Pozitivno je što je Hrvatski sabor 2015. donio Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, ali je u njegovoj primjeni problematično što nije motivirao žrtve da se jave, a od broja prijavljenih veliki je broj odbijenih zbog nedostatka dokaza i dokumentacije, upozoreno je u srijedu na okruglom stolu o temi “Zakon za žrtve seksualnog zlostavljanja u Domovinskom ratu - jednakopravnost svih žrtava, potrebne izmjene i dopune”.

Na probleme žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu na okruglom su stolu, uz žrtve seksualnog nasilja Snježanu Maljak i Vericu Martinović, upozorili i predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu Jadranka Cigelj, upraviteljica Zaklade za žrtve ratnog zločina silovanja “Sunčica” Marija Slišković, odvjetnica Višnja Mišin, Željka Žukelj i Ana Klasiček iz Ministarstva hrvatskih branitelja. Govoreći o potrebi izmjena i dopuna tog zakona, Cigelj je rekla da se one dijelom odnose na terminološke izmjene i probleme vezane uz mjesto prebivališta žrtve seksualnog nasilja što je, smatra, dovelo i do odbijanja zahtjeva mnogih žrtava te vrste nasilja.

“Trebalo bi izjednačiti status svih žrtava seksualnog zlostavljanja - bili oni muškarci, žene, Hrvati, Srbi ili iz bilo kojeg naroda. Oni svi imaju prava”, kazala je.

Da javni govor o žrtvama nije dobrodošao te i same žrtve nerado svjedoče i nisu spremne učiniti napor u traženju svojih prava upozorila je Slišković koja je rekla i da suprotna strana koristi sve mehanizme kako bi umanjila počinjenje zločina i eliminirala ljude koji se bore za istinu o razmjerima počinjenih zločina. Uz to, rekla je, zakon nije motivirao žrtve da se jave, a i velik je broj odbijenih zahtjeva zbog nedostatka dokaza i dokumentacije. H