Lini Červaru spomenuli smo poslovicu da je jutro pametnije od večeri. Za večer u kojoj su naši rukometaši doživjeli poraz od Francuske teško je pronalazio glavne razloge, osim “crne rupe“ u prvom poluvremenu i niz tehničkih pogrešaka. Jutro poslije, očito spreman za obraćanje javnosti, prvo je krenuo u analizu cjelokupnog nastupa hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu.

- Kad smo saznali za ždrijeb, najavili smo borbu za medalju. Smatralo se da je to ostvarivo ako s Duvnjakom sve bude u redu. Nije dobro krenulo, ali smo zauzeli stav da si ne tražimo alibije, nego da s vlastitim snagama, bez Duleta, krenemo do cilja. Okolnosti u kojima smo igrali u Splitu i Zagrebu, ozračje i potpora zaista su bili fenomenalni. Protiv Srbije i Islanda ostavili smo jako dobar dojam. Igrali smo atraktivno, kolektivno, bilo je puno lijepih momenata. Došla je Švedska. I danas razmišljam jesam li mogao nešto promijeniti. Bili smo opijeni pobjedama, ali i zavarani njihovom lošom utakmicom protiv Islanda. Činjenica je da smo loše odigrali i da smo bili nadigrani. Utakmica s Bjelorusijom nakon šoka imala je posebnu težinu. Bilo je kritika, dobili smo teško, na kraju i to stoji. A onda smo nadigrali Norvešku, koja je doprvak svijeta. I to njihovom igrom. To nam je vratilo samopouzdanje i nade i želje. I igrača, ali i gledatelja.

No onda je stigla Francuska i prizemljenje?

- Nismo realno sagledali situaciju. Upali smo u njihovu klopku, brzopleto smo šutirali. Emocije je nadvladao razum, radili smo početničke pogreške, nismo uspjeli razvući njihovu obranu. Dosta se spominjala ta naša igra sedam na šest. Vjerujte, ovako na treningu nikada nismo izgledali. Ipak, u drugom dijelu, u 53. minuti, stigli smo na minus jedan. Malo je nedostajalo. Nakon svega nitko ne može reći da smo kao domaćin imali vjetar u leđa od sudaca. Na bilo kojoj utakmici.

Je li neplasman u polufinale neuspjeh?

- Nije neuspjeh. Znamo kako stojimo. Ostalo smo bez Duvnjaka, Mamić šest mjeseci nije igrao napad, Stepančić je rezerva tom Remiliju. Iza sebe smo ostavili europske prvake, svjetske viceprvake i brončane sa svjetskog prvenstva. To nije neuspjeh. Treba reći: Francuska je bolja od nas. Ali i njih možemo i mogli smo dobiti. Nemojmo si lagati. Ovo nije neuspjeh, ali moglo se bolje. Ali i gore. Nisam ostvario ono što sam mislio.

Zahvalio je Červar i medijima. Kazao je kako je osjetio da i mi dajemo vjetar u leđa reprezentaciji. A onda krenuo s nečim što bismo mogli nazvati “strategijom razvoja hrvatskog rukometa do Tokija 2020. i nakon njega by Lino Červar“. No pitanje je vidi li Červar neku svoju ulogu u tome. Dojam je u ovom trenutku da se više ne vidi na hrvatskoj klupi.

- Novog izbornika moramo svi podržati. Mora se iskoristiti sav trenerski i igrački potencijal. Trebamo izbornika koji će biti posvećen poslu, koji neće sjediti na dvije stolice i iza kojeg ćemo svi stajati, ali ne kratkoročno.

Sasvim suprotno od ovoga što danas imamo. Jer Lino je dobio ugovor na godinu dana.

- Nisam pristaša kratkog rada. Što se mene tiče, nisam se ja nudio, nego su me zamolili. Želio sam dati svoj doprinos. Nisam uspio u onome što sam želio. Ne bježim ni od čega. Odgovorno se ponašam prema poslu.

Što onda i kako dalje? Kako vidite svoju budućnost u rukometu? U kojoj ulozi?

- Ja sam čovjek od krvi i mesa. Trebam se resetirati. Boraviti u krugu obitelji, smireno sve preispitati. Tko zna. Možda se više neću nikada baviti rukometom. Ne znam kakve ću poteze povući. Vodio sam najvoljeniju reprezentaciju. Pokušao sam dati sve od sebe, ali nisam nepogrešiv. Sve je moguće. Treba mi malo mira. Jedno je sigurno - nikada neću na javnom mjestu govoriti protiv svoje reprezentacije - zaključio je Červar.