U prvih 15 mjeseci ovog saziva Hrvatskog sabora zastupnici su kao rijetko kada prije mijenjali stranačke dresove ili klubove s kojim su zajedno na listi izborili mjesto u parlamentu. Dosad ih se na to odlučilo čak 18.

Ako se zna da se u Hrvatskoj po zastupniku dobiva više od 330.000 kuna iz državnog proračuna, a po zastupnici deset posto više, onda su, s obzirom na broj “prebjega”, neke stranke ostale i bez milijuna kuna.

Razlozi za “transfere” bili su različiti, najčešće interesni, ali u pojedinim slučajevima i posljedica stranačkih raskola ili ideoloških neslaganja. Tako su se, primjerice, Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, izabrani na listi HDZ/HSLS, nakon HDZ-ova ulaska u koaliciju s HNS-om distancirali od tog kluba, a Hasanbegović je u međuvremenu i izbačen iz HDZ-a, jer je na lokalnim izborima izabrao listu nezavisne Brune Esih. Potom je njih dvoje osnovaloi svoju stranku stranku - Neovisni za Hrvatsku, a u istoimenom saborskom klubu pridružio im se i nezavisni Željko Glasnović (izabran na listi za dijasporu).

Najbrojnije odstupanje od onoga što su pokazali izbori dogodilo se u HNS-u, koji je nakon ulaska u novu vladajuću koaliciju, ostao bez Anka Mrak Taritaš, Vesne Pusić, Nade Turina-Đurić i Gorana Beusa Richemberga. Danas su oni već u novoj stranci - Glas, a u klubu s njima je i HSU-ov Silvano Hrelja, također izabran na koalicijskoj listi SDP/HNS/HSS/HSU. Taj je klub ostao i bez bivšeg SDP-ovca Tomislava Žagara, koji je odmah nakon izbora napustio stranku i danas je nezavisni zastupnik koji surađuje s Mostom, kao i Tomislava Sauche, koji je spas od kaznenog progona pokušao pronaći u izlasku iz SDP-a, a potom i ulaskom u Klub HNS-a. Željko Lacković, pak, nije u Klubu Stranke rada i solidarnosti, Reformista i nezavisnih vijećnika, iako slijedi naputke Milana Bandića (koga mijenja u Saboru) u važnim glasovanjima. Osnovao je i svoju stranku “Željko Lacković - nezavisne liste”, a razlozi su, istina, tek praktične naravi - financiranje na lokalnoj razini. U tom “Bandićevom” klubu s jednim reformistom i manjincima zato jest Kažimir Varda, danas i član njegove stranke BM 365, iako je u Sabor izabran kao HSU-ovac na koalicijskoj listi koju je predvodio SDP.

Borac za prava hrvatskih dužnika koji su stradali zbog “švicaraca” Goran Aleksić u Sabor je pak ušao na koalicijskoj listi koju je predvodio Živi zid i u njihovom je klubu, ali je odmah potom osnovao svoju stranku Snaga. Na koalicijskoj listi sa Živim zidom izabrani su i Ivan Lovrinović i Ivica Mišić, tada kao stranka Promijenimo Hrvatsku. Obojica nisu niti u klubu sa Živim zidom, a Mišić je u međuvremenu izbačen iz stranke i u pravilu glasa za HDZ. Slično kao i Marin Škibola, izabran na listi Živog zida, koji je u međuvremenu napustio i sada je nezavisni zastupnik. Hrvoje Runtić je pak napustio Živi zid nakon izbora i pridružio se Mostu i njihovom klubu. Nasuprot tome, kao najsvježiji primjer - bivši Mostov ministar policije Vlaho Orepić, napustio je tu stranku i sada je nezavisni zastupnik.

Za razloge takve pošasti promjena stava u zastupničkim redovima pitali smo političkog analitičara Davora Gjenera, koji kaže kako je riječ o specifičnoj situaciji jer smo imali nekoliko nekonsolidiranih političkih stranaka koje su nastupale na izborima i osvojile mandate, prije svih Most i Živi zid.

- Kada gledate danas, vidjet će da sve druge frakcije koje su nastale i otpale, u javnosti ne predstavljaju ništa i ljudi ih ne percipiraju kao političku snagu, a da su još uvijek, za sada, i Živi zid i most vrlo živi, pa i snažni. Živi zid snažniji nego što je bio, a Most još uvijek relevantna politička opcija. Dakle, dio ovih prjelaza je zapravo posljedica slijeganja u novim političkim opcijama. Kada stranku formirate, ne možete u kratkom roku uspostaviti stranačku disciplinu i trajnu lojalnost prema političkoj organizaciji. Zato ljudi iz takvih nekonsolidiranih stranaka relativno lako otpadaju. To se ranije događalo i ORaH-u i Laburistima, u vrijeme kada su bili na vrhuncu utjecaja u javnosti, zaključuje Gjenero.