Igrale su na tri fronte, a preostala im je još samo jedna. Nakon domaćeg Kupa, odbojkašice s Drave zaključile su i drugu trećinu obveza za ovu sezonu. Riječ je o međunarodnim, jer sastav Branislava Franića odradio je i dvije runde u Challenge kupu. U četiri utakmice ostvarena je jedna pobjeda (u Beču), ona je donijela i proboj u glavni ždrijeb, među 32 ekipe, a tamo je Ostrava ipak bila nepremostiva prepreka. Ovaj tjedan je tako u Češkoj završila europska priča, koja je imala očekivan tijek i ishod, jer Osijek svakako ovoga trenutka nije konkurentan sastavima koji pripadaju u srednji kvalitativni rang na Starom kontinentu.

Stoga se u takvim situacijama uvijek postavlja i pitanje vezano uz potrebu igranja međunarodnih kupova, gdje objektivno ne možeš daleko dospjeti. Za Osječanke je i sam plasman u 16-inu finala lijep doseg, ukupna pobjeda u 2. kolu protiv austrijskog Schwechata ima težinu, jer ipak je preskočen prvak svoje zemlje, koji svake godine igra u Europi. A znamo da to iziskuje i određena dodatna novčana sredstva, koja su upravo često i razlog odustajanja od nastupa izvan naših granica. No, ovaj put prevladali su isključivo sportski motivi, a to je u biti i najvažnije. Osijek je kroz domaća natjecanja stekao pravo nastupa igranja u Challenge kupu, koje je na kraju i iskoristio. Šteta što i ove utakmice nije odigrao s igračicama koje su u međuvremenu napustile klub, s kojima bi svakako bio i konkurentniji. No, onima koje su igrale ovo je valjda i koristilo, jer četiri dvoboja na eurosceni odlična su i za stjecanje dodatnog iskustva, koje se može i mora izvući iz igranja protiv kvalitetnijih suparnika.

Međunarodna priča okončana je utakmicom u Ostravi porazom u tri seta. Nije moralo, jer je Osijek u trećem vodio 22:16, te je imao i tri set-lopte. Iako oslabljen (bez Grubeše, ali i libera u postavi), pružio je puno bolju partiju nego u Gradskom vrtu, kada su se Čehinje “prošetale” do pobjede.

- Nisam nezadovoljan, iako smo ponovno iskazali slabosti u situaciji kada smo bili u prigodi dobiti set. No, kada se uzme da smo bili bez jedne nositeljice, da je njezinu ulogu preuzela igračica koja ove sezone igra libera (Krivić), te da u takvoj postavi nismo odradili ni trening, onda je na kraju to izgledalo O.K. Popravili smo dojam iz prve utakmice, držali domaćina ozbiljnog do kraja, ali realno je naš krajni domet bila 16-ina finala - kaže trener Franić, svjestan da sada ipak slijede puno važnije utakmice, u kojima će trebati potvrditi igranje u Superligi i od sljedeće jeseni.

- Za osam dana nastavlja se prvenstvo, prvu utakmicu igramo u Poreču i nju moramo dočekati u najboljem stanju. Završnica prošle godine bila je i naporna, jer nije lako izdržati igranje na tri kolosijeka. Sada smo ostali na jednom i tu moramo izvući maksimum, ako želimo ostati u ovoj konkurenciji - smatra trener Osijeka. Dakle, Beč i Ostrava lijepa su uspomena, realnost i prioritet su Poreč, Nova Gradiška...