obično se uzgajaju iz sjemena, a zatim ih u rano proljeće možete posaditi na otvoreno. Uz malo pažnje takvi će jaglaci i idućeg proljeća potjerati i procvasti, iako nešto slabije nego kada ste ih kupili, uzgojene u optimalnim uvjetima staklenika. Mnogocvjetni jaglaci mogu se također razmnožiti sjemenom, koje ćete posijati rano u proljeće, ali ih je još bolje razmnožavati dijeljenjem korijena, jer ćete tada biti sigurni da će novoposađene biljke imati boju i druga svojstva matične biljke.
Privlačna bergenija
I napokon, kada govorimo o ranocvatućim trajnicama, svakako valja spomenuti i bergeniju, čiji ružičasti cvjetovi skupljeni u bogate cvatove proviruju iznad krupnih listova već pretkraj zime, često već u siječnju ili veljači, dok gotovo još ništa drugo ne cvate. Osim vrsta ružičastih cvjetova postoje i one bijeloga ili purpurno crvenoga cvijeta, no te su vrste ili sorte rjeđe. No nisu samo cvjetovi dekorativni. Bergenija ima i lijepo veliko, okruglasto, kožasto lišće, koje ne gubi ni zimi. Osim toga, lišće nekih vrsta, kao primjerice, vrste Bergenia delavayi, zimi poprima grimiznocrvenu boju, što djeluje posebno lijepo. Ovo je također biljka koja nema puno zahtjeva i ne traži mnogo njege. Uspijeva na svakoj vrsti tla i na suncu i u dubokoj sjeni. Ipak, ako želimo da joj lišće pocrveni ili da procvate još ranije, treba je saditi ondje gdje ima nešto više sunca. J.Kn.
Staklenički jaglaci obično se uzgajaju iz sjemena, a zatim ih u rano proljeće možete posaditi na otvoreno
Ozimica i presličica
Ozimica ili Eranthis hyemalis također cvate kad i jaglac ili čak i ranije. Njegove se žute glavice već pomaljaju ispod suhog lišća dok ostale biljke još miruju i upravo stoga ova niska biljčica može biti zanimljiva za sadnju u kućnim vrtovima. Cvjetovi mnogih uzgojenih vrsta ozimice su mirisni i dosta krupni, do čak 5 cm, pa uz obrube gredica ili putova djeluju zaista dekorativno. Ipak, valjalo bi ju posaditi u polusjeni drveća ili u sjeni zgrade, jer ne voli jako sunce. Ova se biljka može razmnožavati sjemenom, koje sijemo izravno na gredicu, no jednostavnije ju je razmnožiti gomoljima, koji se sade u listopadu ili studenome.
Presličica ili Muscari botryoides također cvjeta u rano proljeće. U rodu presličica 50-ak je vrsta. To su mahom lukovičaste biljke visoke do 20 cm. Cjevasto lišće im je slično luku, samo što je mnogo sitnije. Cvjetići su im skupljeni u klasove na vrhu duže stapke. Obično su u različitim nijansama plave boje, od svijetle do tamne, no ima i kultivara s bijelim ili zelenkastim cvjetovima. Razmnožava se lukovicama u rujnu ili listopadu, a voli sunčana staništa i dosta propusno tlo. Ova se biljka rijetko uzgaja iz sjemena, jer tada procvate tek tri-četiri godine nakon sjetve.
Narcise i zumbuli
Vrlo rano u proljeće, već u veljači, cvatu i neke vrste narcisa ili sunovrata. To su vrlo otporne i prilagodljive biljke koje rastu gotovo u svim uvjetima osim na tlu u kojemu se zadržava previše vode ili u dubokoj sjeni kuće. Kod većine vrsta cvatnja traje oko tri tjedna, a ako u vrt posadimo nekoliko ranijih i kasnijih sorti, narcise će nam cvjetati cijelo proljeće. Možemo ih posaditi na sunčane gredice ili ispod drveća, ali se dobro osjećaju i na travnjaku, gdje će nam, kad ih jednom posadimo, svako proljeće nicati i između trave. Manje vrste možemo posaditi i na kamenjari, a neke su dobre i za pospješivanje, odnosno za sadnju u cvjetne lonce, kako bi nam procvale u kući, u nešto hladnijoj prostoriji. Narcise se također najčešće razmnožavaju dijeljenjem lukovica. I zumbuli cvatu također u rano proljeće. Doduše, sada ćete u rijetko kojem vrtu još moći naći prave starinske zumbule, jer su ih uglavnom zamijenile uzgojene vrste ili hibridi, koji bogatije cvatu. Ipak, srećom, i ti su zumbuli zadržali prekrasan miris starinskog zumbula Hyacinthus orientalis. Zumbuli se, kao i narcise, uglavnom razmnožavaju lukovicama. I oni su vrlo otporni i uspijevaju gotovo na svakom tlu. Najljepše djeluju ako se sade u skupinama, a vole sunčana staništa.