Objavljeno 19. siječnja, 2018.
Čovjek misli da iz tame svoje sobe, s nekog anonimnog profila, može napisati što hoće i uvrijediti koga god hoće. Pa ako se netko “usudi” misliti drukčije nego on, obvezno u komentarima slijedi bujica nebuloza, govora mržnje, pa i poticanja na nasilje. Stupanje na snagu novog, strogog njemačkog Zakona o nadzoru mreža, čiji je cilj obračunati se s govorom mržnje na društvenim mrežama, potaknuo je pitanja na koji se način i druge europske zemlje mogu obračunati s tim problemom.
Da cijeli posao neće biti jednostavan sugerira izjava Igora Peternela, potpredsjednika Hrvatskog helsinškog odbora, koji upozorava kako je opasno u ovom stupnju demokracije ići s restrikcijama. “Govor mržnje treba izbjegavati edukacijom u svim porama društva”, smatra Peternel.
Aktualna debata
Njemački se zakon koncentrirao na društvene mreže, a također je već predmet rasprava. Naime, tvrtke koje unutar 24 sata od prijave nepoćudni sadržaj ne uklone mogu dobiti kazne i do 50 milijuna eura za svaki poseban slučaj. No, očito je i prostor različitih portala, tj. medija izložen nepoštednom govoru mržnje. Doc. dr. sc. Domagoj Bebić s Fakulteta političkih znanosti ističe kako je pitanje regulacije komunikacije na internetu već neko vrijeme jedna od istaknutijih debata u komunikacijskim i medijskim krugovima te se i na nacionalnom, ali i u EU kontekstu, radi na postavljanju i utvrđivanju regulativa i zakonskih odrednica. I to kako bi se, u prvom redu, smanjio govor mržnje, klevete i ostale povrede treće strane. On upozorava kako ova regulativa za sobom povlači i širu debatu o razlikovanju između slobode govora i slobodnog izražavanja mišljenja. Podsjeća da je i Mark Zuckerberg, osnivač Facebooka, istaknuo problem netolerancije i govora mržnje na društvenim mrežama, on je postao prevelik, čega smo sve više svjedoci u internetski posredovanoj komunikaciji.
- Mislim da se sada otvaraju pitanja, ne valjanosti ove regulative, već upravo tijela koje će donositi i odlučivati o spornosti određenih sadržaja i načinu njihove evaluacije “štetnog” ili “hejterskog” sadržaja. Mehanizam koji postoji na društvenim mrežama jest prijavljivanje takvih sadržaja, no to je sada puno kompliciranije nego prije pet godina kada su nastajali standardi online komunikacije. Mislim da je regulacija svakako dobra stvar kao i stvaranje zakonodavnog okvira kojim bi se valjano i učinkovito utvrdio okvir i način regulacije online sadržaja, ali bez ograničavanja slobode izražavanja i bez upletenosti drugih interesnih strana u prijedlog i provedbu zakona. Što sigurno nije lako, no moramo povući crtu kada su izljevi mržnje u pitanju - smatra Bebić.
Novo područje
On upozorava kako je to novo područje i svaka članica EU mora donijeti i uskladiti svoje prakse. Kako nam je rekao, još ne postoji opće primjenjiv model, pa je tako Francuska na tragu donošenja sličnih odredbi, a Njemačka kreće u doradu postojeće regulative. Bebić kaže i kako Rusija s druge strane ide u potpunu krajnost te zahtijeva od svakog administratora stranice na društvenim medijima, koja broji više od 300.000 korisnika, da se vodi kao medij i da se regulira prema Zakonu o medijima, a ne o pravima pojedinca. “To je ponovno jedna potpuno druga krajnost, što povlači utjecaj i Vlade i drugih interesnih skupina na slobodno izražavanje na novim medijima”, zaključuje Bebić.
Osječki stručnjak za ljudske resurse Željko Požega podsjeća kako se ljudi danas u cijelom svijetu sve više informiraju preko portala i društvenih mreža. “Dakle, zakonodavac mora u potpuno isti status staviti tiskane medije i digitalne. Isto je tako činjenica da su portali i društvene mreže preplavljeni komentarima punima mržnje ili uvreda, češće pod nepoznatim ili lažnim identitetom, rjeđe pod stvarnim imenom i prezimenom. Izazov je današnjeg razvijenog svijeta stati na kraj lažima i mržnji na webu, i to u realnom vremenu”, rekao nam je Požega.
Prema njegovim riječima, novi zakon morat će se na dva različita načina obračunavati s onima koji lažu i obmanjuju preko weba. Na jedan način kada to rade fizičke osobe, a na drugi način kada to rade pravne osobe, dodaje. On ističe kako kod pravnih osoba, primjerice portala, osim visokih kazni za neuklanjanje spornih sadržaja u najkraćem roku, zakon svakako mora predvidjeti i visoke novčane kazne za lažne vijesti i klevete ako oštećena osoba podnese zahtjev za naknadu štete.
- Kako bi se izbjeglo da te iste pravne osobe, nakon gubitka sudskog spora, proglase stečaj ili likvidaciju te promijene domenu i nastave raditi svoj posao izbjegavši plaćanje kazne, svakako bi novi zakon trebao predvidjeti uvođenje obvezne police osiguranja iz koje će se moći naplatiti oštećeni. Ako vlasnik nekog portala sustavno iznosi laži i gubi sudske sporove, više neće moći ni od jednog osiguravajućeg društva dobiti tu policu ili će mu ona biti sve skuplja. Kada su u pitanju fizičke osobe, facebook-profili, blogovi i sl., u praksi će biti gotovo nemoguće nadzirati njihov sadržaj te će zakon zahtijevati visoke troškove provođenja i to isključivo po prijavi nekog od korisnika društvene mreže ili osobe oštećene nekim komentarom - kaže Požega.
Igor BOŠNJAK
U 2017. NA DRUŠTVENIM MREŽAMA 64 KAZNENA DJELA ŠIRENJA MRŽNJE
Godišnje se u Hrvatskoj bilježi 3500 kaznenih djela prijetnje, a prema podacima MUP-a iz 2017. godine 64 takva kaznena djela, ili njih 1,8 posto, počinjena su preko društvenih mreža. Državni tajnik Bernard Gršić potvrdio je da Hrvatska pokreće izradu zakona radi reguliranja nepoželjne komunikacije na internetu i društvenim mrežama. Inicijalna radna skupina se sastala te je, na temelju preporuke Europske komisije, zaključila da je takvu nepoželjnu komunikaciju potrebno regulirati novim zakonskim okvirom, koji će se kao prijedlog pojaviti u sljedećih nekoliko mjeseci. Krunoslav Borovec iz MUP-a u HTV-ovoj emisiji Otvoreno, pak, rekao je da je individualna odgovornost za govor mržnje i različita protupravna ponašanja već definirana zakonskim propisima, prije svega u Kaznenom zakonu, pa i Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Kako kaže, bit najavljenog zakonskog rješenja bila bi smanjiti mogućnost širenja i doseg onoga što zovemo govorom mržnje.
Domagoj Bebić
Fakultet političkih znanosti
KONSTANTNA ŽIVA DEBATA
“Mislim da nije dobro 'prepisati' regulativu nekog drugog medijskog ekosustava jer ista pravila ne vrijede svagdje i svatko ima tradiciju demokratskih medijskih sloboda duže ili kraće razdoblje i mi smo u tom pogledu 'mlada demokracija'. Mislim da rješenja ne bi trebalo 'pisati u kamenu', nego vidjeti što funkcionira, a što ne, da zakoni ne budu sami sebi svrha, nego da omoguće slobodnu raspravu, ali tako da ograniče govor mržnje i osobne prijetnje. Očekujem i kod nas javnu raspravu u stručnoj javnosti, i to je dobro. Cilj treba biti donošenje funkcionalnog i izvedivog zakonodavnog okvira kojim bi se obuhvatila specifičnost ovog oblika komunikacije, ali i kojim se direktno ne bi ugrožavale slobode izražavanja, javnog izražavanja ili sprječavanje izražavanja svog mišljenja ili stava. Dugoročno mislim da će se pravila mijenjati u hodu jer se komunikacija na društvenim mrežama mijenja jako brzo. Očekujem i konstantnu živu debatu o sadržajima koji će se smatrati spornima, kao i o tijelima koja će odlučivati o spornosti nekog sadržaja i potrebama njegova uklanjanja”, rekao nam je Domagoj Bebić.
FOKUS NA ZAŠTITU DOSTOJANSTVA
Željko Požega ističe kako će se, osim zaustavljanja govora mržnje i poticanja na nasilje, oni koji budu pisali naš zakon morati puno više fokusirati na zaštitu ljudskog dostojanstva kao najveće ili najvažnije ljudske kategorije. Naime, svi govore o tome da je u što kraćem roku potrebno ukloniti neki lažni sadržaj na webu, no Požega postavlja pitanje što je sa štetom koja je učinjena zbog plasiranja lažne vijesti, sa svima onima koji su tu lažnu vijest pročitali, kopirali i podijelili s drugim korisnicima. “Zakon mora stati na kraj tome da se neku osobu preko interneta optužuje i osuđuje bez objektivnih dokaza ili pravomoćne sudske presude, da ju se diskreditira, blati, kleveće i nanosi šteta ugledu”, zaključuje Požega.