Desetljećima jedno od najprepoznatljivijih i najobožavanijih imena holivudske kinematografije posljednjih godina stagnira i tek ponekim odličnim naslovom kod gledatelja uspijeva isprati gorak okus nakon nedoraslih i nelogičnih pokušaja. Naime, riječ je o Ridleyu Scottu, britanskom redatelju koji je klasicima na početku karijere izgradio nepobitnu reputaciju, koja u očima obožavatelja i kritičara ni danas ne jenjava, čak ni nakon spoznaje da mu je gotovo polovina projekata u nemalom opusu, najblaže rečeno, osrednja. Iako genijalne ideje zaista umije pretočiti u impresivnu cjelinu, posljednjih godina, uz poneke iznimke, filmovi mu ostaju nedorečeni – bilo zbog mizernih scenarija bilo zbog nedostatka osobne inspiracije. No, vođen novcem i profitom od mladih dana, Scott ipak nekako uspijeva opravdati očekivanja, ponekad publike, ali uvijek producenata, svjesnih da će im “Directed by Ridley Scott” na početku filma zasigurno donijeti milijune na gladnim blagajnama.

Karijera ovog dugovječnog, sad već osamdesetogodišnjeg, redatelja počela je na BBC-ju, gdje je, nakon stažiranja na izradi scenografije za poznate britanske televizijske serije, 1965. dobio priliku prvi put režirati epizodu za popularnu kriminalističku seriju “Z-cars”. No nakon snimanja nekoliko epizoda na različitim projektima, uvidjevši kako televizijske serije čak ni u toj prestižnoj kompaniji ne donose zaradu kojoj je težio, okreće se marketingu te osniva produkcijsku tvrtku “Ridley Scott associates”, preko koje je desetak godina snimao zapažene reklame za poznate korporacije. Iako su mu kreativne reklame obišle svijet, Scott je uvijek imao znatno veće ambicije, pa tako 70-ih počinje razvijati ideje za dugometražne filmove, a sve kulminira “Dvobojem do istrebljenja” 1977.

Tako već prvim uratkom pokazuje svu raskoš svog talenta, te biva nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu. Unatoč činjenici da su mu ZF filmovi obilježili karijeru, “Dvobojem do istrebljenja” Scott je pokazao i svoju viziju povijesti, napetim i estetski savršenim okršajima dvaju časnika u borbi za čast u doba Napoleona. Nakon toga počinje njegovo “zlatno doba”, a za to je ponajviše zaslužan George Lucas, čiji ga “Ratovi zvijezda” potiču na stvaranje znanstvenofantastičnih filmova, za kojima 70-ih počinje ludjeti cijeli svijet.

Tako 1979. Scott režira niskobudžetni “Alien: Osmi putnik”, film koji će ostaviti neizbrisiv trag u povijesti kinematografije – zbog inovativnih maski i kostima, dotad neviđene scenografije te impresivnog prikaza svemira, koji čak i danas, u doba specijalnih efekata, nije dostojno nadmašen. “Alien” je nakon toga dobio dva, znatno slabija, nastavka, koja, na sreću, nije režirao Scott, ali je nedavnim povratkom ZF-u ipak uspio ukaljati ime naizgled besmrtne horor-franšize. Naime, “Prometej” iz 2012. i prošlogodišnji “Alien: Savez” ovom su britanskom redatelju poslužili za dočaravanje podrijetla zastrašujućih izvanzemaljaca, ali je znatnim odstupanjem od prvotnog, misterioznog koncepta otišao u banalizaciju – uspostavivši antičku težnju čovjeka tajnama svoga postanka, u kojoj “začudo” otkriva da ipak nije sam u svemiru. Već je poznato kako će “Alien”, nažalost, možda već ove godine dobiti još jedan nastavak, u čijem fokusu će biti odmetnuti, gotovo ljudski robot s kompleksom boga, koji će dokazati kako se alienima može manipulirati i kolonizirati planete.

Upravo je umjetna inteligencija do kraja uspostavila reputaciju Ridleya Scotta u ZF-u, jer je, sada već vječni klasik, “Istrebljivač” iz 1982. pružio inovativnu viziju budućnosti, ponovno s pomoću prekrasne scenografije i atmosfere koja svakog gledatelja uvlači u nepravedni, ksenofobni svijet u kojemu je čovjek zakazao u ulozi boga.

Nakon tih proslavljenih filmova, koji zasigurno još desetljećima neće biti nadmašeni, Scott počinje jako oscilirati, pa tako 1985. snima mizernu “Legendu”, pa i nedorasle pokušaje kriminalističkog filma – “Detektiv i dama” i “Crna kiša”. No opet se uspijeva “izvući” odličnom, proslavljenom avanturom “Thelma i Louise” 1991., kada se, nakon “Aliena” i Sigourney Weaver, ponovno okreće snažnim ženskim likovima, koje su u ovom klasiku predstavile izvrsne Susan Sarandon i Geena Davis. Očito oviseći o scenaristima i kvalitetnim idejama, Scottova stagnacija ponovno počinje filmovima “1492: Osvajanje raja”, “Pakleno more” i “G.I. Jane” 90-ih, a “Gladijatorom” 2000. počinje kratkotrajni preporod. Unatoč nedostojnom nastavku “Hanibala”, Scott tako režira odličnu ratnu dramu “Pad crnog jastreba” (2001.) i zabavne “Šibicare” (2003.), ali ponovno zakazuje povijesnim spektaklom “Kraljevstvo nebesko” (2005.) i atmosferičnom romantičnom komedijom “Dobra godina” (2006.).

Na stare staze kvalitetnih filmova Scott se naposljetku potpuno vraća s “Marsovcem”, iz 2015., kada ponovno dokazuje istančan osjećaj za znanstvenu fantastiku, koja zbog pomno kreiranog scenarija ovaj put djeluje kao vrlo realna i ostvariva u bližoj budućnosti. “Marsovac” je uz talentiranu glumačku postavu, predvođenu Mattom Damonom, bio nominiran i za sedam Oscara, a ostvario je i nemalu zaradu, 600 milijuna dolara diljem svijeta, sve zahvaljujući specifičnom “sitcom” humoru, napetim scenama u bespućima svemira te jednostavno prikazanom planetu Marsu, koji sada djeluje gotovo naseljivo. Unatoč blijedom “Alien: Savezu”, Scott se sada pobrinuo posve vratiti dobru reputaciju filmom “Sav novac svijeta”, koji u hrvatska kina dolazi 25. siječnja, a već je, sudeći po ovogodišnjoj dodjeli nagrada Zlatni globus, zaradio pozitivne kritike gledatelja, ali i Akademije. Naime, Ridley Scott je tim projektom dobio i dodatnu podršku javnosti kada je beskompromisno otpustio prvotnog glavnog glumca Kevina Spaceya, optuživanog seksualnog prijestupnika i zlostavljača, kojega je dostojno zamijenio izvrsni i iskusni Christopher Plummer u ulozi najbogatijeg čovjeka na svijetu – Johna Paula Gettyja. Naposljetku, filmom “Sav novac svijeta” Scott će već prokušanom fabulom, koja se kreće oko otmice i plaćanja otkupnine, pokušati gledateljima pružiti nešto drukčije, ponovno se oslanjajući na odličnu glumačku postavu i scenarij temeljen na istoimenoj knjizi.