Dokument koji se različito tumači: Ratifikacija ili neratifikacija, tko i zašto brka pojmove i što je pozadina cijele priče?
Vezani članci
TEMA TJEDNA: PRIJEPORI OKO ISTANBULSKE KONVENCIJE (II.)
USPOREDNI INTERVJU
Podsjetimo, Istanbulska konvencija donesena je 2011. godine, a na snagu je stupila tek s prvim danom kolovoza 2014. godine. Konvencija obvezuje sve države koje su je ratificirale da žrtvama pomognu pri oporavku, osiguraju pravnu i psihološku pomoć, ubrzaju otvaranje skloništa za žene i djecu i financijsku pomoć, kao i pomoć pri pronalaženju mjesta za stanovanje i zapošljavanje.
No, ova je konvencija prvi međunarodni ugovor koji sadrži i definiciju roda. To znači, kako je sada prepoznato, da žene i muškarci nisu samo biološki žensko ili muško biće, već da postoji i društveno oblikovana kategorija roda koja ženama i muškarcima dodjeljuje njihove specifične uloge i ponašanja. Udruge U ime obitelji i Vigilare, koje se bore za to da do ratifikacije ne dođe, smatraju da se pod krinkom zaštite žena od nasilja unosi opasna rodna ideologija u hrvatsko društvo i obrazovni sustav. Hrvatska je potpis na Konvenciju stavila tek u siječnju 2013. godine, u vrijeme premijera Zorana Milanovića, gotovo dvije godine nakon što je članicama Vijeća Europe dana mogućnost pridruživanja. Europski parlament je u rujnu prošle godine podržao ratifikaciju Istanbulske konvencije. Glasovanje je podijelilo europarlamentarce HDZ-a o tom pitanju. Dubravka Šuica i Željana Zovko glasale su za ratifikaciju, Ivica Tolić bio je protiv, a Ivana Maletić suzdržana. Od ostalih zastupnika Biljana Borzan (SDP), Tonino Picula (SDP), Jozo Radoš (GLAS), Davor Škrlec (nezavisni) i Ivan Jakovčić (IDS) podržali su ratifikaciju, a Marijana Petir (nezavisna) i Ruža Tomašić (HKS) bile su protiv.
SPORNI TERMIN “ROD”?
Što je, zapravo, Istanbulska konvencija, što predstavlja, s kakvim je ciljem donesena, zašto ju je Hrvatska u siječnju 2013. godine potpisala, a danas oklijeva s njezinim prihvaćanjem i provođenjem, te što će se dogoditi ako je, kako to uporno zahtijevaju ultrakonzervativne obiteljske udruge, Hrvatska ne ratificira? Pravno je to obvezujući međunarodni ugovor, prvi u Europi koji kriminalizira različite oblike nasilja nad ženama, uključujući nasilje u obitelji, fizičko i psihičko nasilje, seksualno nasilje, seksualno uznemiravanje, silovanje, uhođenje, sakaćenje ženskih spolnih organa, zločine počinjene u ime “časti”, prisilni brak, prisilni pobačaj i prisilnu sterilizaciju.
U različitim zemljama, naime, s različitom tradicijom, običajima, kulturom, vjerom i društvenim okolnostima prevladavaju i provode se različiti oblici nasilja, no Konvencijom se proširuje pravni okvir kako bi ih sve obuhvatio, standardizirao i ojačao mehanizme kažnjavanja, kao i sustav pomoći i zaštite. Konvencija prepoznaje da je nasilje nad ženama rodno utemeljeno i jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređen položaj u odnosu na muškarce. U Konvenciji termin “rod” označava “društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”, a “rodno utemeljeno nasilje nad ženama” definirano je kao nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene.
Činjenica je, međutim, da hrvatsko zakonodavstvo pojmove “rod” i “rodni identitet” poznaje otprije (unesene u Zakon o suzbijanju diskriminacije), te da je hrvatski Prijedlog zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji usklađen s tekstom Konvencije, sa svim njezinim odredbama i definicijama, uključujući i one koje se odnose na “rod” i “rodno utemeljeno nasilje nad ženama”.
Konvencija je usmjerena na žrtvu čija prava stavlja u središte svih mjera koje predviđa i koje će se provoditi suradnjom svih nadležnih tijela, institucija i organizacija. Koliko je to doista potrebno, najbolje pokazuju brojke. Što se Hrvatske tiče, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, 2016. godine je, u odnosu prema 2015. za 127 posto narastao broj prijavljenih kaznenih djela nasilja u obitelji. A prema podatku koji je prošlog studenog iznesen na Regionalnoj konferenciji “Femicid Watch - za prevenciju femicida u RH”, u posljednjih deset godina u Hrvatskoj je ubijeno 300 žena!
ZA I PROTIV
Prihvaćanje Konvencije značilo bi nadogradnju postojećeg nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na žrtve nasilja, odnosno proširenje definicije nasilja, podizanje razine zaštite žrtve i strože kažnjavanje nasilnika. Ne ratificira li Hrvatska na kraju ovu Konvenciju, ne znači da se ona neće primjenjivati. Kako je u razgovoru za N1 televiziju objasnila Snježana Vasiljević s Katedre za europsko javno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao članica EU-a obvezni smo implementirati ono što i Unija u vlastito zakonodavstvo, što dovodi do toga da se žrtve nasilja, kad EU danas-sutra poboljša svoj zakonodavni okvir na temelju Istanbulske konvencije, odnosno uvede širi okvir direktiva za suzbijanje nasilja nad ženama, pred nacionalnim sudovima mogu izravno pozivati na europsko pravo.
Javno savjetovanje o ratifikaciji Istanbulske konvencije zatvoreno je početkom kolovoza. Udruga Vigilare traži od Vlade i premijera Andreja Plenkovića da se Istanbulska konvencija ne ratificira, a svoje je “pravno mišljenje” o Konvenciji predala i Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. No, iako je premijer Plenković najavio proceduru za usvajanje Konvencije u posljednjem kvartalu prošle godine, ratificiranje tog dokumenta u Saboru još se nije dogodilo.
“Bit će dogovora i komunikacije između svih tijela i brže će se rješavati nasilje, stavlja se naglasak na prevenciju”, kaže i Marija Ćurić iz Udruge B.a.B.e. “Istanbulska konvencija koristi pojam roda da bi objasnila kako je svako nasilje nad ženama rodno uvjetovano nasilje, koje se događa nad ženom zato što je ona žena i samo se tu koristi taj rod”, zaključila je Ćurić.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
ANDREJ PLENKOVIĆ (PREMIJER)
Hrvatska već primjenjuje velik dio mjera Konvencije
Dok HNS želi ratificirati Istanbulsku konvenciju, čini se da u HDZ-u nema jedinstva oko tog pitanja. Situaciju je pojasnio premijer Plenković: “HDZ i HNS su svjetonazorski različite, ali programski kompatibilne stranke. Svi smo suglasni da je nasilje nad ženama potpuno neprihvatljivo i da država ima zadaću boriti se protiv njega: spriječiti ga, učinkovito kažnjavati počinitelje i pružiti potporu žrtvama. Istanbulsku konvenciju o suzbijanju nasilja nad ženama potpisala je SDP-ova vlada, ali je nije i ratificirala, zbog čega ju je HDZ tada kritizirao. Hrvatska već primjenjuje velik dio mjera iz Konvencije. Moja je vlada osnovala radnu skupinu i pokrenula javno savjetovanje o ratifikaciji, koja je pokazala da dio društva u nekim odredbama Konvencije vidi mogućnost redefiniranja rodnih uloga utemeljenih na spolu. Želimo razjasniti ključne točke prijepora i provesti otvorenu raspravu unutar stranke i među koalicijskim partnerima kako bi se otklonile dvojbe i osigurao najbolji model zaštite od obiteljskog nasilja”, zaključio je Plenković.
JOŠKO KLISOVIĆ (SDP)
Tko će biti taj koji će stvoriti hibridni hrvatski primjerak
- Premijer je najavio da će Hrvatska ratificirati Istanbulsku konvenciju. Nakon njega to je ponovila i ministrica Nada Murganić. Trebalo bi nas biti sram što se to do danas nije dogodilo - poručio je saborski zastupnik SDP-a Joško Klisović. Dodao je kako moramo stati na kraj zastrašujućoj statistici. Zamolio je da se Prijedlog zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije hitno stavi na dnevni red saborske sjednice. “Zakon je tu, ili čekamo neki drugi zakon, koji će ograničiti doseg ove konvencije. Tko će biti taj koji će stvoriti hibridni hrvatski primjerak Istanbulske konvencije, zastupnici, vladajuća koalicija ili konzervativne udruge? Ne dopustimo da hrvatske žene imaju manja prava od žena EU-a i drugih zemalja”, rekao je Klisović te dodao: “Istanbulska konvencija nije pitanje rodne ideologije, nego zaštite žena. Za rješavanje pitanja rodnih stvari postoje drugi mehanizmi.”
MIRELA HOLY
KAD DOBRI LJUDI ŠUTE, DOGAĐAJU SE LOŠE STVARI
Jedna od vrućih tema u Hrvatskoj prošle godine, a čini se da će tako biti i ove, jest Istanbulska konvencija. Sažeto - zašto taj dokument nailazi na dvojbena tumačenja, a dvoji se i oko njegove ratifikacije?
- Ne smatram da bi tzv. Istanbulska konvencija, zapravo Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, trebala biti 'vruća tema' ili ikakav politički problem jer ova konvencija nije ni po čemu ideološki ili na bilo koji drugi način sporna. Naime, potpuno je netočna tvrdnja klerikalnih udruga kako se ratifikacijom Istanbulske konvencije uvodi tzv. rodna ideologija. Štoviše, iz prvog čl. Konvencije potpuno je jasno kako je svrha Konvencije, citiram: 'zaštititi žene od svih oblika nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji; pridonijeti suzbijanju svih oblika diskriminacije žena i promicati punu ravnopravnost žena i muškaraca, uključujući i osnaživanje žena; izraditi sveobuhvatni okvir, politike i mjere za zaštitu i pomoć svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; promicati međunarodnu suradnju radi suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; pružiti potporu i pomoć organizacijama i tijelima nadležnim za provedbu zakona učinkovitom suradnjom radi usvajanja sveobuhvatnog pristupa suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”. Rodno uvjetovano nasilje kojim se bavi ova konvencija je nasilje nad ženama.
RODNO STEREOTIPIZIRANJE
No, ipak, neke udruge, kao i političari desnih opcija, Konvenciji se protive jer se, tvrde, njome uvodi rodna ideologija? Vaš komentar?
- Oni koji plaše građane uvođenjem tzv. rodne ideologije bore se protiv jednakopravnosti spolova i zagovaraju nasilje nad ženama. Nema drugog objašnjenja. Sve priče o indoktrinaciji djece po školama i vrtićima najobičnije su laži, gluposti i budalaštine. Način na koji se komunicira o ovom iznimno važnom dokumentu u Hrvatskoj najbolji je pokazatelj apsurdnosti društva u kojem najmoćniji političari drhte pred huškačima i wanna be inkvizitorima. Svi bi se trebali zapitati nije li napokon došlo vrijeme da se toj ekipi kaže dosta je bilo. Povijest je, naime, pokazala i dokazala da se loše stvari događaju kada dobri ljudi šute.
Koliko se pritom brkaju pojmovi rod i spol, koliko “robujemo” stereotipiziranju, ideologizira li se rodna teorija?
- Ne postoji takvo što kao rodna ideologija. Spol i rod nisu sinonimi. Spol je biološka činjenica. Rađamo se u muškom ili ženskom spolu ili kao transeksualci, tj. hermafroditi, osobe koje imaju spolna obilježja oba spola. Rod je društveni konstrukt, dakle to su one karakteristike koje su društveno prihvatljive ili društveno kodirane za neki spol i uzrok su nejednakopravnosti spolova u društvu. To kodiranje rodnih uloga konzervativne udruge i vjerski krugovi proglašavaju prirodnim, ali ništa nije prirodno u nepravdi i nejednakosti. Nitko ne negira da postoje razlike između muškaraca i žena, problem je u tome što se neka ljudska obilježja pripisuju muškarcima i smatraju dobrima i poželjnima, a neka ženama i smatraju se manje vrijednima. Primjerice, rodni stereotip je da su žene pasivne, emocionalne, manje intelektualne i skrbne. Društvo odgojem tjera žene da se prilagode tom stereotipu, bez obzira na to jesu li takve ili nisu. Isto je i s muškarcima. To rodno stereotipiziranje i tjeranje da se igraju kodirane rodne uloge uzrok je patnje mnogih ljudi koji se ne uklapaju u te uloge. Istina je da su ljudi različiti i da su sve osobine ljudske osobine, a ne isključivo muške ili isključivo ženske osobine. Rodno stereotipiziranje često je opravdanje za vršenje nasilja, i to ne samo obiteljskog, nad ženama.
RATIFIKACIJA JE NUŽNA
Dojam je da je u Hrvatskoj izostala šira, stručna i argumentirana rasprava o Istanbulskoj konvenciji. Zašto je tome tako? Treba li RH ratificirati Istanbulsku konvenciju, unatoč izvjesnim otporima?
- Da, treba i mora. U Istanbulskoj konvenciji, ponavljam, nema ništa sporno. Ili ste za održanje nepravde i nejednakosti u društvu te nasilja nad ženama ili niste. O tome žele 'raspravljati' samo oni koji izmišljaju rodnu ideologiju kako bi spriječili uspostavu pravednijeg društva. Njihov je stvarni cilj vladanje društvom na način da nas vrate u srednji vijek, da nas zastraše i začepe nam usta. Puna su im usta obitelji, vjere, tradicije i nacije, otpora totalitarizmu, ali prava je istina da ne dopuštaju drugi svjetonazor osim svoga. Oni bezočno lažu i manipuliraju jer se bore za moć i zadržavanje povlastica. Pri tome se obilno koriste propagandnim tehnikama potenciranja osjećaja nesigurnosti i ugroženosti u društvu, čime razorno djeluju.
Može li i kako Konvencija pomoći zlostavljanim ženama? Zagovornici Konvencije taj segment posebno ističu...
- Može, i te kako. Kada bi Hrvatska ratificirala Konvenciju, onda bi se infrastrukturno i financijski obvezala na izgradnju učinkovitog sustava zaštite žrtava obiteljskog nasilja i njihove učinkovite integracije u društvo. A žrtve su najčešće najranjivije skupine u društvu - djeca i žene.(D.J.)
IVICA ŠOLA
VEDRA STRANA RODNE IDEOLOGIJE, ILI KAKO SAM SE POPIŠAO KOREKTNO
Za vrijeme vlade Jadranka Kosor Hrvatskoj je iz Bruxellesa poslan na usvajanje tzv. Antidiskriminacijski zakon, koji je bio agenda homoseksualnih lobija. Čak ni to nije bio problem, problem je bio zdravorazumske naravi: čemu donositi zakone koji već postoje. No, kako to inače biva s našim palanačkim, kolonijalnim mentalitetom, mi smo ga bez pogovora usvojili.
Ozbiljne zemlje su to odbile. Primjer "zatucane" Njemačke, koja je, za razliku od Hrvatske, odbila usvojiti ovu briselsku ideološku kolonizaciju, bila je obrana zdravog razuma u smislu nepotrebnog gomilanja jednakih zakona, što u društvu dovodi do hipernormiranosti i nepregledne šume zakona gdje nerijetko jedan zakon pobija drugi ili mu proturječi. Tako su Nijemci rekli jednostavno: nama ne treba nikakav antidiskriminacijski zakon jer su antidiskriminacijske norme već ugrađene - u Ustav. Slično su učinile i mnoge druge zemlje, ne samo tzv. stare Europe poput Njemačke već i nove, članice Višegradske skupine, počevši s Češkom.
Posljednjih mjeseci u Hrvatskoj smo suočeni, kako je to i papa Franjo nazvao, s novim činom ideološke kolonizacije iz Bruxellesa, s tzv. Istanbulskom konvencijom. Tu se želi zaštititi žene od nasilja. Super, svi smo za to, dapače, svatko normalan želi još teže kazne za slabiće i ništarije koji tuku i zlostavljaju žene. No kao i kod Antidiskriminacijskog zakona, mi već imamo vrlo jasnu zakonsku i kaznenu regulativu u koju smo već implementirali i odredbe Istanbulske konvencije koji se odnose na nasilje prema ženama. Čemu gomilati zakone koji već i tako postoje? Šipak, nije tu cilj borba protiv nasilja prema ženama, to je tek pokrivalo za uvođenje orvelovske rodne ideologije, pseudoznanosti koja odvaja rod od spola, Konvencije koja je u suprotnosti s drugim aktima EU-a, poput Rimskog statuta, u kojem se kaže da su rod i spol isto. Nitko ne kaže da osobe koje pate od tzv. rodne disforije treba diskriminirati, dapače, kao ranjivoj skupini treba im pokloniti puno veću pozornost nego drugima, duboko poštovanje i brigu. Pomoći im na sve raspoložive načine u duhu ljubavi, inkluzivnosti i solidarnosti. Ali zbog njih prekrajati istinu o čovjeku, prekrajati odgojno-obrazovni sustav, prekrajati milenijske vrijednosti i gomilati zakone suprotno je zdravom razumu. Prema profesorici Nataši Jokić-Begić u Hrvatskoj je stotinjak osoba s ovim poremećajem zvanim "rodna disforija", kako je to definirano u International Statistical Classification of Diseases and Related Healt Problems(vidi:http://apps.who.int/classifications/icd10/browse/2010/en#F64.2.).
NOVI PURITANCI
Ako ćemo zbog stotinjak osoba mijenjati zakone i odgojno-obrazovni sustav (na svjetskoj razini oko 0,3 posto populacije), ako ćemo stubokom mijenjati istinu o čovjeku, onda svaka (manjinska) skupina koja ima problem ima pravo tražiti da njezin problem postane norma za sve, da postane zakon. To je suludo. Ovdje se stoga radi o čistom ratu, kulturkamfu jedne ideologije, a u svakom ratu, kako kaže izreka, prvo strada istina. U zakonima ne smije biti mjesta ni za jednu ideologiju, pa ni rodnu, bez obzira na to što traži Bruxelles i politička korektnost. Većina zemalja Europe zato i nije ratificirala Istanbulsku konvenciju. K tome treba dodati da kada se glasovalo u Europskom parlamentu o Istanbulskoj konvenciji, a to je poruka Andreju Plenkoviću, njegove najistaknutije kolege iz pučke stranke, predsjednik parlamenta Tajani i šef Pučana Weber nisu htjeli glasovati, izvukli su karticu, dakle - bojkotirali! Posebni je cinizam da je ovaj dokument protiv nasilja prema ženama izglasan u EU parlamentu u kojem su upravo na svjetlo dana izišle monstruozne činjenice (seksualnog) zlostavljanja žena upravo od onih koji su digli ruku za dokument protiv nasilja prema ženama! Laž je stoga i tvrditi da je samo Katolička Crkva protiv ove totalitarne "soft" dženderističke ideologije kojoj je srž perverzija antropotehničke naravi i preodgoj naroda po mjeri fluidnog ništavila i relativizma u kojem stradaju čak i kromosomi. Ključ svega je da je riječ o pseudoznanosti u svrhu ideološke kolonizacije i prekrajanja istine o čovjeku, pa su se, što se također medijski prešućuje, na istoj strani našli Katolička Crkva i globalna protureligijska i protukršćanska perjanica, ne ateist, već antiteist (!) - francuski mislilac Michele Onfray, koji je rodnu ideologiju kao pseudoznanost nazvao gnozom, kako već napisah u Slobodnoj Dalmaciji braneći hrvatsku europarlamentarku Ivanu Maletić od agresivnih LGBT lobista, koja također nije glasovala za Istanbulsku konvenciju, podržavajući borbu protiv nasilja prema ženama, ali ne i mutnu rodnu teoriju. Onfray tako posprdno transseksualni lobi koji stoji iza ove ideologije naziva "novim puritancima", jer "relativiziranje spola (biološka datost), a veličanje roda (kulturološka datost), ekvivalentno je anđeoskoj antropologiji koja se razvijala već od samih početaka kršćanstva pod utjecajem gnoze kao - hereza". U Onfrayevu ciničnom paradoksu sadržana je sva istina. Rodna teorija je bojovna pseudoznanost bez uporišta u empirijskoj stvarnosti, stara kršćanska hereza. Da nije farsično, bilo bi smiješno. Uostalom, i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti rekla je svoje: Ne rodnoj ideologiji!
Njezine agresivne, orvelijanske plodove već vidimo. Nestaju pojmovi otac i majka, a ja više nisam otac niti je žena majka, već smo roditelji A i B. Zabranjuje se izraz "trudna žena", a uvodi "trudna osoba", nema više muških i ženskih WC-a, već "rodno neutralnih"... Takvih primjera jezičnog inženjeringa koji su duša svakog totalitarizma svaki je dan sve više posvuda po zapadnom svijetu.
Meni osobno više je muka polemizirati s ljudima kojima dva i dva nisu četiri, već neriješeno, s ljudima koji od vlastitih problema čine univerzalnu normu i zakone, s ljudima koji mojim zdravim očima tvrde da je zelena boja plava, a žuta crna, i tu volju za voljom onda nazovu "znanošću". Općenito govoreći, sumrak zdravog razuma je kada se bolest bavi znanošću, a ne znanost bolešću, kada se ide liječiti medicinu od vlastito bolesti umjesto obrnuto.
Kako ovaj svijet već odavno ne uzimam ozbiljno, pa ni podvalu zvanu Istanbulska konvencija, o borbi protiv nasilja prema ženama koju su izglasali zlostavljači žena u EU parlamentu, počeo sam se s tim orvelovskim svijetom zabavljati. Prošli mjesec bio sam u Kanadi. Potjeralo me pišat'. Kao zatucana seljačina iz Bilja koji ne prati ("misaone") mode, krenuo sam tražiti muški WC. Nema, brate, svi "uđuture", i staro i mlado i muško i žensko u cirkus Kolorado zvan rodno neutralni WC. Kako mi se jako pripišalo, a dama, negdje mojih godina, stoji u redu iza mene, s higijenskim uloškom, u vidljivoj nelagodi da ide s muškarcima u isti WC, zamoli me da je pustim ispred sebe i ne uđem jer "ima problem", pa bi joj smetala moja prisutnost. Pustio sam je, ali, budući da sam se skoro upiš'o, otrčao sam do grma i izvadio čunu. No, u tom času shvatim da sam u banani jer je grm muškog roda. Srećom, odmah pokraj je bilo stablo, a stablo je, Bogu hvala, srednjeg roda.
RASTEREĆENJE U GRMLJU
I dogodilo se ugodno s politički korektnim. S guštom sam se popišao na stablo, koje je srednjeg roda, a ne na grm, koji je muškog roda, ili na travu jer je ženskog roda. I tako sam obavio nuždu sukladno Istanbulskoj konvenciji i rodno neutralnim WC-ima. Bio sam ponosan na sebe jer sam s uspjehom obavio prvo politički korektno pišanje u svom životu.
Dobro, neka Plenković i demokršćanski HDZ ratificiraju Istanbulsku konvenciju, ali neka ne prodaju Hrvatske šume jer će Hrvati, kao četrspete partizani, svi trčati u šume kako bi se u miru popišali na stabla koja će postati prve žrtve Istanbulske konvencije. Ali, što ćeš, to ti je život, žao mi stabala, no tko im je kriv, neka promijene rod. Do tada zapjevajmo onaj evergrin: "Po šumama i gorama naše zemlje ponosne idu čete muških mama i svoj urin raznose!"