Prvi dojam nikako ne može biti dobar. Proteklih dana Split nas je razmazio, navikao na rukometnu euforiju i navijanje koje ostavlja bez riječi. U Splitu se “osjetilo” da se nešto doađa, na Rivi štandovi HRS-a i sponzora, pa šetnja u kratkim rukavima švedskih i islandkih navijača bili vjesnici velikog sportskog događaja. A kako se u večernjim satima bližila utakmica Hrvatske, tako je na splitskim ulicama sve više izviralo kockastih majica i šalova. A unutar dvorane - pakao. Krcate tribine i zdušno navijanje za Hrvatsku. U većem gradu Zagrebu se manje osjeća atmosfera velikog sportskog događaja. Da neće biti kao u Splitu pokazala je već utakmica Srbija – Norveška i dvorana koja je bila gotovo prazna. No, čekala se utakmica hrvatskih rukometaša...

A onda ulazak u dvoranu i dolazak na press tribinu uoči susreta s Bjelorusijom - totalno razočaranje. Europsko prvenstvo u milijunskom gradu, a Arena Zagreb nije ispunjena. Procjena je kako je bar 5000 mjesta bilo prazno. Ljudi na skijanju? Radni dan? Porazom od Švedske malo je splasnula euforija? Skupe ulaznice? Ma nema opravdanja. Sve glupost do gluposti. Pričali su nam da je tijekom dana nekolicina htjela preko DEKOD sustava kupiti ulaznice, ali bilo je blokirano, kao da su sve ulaznice rasprodane. Je li sustav bio u kvaru nismo uspjeli doznati. U svakom slučaju ni blizu onoj euforiji u Splitu kada se za Srbiju prodavala ulaznica i po 300 eura, a i u preostale dvije utakmice dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta.

I atmosfera u našoj najvećoj sportskoj dvorani onako mlaka, ne pretjerano motivirajuća za hrvatske rukometaše. Možda ona “lupetala“ stvaraju lijepu zvučnu i vizualnu kulisu na TV ekranima, ali nisam siguran da to može bilo koga natjerati da “leti po terenu“. Pokušavalo se navijati s najgornjeg prstena, ali teško je skandiranje “Bježite ljudi, bježite iz grada“ stizalo na ostale tribine. Koje su se budile tek kada ih je animator uspio motivirati nekom od poznatih navijačkih pjesama. Što da vam kažem, čak ni kada je puštena Thompsonova “Lijepa li si“ nisu se tresle tribine i gromoglasno navijalo. Dio gledatelja podigao se prvi put na noge tek na poluvremenu kada su otišli na šank po još jedno pivo ili na WC isprazniti ono prethodno.

Sigurni smo da će protiv Norveške i Francuske Zagreb Arena biti ispunjena. Ne bude li tako, onda je to debakl. Naravno, pitanje je i kakvi će navijači biti na tribinama. Atmosfera kao protiv Bjelorusije nikako ne može nositi Hrvatsku u borbu za medalje. Daleko je to bilo od Splita, čini se da je zagrebačka publika razmažena. Svi bi gledali našu utakmicu s Francuzima, ali za Bjeloruse nije bilo velikog interesa. Iako je i to za Hrvatsku bio super važan susret. Zagreb je na početku podbacio, atmosfera je daleko od one splitske, a pomislili smo kako bi tek bilo da se igralo u Osijeku. U gradu na Dravi hrvatska reprezentacija se dočekuje raširenih ruku i uz obavezno pune tribine Gradskog vrta, stadiona ili dvorane, svejedno... No, glupo je sad naklapati o Osijeku, koji nije ni dobio EURO 2018.