Magazin
GOSPE OD METLE

Terry Pratchett: Hrvatski prijevod romana Šešir pun neba
Objavljeno 5. siječnja, 2018.
Demonsko Rojilo luta Svijetom diska i traži žrtvu, ljudsko biće, kako bi se u njemu utjelovilo.

Premda mu je književni opus golem, a on iznimno cijenjen u matičnoj Velikoj Britaniji i diljem svijeta gdje se govori, piše i čita na engleskom jeziku, mi se baš i ne možemo pohvaliti s nekim većim brojem prijevoda njegovih knjiga na hrvatski jezik.

Doduše, ipak je Terry Pratchett, a o njemu se radi, tu i tamo “zalutao” i do Lijepe Naše, primjerice s prijevodom romana “Dobri predznaci” (Good Omen, napisan skupa s Neilom Gaimanom), i nekoliko knjiga iz serijala “Svijet diska”, sve u izdanju Zagrebačke naklade. Nedavno se Pratchettu “posvetio” i zagrebački Lumen, pa smo dobili napokon jednu raskošno opremljenu Pratchettovu knjigu “Šešir pun neba - druga priča sa Svijeta Diska” (A Hat Full of Sky, 2004.). Bez obzira na to kakva će biti komercijalna prođa tog romana, Lumenu treba odati priznanje za taj izdavački pothvat, a ako tome dodamo da je i tajming pogođen (upravo se snima serijal prema “Dobrim predznacima”), da je Pratchett umro prije dvije godine i da se u konačnici još neka njegova djela pripremaju za ekranizaciju (filmsku, televizijsku), pojava velikog književnog maga na hrvatskom tržištu knjiga apsolutno zaslužuje pohvalu i podršku.

ODUŠEVLJAVA PRIJEVOD MARKA MARASA

Problem s Pratchettom je zapravo vezan uz njegov osebujni stil pripovjedanja koji se teško prevodi na druge jezike, uključujući i hrvatski. Pratchett se, naime, u humorističnom tonu “igra riječima”, više je ili manje satiričan, u priče ubacuje nerijetko izmišljene dijalekte, pa i viceve, a sve to s dosta muke i truda prevodi na jezike izvan engleskog govornog područja. Zapravo Pratchetta nije lako čitati ni u originalu, jer morate natprosječno baratati engleskim, čitati i razumijevati što je autor htio reći.

Međutim, dok su spomenuti “Dobri predznaci” bili dobro prevedeni, roman “Šešir pun neba” briljantno je “prekodiran” u hrvatski jezik. Tu je zadaću prevođenja teško prohodnog Pratchettovog štiva maestralno obavio Marko Maras, sin našeg proslavljenog šekspirijanca Mate Marasa. To je zapravo prva stvar koja upada u oči i um kad krenete čitati spomenutu Pratchettovu fantaziju (više bajka nego klasični fantasy), o Tiffany Cuka, mlađahnoj junakinji suočenoj s teškim ispitom zrelosti na putu da od potenicijalno obećavajuće vještice izraste u respektabilnu “gospu od metle” poput gospe Vedrivosak, najveće vještice na svijetu.

ČUDESA U SVIJETU DISKA

Daklem, Pratchettov roman “Šešir pun neba” načelno je roman o vješticama, no uz te mlade i stare majstorice zanata tu su još i unikatni vilenjaci (vilinci), bića roda (vrste) Nac Mac Feeglea (visoki tek nekih centimetar-dva, i zato ljudima normalne visine nezamjetljivi). Za bolje razumijevanje Feeglea Pratchett nudi “riječnik prilagođen osjetljivim osobama” (primjerice, Babuskara se zove vještica bilo koje dobi), a svako malo na dnu neke od stranica imate i fusnote. Urnebesno duhovito! Još kad počnete čitati o Rojilu, koje je nefizičko biće, zapravo demonski duh stariji od Zemlje, civilizacije i svemira, doživljaj je doista magičan. Inače, Rojilo luta Svijetom diska i traži žrtvu, ljudsko biće, kako bi se u njemu utjelovilo. Rojilo je glavni pokretač radnje i kad shvati kakav je Tiffany potencijal počne ju progoniti i ulaziti u njezin um te je preobražavati u zločestu djevoku golemih nadnaravnih moći jačih od moći svake vještice, pa i drevne gospe Vedrivosak.

A sve to o čemu i kako piše Terry Pratchett, ponovit ću još jednom, Marko Maras fascinantno je preveo na hrvatski, što nije bio nimalo lak posao, jer je trebalo Pratchettovim jezičnim engleskim zavrzlamama dati ne samo odgovarajuće hrvatske nazive, nego i dati smisao samoj radnji romana, da bi se čitatelj mogao što lakše probijati kroz priču o čudim likovima koji žive na izmaštanom Svijetu diska (Discworld, serijal od 41 romana!), koji leži na leđima četiri divovska slona koji opet stoje na divovskoj kornjači, velikoj A'Tuin, koja pliva kroz svemir.

ALEGORIJA NA NAŠE SADAŠNJE DOBA

Svijet diska ima svoja pravila, svoj kontekst i podtekst, svoju unikatnu geografiju, unikatni “poredak” stvari, odnose među bićima i moćima, a sve je to ambiciozna, osjetilna i prozno-lirična poetika smišljena u neiscrpnoj Pratchettovoj mašti prije nego ga je spopala Alzheimerova bolest od koje je u 66 godini na koncu i umro (12. ožujka 2015.). Ili se pak samo preselio u svoj Svijet diska kojeg je tako majstorski razradio dajući mu svoj jedinstveni autorski pečat.

Pratchettovo djelo odavno je prepoznato kako zasebna mitologija, i kao takva će slično Tolkinovoj, Martinovoj i mitologijama drugima velikanima fantasy književnosti živjeti vječno i kad više ne bude Svijeta diska i kad ne budu naše vlastite Zemlje. Naravno da se Pratchettov serijal može iščitavati i kako alegorija za naš svakidašnji život, što je dodatni plus, dodatni motiv da bez predrasuda duboku zagazite u osebujni Svijet diska, součite se s vješticama, Rojilom i Nac Mac Feegle vilincima, te u svemu tome možda prepoznate nešto i nekoga iz vašeg susjedstva, ili bar iz vaših snova, pa i noćnih mora.

A što se vještica tiče, najbolje je ovaj osvrt završiti riječima samog (Autorova bilješka) Pratchetta: O, još nešto - i ovaj je svijet imao vještičje kušnje. Nisu bile zabavne.

Piše: Darko JERKOVIĆ

Svijet diska je veliki disk koji leži na leđima četiri divovska slona koji opet stoje na divovskoj kornjači, velikoj A'Tuin, koja pliva kroz svemir.

Demonsko Rojilo luta Svijetom diska i traži žrtvu, ljudsko biće, kako bi se u njemu utjelovilo.