Pripeme u Marbelli nisu još ozbiljno ni počele, a stvari su se za trenera Osijeka Zorana Zekića dodatno pogoršale.

Naime, ionako stanjen defenzivni potencijal njegove momčadi zadobio je novi udarac. Naime, prvi trening, odmah nakon dolaska u Španjolsku, nije završio Andrej Šimunec. Tetive su problem, a koliko je ozbiljno, treba tek vidjeti, jer Andrej te muke vuče još od priprema u Velikoj.

Osim toga, koliko ti problemi s tetivama mogu biti neuogdni, u osječkom prvoligašu imaju svjež primjer Tomislava Šorše, koji se liječio tri mjeseca. Dobro, on je valjda imao najteži mogući oblik problema s tetivama, pa se nadamo kako će Šimunec ipak puno brže opet biti radno sposoban. Naime, on je jedna od tri preostale opcije za stoperske pozicije koje ima Zekić, ne računajući mlađe igrače, a to samo govori koliko je kadrovska situacija u posljednjem redu osječke momčadi ozbiljna. Ove zime otišla su ili će otići tri defenzivca. Zoran Lesjak je na posudbi u Santarcangelu, Lukić je prešao u Bragu, a Matas traži novi klub jer nije u Zekićevim kombinacijama za proljeće. Ta prazna mjesta zasad još nisu popunjena, a još nije posve jasna ni politika za koju će se opredijeliti u Gradskom vrtu. Hoće li ući u kupnju novih defenzivaca ili će ih pokušati istesati od mladih igrača. Sportski direktor Alen Petrović nakon završetka jesenskog dijela sezone jasno je rekao:

- Željeli bismo se pojačati jednim igračem u svakoj liniji.

Tada je to tako izgledalo, ali danas je slika ipak malo drukčija. Roster je, spletom okolnosti, postao vrlo tanak na defenzivnim pozicijama i doista bi se trebalo djelovati u tom pitanju. Osijeku je potreban minimalno jedan novi stoper za mirno proljeće jer ući u nastavak sezone bez dva stoperska para bilo bi velika i nepotrebna avantura. Bijelo-plave u nastavku sezone čeka borba za drugo mjesto, u klubu stalno naglašavaju visoke ambicije, pa bi bio red da ih se i potkrijepi djelima, odnosno dovođenjem igračkih pojačanja ove zime. U biti, prijelazni je rok tek počeo (18. siječnja), a trajat će i kada počne proljetni dio sezone (završava 15. veljače). Međutim, Osijek je pritisnut rasporedom, jer u prva dva proljetna kola u Gradski vrt dolaze Dinamo i Rijeka. Dakle, dva derbija, dvije utakmice u kojima Osječani moraju biti pravi i zato se pojavljuje taj vremenski tjesnac kada su pojačanja u pitanju. Vrijeme nije Osijekov saveznik, jer što kasnije eventualno pojačanje dođe, Zekić će ga teže uklopiti u momčad. Ili će možda dobiti takav igrački kalibar koji nije potrebno posebno uklapati. Kako god bilo, sportski direktor Alen Petrović jednostavno mora u akciju.

Općenito, gledajući Zekićev izbor za posljednju liniju, lako je zaključiti kako tu dosta toga nedostaje ili se možda ciljano ostavio prostor za afirmaciju mlađih igrača, što je ipak sklizak teren. Na desnoj strani Šorša se vratio, a tu je i Grgić. Ni jedan od njih nije onaj klasičan desni bek, koji je “rođen za tu poziciju”. Obojica su “prerađivani”, a slična je situacija i s Filipom Lišnićem, koji je treća opcija, a tu poziciju može pokriti i Danijel Lončar. No sve pod nazivnikom “može pokriti”, s obzirom na ambicije bijelo-plavih, nije zadovoljavajuće rješenje. Oko sredine obrane već smo sve rekli. Zekiću su trenutačno zdrava samo dva stopera. Pouzdani Mile Škorić i promjenjivi Mateo Barać. Šimunec je tu u konkuranciji kada je zdrav, a u ovom trenutku kao četvrto rješenje figurira Lončar. To je situacija koja je miljama daleko od optimalne. Stoperske pozicije srce su svake momčadi jer se na njima kroji sudbina rezultatske uspješnosti. Na temeljima čvrste obrane lakše je graditi pozitivne ishode. Osijekovi temelji su dobri, ali samo ako su svi iz posljednjeg reda zdravi, što jesenas nije bio slučaj. Šorša je izvan terena bio tri mjeseca, a kapetan Borna Barišić, koji je nezamjenjiv na poziciji lijevog beka, također je propustio velik dio prvog dijela sezone, jer je bio ozlijeđen od početka rujna do sredine studenoga. U tom se razdoblju vidjelo koliko nedostaje i adekvatna zamjena za njega. Pokrivao je tu poziciju Petar Bočkaj, ali ostao je dojam kako je to bila žrtva kraljice za pijuna kada je igra u pitanju. Na toj lijevoj strani kao “back up” rješenje trebao se odavno nametnuti Luka Marin. Kvalitetu ima, ali zapelo je negdje u razvoju ove jeseni, kad ga Zekić nije koristio u vrijeme dok je Barišić bio ozlijeđen. Marin je odigrao samo jednu utakmicu, protiv Lokomotive u Zagrebu, i to još u razdoblju dok je Osijek bio živ u Europi. Tada se Barišića odmaralo, a poslije, kada se ozlijedio, Marin se više nije pojavljivao kao opcija. Dijelom jer je i sam bio ozlijeđen, a dijelom što, ruku na srce, ove jeseni nije baš briljirao u susretima Druge momčadi na trećeligaškim terenima. No sada je u Marbelli i to mu je nova prilika da uvjeri Zekića kako ima razloga na njega računati.