VINKOVCI - Prije nešto više od godinu dana mnogi su mediji objavili zanimljivu priču o mladom i uspješnom uzgajivaču prasadi iz Ivankova kod Vinkovaca koji je otvorio i Praseći butik, u kojemu je prodavao pečenu prasetinu izrezanu na male komade, pa se mogla kupiti po pola kilograma ili kilogram, što drugdje nije moguće. Prvi Praseći butik otvorio je u Vinkovcima, a potom u Osijeku i Slavonskom Brodu i u početku je išlo dobro, jer je, čini se, pogodio i ponudio tržištu ono što nedostaje. No od početka ove godine ugasio je Praseće butike, ali i dalje uzgaja 90 krmača, što je upola manje nego prije, i proizvodi prasce za prodaju.

Zatekli smo ga na putu prema Njemačkoj, kamo se ide dogovoriti ne oko radnog mjesta, nego oko genetike za proizvodnju prasaca.

- Zatvorili smo maloprodaju i preporodili se, jer sada smo se posvetili samo uzgoju i tovu prasaca i više nema onih nerviranja koja prate trgovinu – hoćemo li prodati dovoljno da pokrijemo troškove. Velike smo troškove imali zbog prijevoza, jer svaki smo dan prevaljivali 400 kilometara da bismo opskrbili sva prodajna mjesta dovoljnim količinama. Razmišljao sam što dalje i oko Nove godine odlučio zatvoriti Praseće butike, rasprodati dio krmača, svinja i prasaca i posvetiti se samo uzgoju prasaca, koje ću prodavati žive, ali za sebe i svoje društvo, naravno, uvijek ću ispeći koje – kaže 33-godišnji Alen Barić i dodaje kako se jako razočarao u ljude kada je oglasio prodaju svinja i krmača jer su neki mislili da će, budući da je u nevolji, dobiti svinje besplatno.

Teško mu je bilo odlučiti prodati dio stočnog fonda jer svoje sinove, blizance, od malih je nogu učio ljubavi prema prascima. Na svom imanju u Ivankovu imao je i po 200 krmača i 500 tovljenika u turnusi te je godišnje proizvodio 2500 prasaca, ali sada je sve prepolovio. Obrađuje 48 hektara, uglavnom pod kulturama za hranidbu stoke.

- Još nisam definitivno odlučio kako dalje, ali za sada ide ovako, upola manje krmača i prasaca, jer ovdje se mora puno raditi, a malo je novca. U nas ništa nije uređeno kako treba. Zašto, primjerice, mi koji nešto proizvodimo, moramo biti i trgovci, zašto ja ne bih trgovcima isporučio robu pa neka je oni prodaju, neka i oni nešto zarade. Svi pričaju kako je lijepo raditi na svome imanju, sam si sebi gazda, ali ne računaju da meni duguju za isporučene prasce, pa onda i ja moram drugima dugovati za repromaterijal. Tako je za sada, ali što će biti poslije, vidjet ćemo, sve opcije su u igri, a ja želim samo sigurnost za svoju obitelj – kaže Barić, dodajući kako je već iskoristio novac EU fondova, za povećanje stada ovaca i svinja, a i prijavio se na natječaj za sredstva za ruralni razvoj za mjeru 4.1.1 i 6.3, za izgradnju nove farme i za novi genetski materijal.

Miroslav FLEGO