Osječanin Zoran Đuroković od svibnja 2016. godine generalni je direktor Hrvatskih voda. Tog 54-godišnjaka, magistra znanosti, koji je praktično čitav svoj radni vijek u Hrvatskim vodama na različitim dužnostima, hrvatska javnost najčešće je imala priliku upoznati u brojnim kritičnim situacijama velikih prijetnji poplavom.

Prije stupanja na dužnost generalnog direktora Hrvatskih voda Đuroković je od 2010. bio voditelj Glavnog centra obrane od poplava te tvrtke, a od 2002. do 2012. direktor Vodnogospodarskog odjela za vodno područje sljevova Drave i Dunava u Osijeku.

Iako mu je karijera proteklih godina velikim dijelom bila vezana za obranu od poplava, Đuroković je vrsni stručnjak i u drugom segmentu posla, onom vezanom uz navodnjavanje. Naime, magistrirao je na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu o temi “Održivi razvoj navodnjavanja na području donje Drave i Dunava”.

Možete li ukratko napraviti presjek Hrvatskih voda od 1989. godine, od kada ste u toj tvrtki, do danas?

- Vodno gospodarstvo ima iznimnu ulogu u društvenom i gospodarskom razvoju Hrvatske. Voda je neprocjenjiv prirodni resurs koji imamo, a koji je ujedno i temeljna ljudska potreba, ali i faktor razvoja gospodarstva. Naša je obveza to bogatstvo sačuvati za generacije koje dolaze, pa smo svjesni i potrebe zaštite i očuvanja voda, što je iznimno velika odgovornost. O tome se Hrvatske vode i resorno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike te jedinice lokalne i regionalne samouprave, kao i ostale zainteresirane strane, od nevladinih udruga do znanstvenih institucija, zajedno brinu. Prije svega kako bi zadovoljili vlastite visoke standarde, a potom i europske direktive koje su dio nacionalnog zakonodavstva. Na početku svoje djelatnosti vodno gospodarstvo ponajprije je rješavalo pitanja poplavnih voda i regulaciju vodotoka, korištenja poljoprivrednog zemljišta te vodotoka za prijevoz ljudi i roba, danas je ta djelatnost mnogo složenija. Možemo reći da su danas razvojni infrastrukturni projekti koje provode Hrvatske vode uz potporu Ministarstva zaštite okoliša i energetike ujedno i čimbenici za podizanje standarda u Hrvatskoj. Kroz njih pridonosimo povećanju gospodarske aktivnosti, a istovremeno omogućujemo kvalitetniji život.

Biste li, da ste bili na sadašnjoj dužnosti, nešto drukčije poduzimali prije velike poplave u županjskoj Posavini 2014. godine?

- U to vrijeme nije postojao odgovarajući hidrološki prognostički model koji bi na vrijeme upozorio na tako ekstremnu situaciju, odnosno nije se raspolagalo sustavnim podacima iz BiH koji bi upozoravali na tako veliki dotok poplavnih voda Une, Vrbasa i Bosne, koji su u najvećoj mjeri utjecali na pojavu do sada nezabilježenog vodenog vala Save na području županjske Posavine. Sava i Kupa na uzvodnom području nisu bile u domeni velikih voda, tako da ni retencije Lonjskog, Odranskog i Mokrog polja nisu bile bitnije popunjene. Zbog toga se nije ni mogla pretpostaviti tako velika količina dotoka vode u županjsko područje. Svjesni te činjenice, krajem 2016. uspostavili smo novi hidrološki prognostički sustav na cijelom području Save, od Slovenije do granice sa Srbijom, a koji je sada u fazi daljnjeg razvoja s ciljem povećanja pouzdanosti i prognoziranja velikih voda, što će omogućiti unapređivanje sustava obrane od poplava.

Temeljna je zadaća vodnoga gospodarstva prije svega smanjiti rizike od poplavnih događaja, ali isto tako treba napomenuti da su poplave prirodne pojave koje je nemoguće potpuno spriječiti, ali da njihovu pojavu i štetne posljedice moramo svesti na najmanju moguću mjeru.

Klima se očito mijenja i gotovo smo svake godine izloženi ekstremnim sušama ili poplavama. Kako Hrvatske vode mogu odgovoriti na ove zahtjeve?

- Tradicionalni pristup upravljanja vodama omogućio je zadržavanje brojnih prirodnih retencijskih područja poput Odranskog, Lonjskog i Mokrog polja te Kopačkog rita u kojima se privremeno pohranjuju velike količine vode, što ujedno omogućava smanjenje rizika od poplava. Također, pripremaju se brojni drugi projekti koji će omogućiti unapređivanje sustava obrane od poplava i smanjenje rizika od poplava, a koje je moguće sufinancirati iz sredstava EU. Tu je iznimno važna i međudržavna vodnogospodarska suradnja za potrebe obrane od poplava, od zajedničke uspostave hidroloških prognostičkih modela za bolje prognoziranje poplavnih događaja kao i omogućavanja pravovremene pripreme provedbe mjera obrane od poplava, a u slučaju potrebe i provedbe mjera zaštite i spašavanja. Važni su nam i svi EU projekti poboljšanja sustava vodoopskrbe i odvodnje, jer nose čitav niz pozitivnih učinaka kako za lokalnu zajednicu tako i za omogućavanje daljnjeg gospodarskog razvoja RH. Realizacija tih projekata pridonijet će zaštiti okoliša i povećanju kvalitete života građana.

Koliki je značaj sredstava iz europskih fondova u realizaciji različitih vaših projekata?

- O značaju europskih sredstava dovoljno govori podatak da su Hrvatske vode, u odnosu prema sredstvima koja su bila na raspolaganju u prethodnom Operativnom programu zaštite okoliša 2007. - 2013. krajnjim korisnicima u cijelosti omogućile realizaciju svih dodijeljenih sredstava, odnosno realizirale više od 200 milijuna eura nepovratnih EU sredstava. Istovremeno su se provodile aktivnosti na korištenju raspoloživih sredstava iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020. koje su bile ponajprije orijentirane na pripremu projekata i samo odobrenje projekata te pripremu dokumentacija o nabavi. S obzirom na postupak dodjele nepovratnih sredstava, tijekom 2017. je za 33 projekta upućen poziv na dostavu projektnog prijedloga te je do danas odobreno 25 projekata ukupne procijenjene vrijednosti od gotovo 7,4 milijardi kuna (52 posto ukupne alokacije), a još uvijek su u tijeku intenzivne provjere i usuglašavanja preostalih dostavljenih projektnih prijedloga i može se očekivati da će do kraja veljače biti odobrena sva 33 projekta, što čini više od 90 posto alokacije, odnosno od strane EU-a osiguranih sredstava. Važno je spomenuti da su dva velika projekta (Zagreb istok i Rijeka) prošla provjeru prihvatljivosti, no potrebno je dobiti konačno odobrenje Europske komisije. Njihova je ukupna vrijednost gotovo tri milijarde kuna te, ako uzimamo i njih u obzir, do kraja 2017. odobreno je ukupno 27 projekata ukupne vrijednosti od gotovo 10,4 milijardi kuna, što iznosi 73,8 posto ukupno alociranih sredstava iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija. Također, iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020. do 18. prosinca lani povučeno je 516,71 milijun kuna EU sredstava za 11 infrastrukturnih projekata. S obzirom na novoodobrene projekte koji su krenuli s provedbom krajem prošle godine, povlačenje EU sredstava se u 2018. planira udvostručiti na milijardu kuna.