Magazin
SPECIJALNO IZVJEŠĆE O PROTEKLOJ, 2017. GODINI (II.)

Dubravka Šimunović: Slavonski šorovi kojima sam prije trčala sada su posve utihnuli
Objavljeno 30. prosinca, 2017.

Vezani članci

TEMA TJEDNA: SPECIJALNO IZVJEŠĆE O PROTEKLOJ, 2017. GODINI (I.)

Bila i prošla, ne ponovila se!

USPOREDNI INTERVJU

Ljiljana Kaliterna Lipovčan: Nevoljama unatoč, tenzije u društvu ipak su smanjene

Pišete kolumnu U žrvnju svakodnevice, u kojoj, koliko sam uspio pročitati, pozornost posvećujete različitim aktualnim temama. Iz takve pozicije, uključujući i područje Vašeg posla, zvanja i zanimanja, kakva bi bila “ocjena”, da se tako izrazim, svakodnevice s kojom smo se suočavali tijekom protekle godine?

- Godina je na izmaku i svako od nas pokušava izvršiti inventuru. Najčešće čujemo kratke komentare poput godina je bila dobra ili loša. Teško je generalizirati, svatko od nas radi neku drugu vrstu posla, imamo svoje dobre i loše dane. Kada se osvrnem na 2017., mogu reći da se u znanosti nisu događale neke znakovite promijene. Radim na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, a u mojoj matičnoj kući mislim da je 2017. iznjedrila brojnim dobrima. Naime, Studiji fizioterapije i sestrinstva bio je najtraženiji upisni studiji, pripadao je kategoriji najtraženijih strukovnih studija. Zasigurno jedan od razloga je ulaganje u nastavne sadržaje i stručni kadar. Kada promišljam tu je i Masterclass tečaj usavršavanja za zdravstvene djelatnike “Leadership u zdravstvu”, izuzetno prihvaćen od zdravstvenih djelatnika i kao takav natprosječno visoko ocijenjen. U veljači kreće novi krug edukacije. Naravno da je teško postići uspjeh u vremenu kada sve možete, ali pod uvjetom da od nikoga ništa ne tražite. Na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, zahvaljujući dekanu prof.dr.sc Krešimiru Rotimu, i članovima uprave u kontinuitetu čuva se kvaliteta i njeguje predanost prema radu. Iz svega proizlazi da se može kada se želi, uz realne i jasne ciljeve.

Koliko ste osobno zadovoljni 2017. godinom?

- Često postavljamo nerealne ciljeve, težimo nedostižnom, zbog čega smo frustrirani na sebe i druge. Osobno sam zadovoljna s 2017. godinom i mogu reći da sam zahvalna na svakom danu neovisno o tome je li mi je podaren kao nagrada ili lekcija. Bilo je situacija u kojima sam priželjkivala drugačije rezultate, ali kada se okrenem unatrag, svaki put kada mi se zatvorio prozor otvorila su se neka vrata.

Ima jedna divna misao sv. Augustina: “Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokom prostranstvu oceana, i kružnom gibanju zvijezda; a pored sebe prolaze i - ne dive se ničem”. Ova misao može uvelike oslikati stanje nacije. Nezadovoljni smo onim što imamo i stalno tragamo za onim što nemamo. Povećavamo iz dana u dan zahtjeve prema drugima, a najmanje smo zahtjevni prema sebi. Zato smo sve više mentalno bolesni, a sve manje mentalno zdravi.

DRUŠTVO NESRETNIH

S tim u vezi, konkretni podatci, kakvi su...?

- Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo iz 2013. godine najučestaliji su mentalni poremećaji izazvani alkoholom (19,2 %), shizofrenija (15,5 %), depresivni poremećaji (13,3 %), reakcije na teški stres uključujući posttraumatski stresni poremećaj (7,3 %) i mentalni poremećaji zbog oštećenja i disfunkcije mozga i tjelesne bolesti (7,1 %). I na odlasku 2017. godine dominantno mjesto zauzimaju mentalni poremećaji izazvani alkoholom, uz kojeg su visoko pozicionirani depresivni poremećaji. Sve ove brojke jasno pokazuju da postajemo društvo nesretnih i nezadovoljnih pojedinaca. Sve se više tuga, ogorčenost i nezadovoljstvo utapa ispijanjem alkoholnih pića.

U kolumni početkom siječnja napisali ste da Vam se ponekad čini da je svaka godina sve teža, “možda zato što sam starija, iscrpljena od svakodnevnice ili su tome neki drugi razlozi”. Sad kad je godina na isteku, kakav je zaključak, na tragu toga što ste početkom godine pisali?

- U narodu postoji izreka da sve što smo stariji teže se odlučujemo na promijene, teže se nosimo s nekim obvezama koje nekoć nismo zamjećivali. Iako možete vidjeti vrlo uspješne starije osobe koje su radno aktivne neovisno o starosnoj dobi i uz sve mentalno zdrave. Osobno me iscrpljuju loši međuljudski odnosi koji počivaju na neiskrenim i neprirodnim obrascima ponašanja. Kroz proteklo vrijeme sve više koristim asertivnost u svakodnevnoj komunikaciji, učim kako da zaštitim samu sebe ne ugrožavajući druge.

Prateći sve što se oko nas zbiva, dojam je da nam je i protekle godine, unatoč gomile problema, manjkalo optimizma?

- Uistinu, nije nam manjkalo problema, svima skupa. Prošlu godinu doživjela sam kao godinu seobe Hrvata, to je strašna istina. Za Slavoniju sam emotivno vezana, tamo sam provela djetinjstvo, vežu me sjećanja na bezbrižne trenutke provedene uz rodbinu i prijatelje. Šorovi kojima sam trčala, grleno dozivajući najdraže, sada su utihnuli, neka nova djeca umjesto gromoglasnog vikanja iza zatvorenih vrata šalju poruke na društvenim mrežama nekim zamišljenim i nestvarnim prijateljima. Kuće zjape napuštene, ljudi doslovce bježe u potrazi za nekim boljim mjestom pod suncem. To su golemi problemi koje virtualno rješavamo. Oživiti malo poduzetništvo, dati priliku mladim ljudima, nemoguće je kroz svakodnevno izlaganje pojedinaca raznim nametima s kojima se ne može osoba nositi mentalno ni fizički. Koliko imamo divnih stručnjaka koji ne mogu uspjeti ako nisu umreženi u skupinu dominantnih pojedinaca koji donose odluke i kroje pravdu. To je strašno, kada svjedočite svakodnevno situacijama u kojima vam guše i ono malo optimizma, onda se uistinu trebate upitati kako dalje.

Kada bolje promislim postali smo nacija koja se nalazi u stanju egzistencijalnog vakuuma, na svakome je od nas da podvučemo crtu, prestanemo sa samosažaljevanjem i umjesto da se pitamo zašto se to dogodilo meni, promišljajmo kako nastaviti dalje. Nema te situacije ni problema za koje ne postoji riješene. To u nekim trenucima znači odlučno i odgovorno napustiti zonu osobnog komfora, znati iz svake situacije dešifrirati značenje i smisao. Možda je došao trenutak da prestanemo očekivati od života velike poklone, jer u konačnici od malih životnih darova grade se velike životne radosti.

BITI DOBAR PREMA SEBI

Što biste poručili čitateljima za iduću 2018. godinu?

- Nije vrijeme za nerealne poruke i neostvarive želje. Umorni smo od neralnih i neostvarivih želja i lažnih obećanja. Zato želim da se svi skupa vratimo temeljnim životnim vrednotama - dobroti, praštanju, suosjećanju. Izgubili smo se u materijalizmu, možda bi bilo dobro da svatko od nas zaviri u svoju savjest. Možda bi nakon toga manje osuđivali druge, sebe, možda bi konačno povratili onaj davno izgubljeni mir kojeg kupujemo na krivim mjestima uz krive ljude, uvjeravajući sebe i druge da su ovo čudna vremena. Vremena su uvijek bila teška i čudna, ljudi su oduvijek bili dobri ili loši. Vremena su ostala ista, ali mi smo se promijenili. Zato u 2018. dajmo priliku sebi i drugima da ono loše zamijenimo dobrim. Biti dobar prema sebi i drugima nije posao za kukavice, to mogu hrabri i odvažni pojedinci. Neka nam je svima skupa blagoslovljena 2018. Neka ono dobro u svakom od nas nadjača sve ono loše u nama i drugima.(D.J.)

ADRIAN P. KEZELE

ŽIVIMO U BURNOM VREMENU VAŽNIH PROMJENA I NOVIH ŠIRENJA SVIJESTI

 

Svi rade inventure pa doista imamo svakojakih analiza protekle 2017. godine, od onih uobičajeno suhoparnih političkih do zabavnih, relaksirajućih i posebno intrigantnih. Jedna od takvih je i Vaša Jyotish analiza. Što nam ona pokazuje, čemu nas uči, na čemu se temelji...?

- Riječ jyotish (čita se đotiš) znači svjetlo. Radi se o drevnom znanju koje dolazi iz Indije. Ponekad se olako izjednačava s astrologijom, a zapravo se radi o znanju o međuodnosu mikro i makrokozmosa, čovjeka i svemira. Jyotish omogućava da naslutite “kvalitetu vremena”, neku vrstu osobnog, ali i zajedničkog ritma u mislima, odlukama i postupcima. Ne radi se o predviđanju budućnosti, nego o ocrtavanju mape pute u svrhu donošenja boljih odluka.

Vezano uz to, u Jyotish analizi 2017., na Vašem blogu, u uvodu ste napisali da je godina koja je na izmaku (2016.) astrološki bila prilično teška. Sad smo na izmaku 2017., kakva je ta godina bila?

- Kad sam napisao “teška”, mislio sam na postojanje obrazaca u razmišljanju, kao i na inerciju u postupanju ljudi; u takvim vremenima život se odvija prema pravilima, mehanički, bez mnogo mogućnosti za promjenu. No 2017. bila je sasvim drugačija, s mnogo mogućih raskršća, s pregršt prilika i situacija u kojim su osviješćeni pojedinci mogli promijeniti svoj život nabolje. Naglašavam - osviješćeni! Na žalost, posebice u našim krajevima, nerijetko se živi zatvorenih očiju, potpuno izvan kontakta s mogućnostima koje postoje u svakom čovjeku. A kad niste svjesni svojih vlastitih potencijala i vrijednosti, teško da ih možete uočiti u svojoj okolini.

Gledajući globalno, 2017. je i dalje godina polarizacije - istovremenog jačanja destruktivnih snaga (ekstremizam, nacionalizam, strah, smanjenje sloboda u ime sigurnosti, manipulacija informacijama i ljudima), ali i pojave novih zamisli, prije svega u tehnologiji koja ima golem utjecaj na buduće društvene promjene. Bit ću vrlo konkretan, mislim na blockchain tehnologiju i njezine primjene, a koja je prisutna već neko vrijeme. A 2017. bila je godina početka njezinog uzleta. Ekonomske i društvene promjene koje će to donijeti bit će neviđene do sada. Nalazimo se na početku novog razdoblja koje, za razliku od prethodnih, posjeduje sredstva i mogućnosti da ispravi neke davne nepravde koje je čovječanstvo nametnulo samo sebi.

PRESTATI TRAŽITI KRIVCA

Napisali ste i da, gledano astronomski, 2017. nije posebno zanimljiva (u usporedbi s prethodnim godinama). Stojite li na tom zaključku, ili se ipak nešto neočekivano dogodilo u godini koju upravo ispraćamo?

- Astronomska “nezanimljivost” nije zaključak nego činjenica. Radi se jednostavno o nepostojanju nekih posebnih, vrlo rijetkih astronomskih pojava ili kombinacija. Takve situacije obično su povezane s povećanom slobodnom voljom ljudi i u načelu su dobre za sve. Naravno, ako ste spremni za korištenje svoje slobode. Ako ste naviknuli hodati stalno istom cestom i niste spremni promijeniti način na koji djelujete, onda vam ni svemir u tome ne može pomoći.

Napisali ste također i da je 2017. godina velikih mogućnosti - jesu li se ta očekivanja ostvarila, i u kojoj mjeri, a ako nisu zašto, tko je kriv?

- Čisto da izbjegnemo nesporazume, u svakom vremenskom razdoblju bit će onih koji su uspjeli i oni koji nisu. Bit će sretnih i nesretnih, onih koji su preživjeli i onih koji su otišli. Također, ako gledate lokalno, vjerojatno ćete dobiti nešto sasvim drugo nego ako gledate širu sliku. U tom smislu treba gledati na tvrdnju da je 2017. bila povijesna godina. Odnosno, ona je dio jednog nešto dužeg razdoblja koje obuhvaća i dolazeću 2018. godinu. Radi se o vremenu promjena, ali ne onih vidljivih, nego onih pozadinskih, koje daju svoje rezultate tek za neko vrijeme, dugoročno.

Čisto radi usporedbe, postoji sličnost 2017. i 2018. s, recimo, 1988. godinom, kad je Gorbachev došao na vlast u SSSR-u, ali je te iste godine osnovana Al Qu'aida. Znamo što je uslijedilo nakon toga i kakve su posljedice oba događaja imala na svijet. Još jedan skok unatrag i slično razdoblje je početak šesdesetih godina prošlog stoljeća (1959-1961). Hladni rat, nuklearna napetost, djeca cvijeća i promjena filozofije koja će obilježiti razdoblje koje dolazi. Upravo to se, čak i više i značajnije, događa u ovom razdoblju. Tako da i dalje stojim na zaključku da se nalazimo u povijesno značajnom trenutku svijeta.

Što se tiče života svakog pojedinca i pitanja “tko je kriv”, jedan dio osvješćivanja sastoji se u tome da shvatite kako u svakoj situaciji, neovisno od postupaka drugih ljudi oko vas, možete iskoristiti svoje vlastite potencijale. Jedna od najvećih prepreka koje ljudi postavljaju između sebe i životne sreće i uspjeha je pretjerana pozornost na traženju krivca. On se uvijek može naći, ali, zapravo, na kraju se sve svodi na vas - jeste li dobro vidjeli svijet oko sebe i jeste li učinili sve što ste mogli da ga promijenite nabolje.

Što nam možete reći o postupcima za usklađivanje s kozmičkim ritmovima? Je li po tom pitanju, kojem pridajete veliku važnost, Hrvatska opravdala očekivanje ili svijest o tome kod Hrvata još nije na toj razinia?

- Osim što ocrtava mapu puta i otkriva kvalitetu vremena, jyotish nudi i određene postupke kojima ponekad možemo razbiti obrasce koji nas sputavaju. Primjerice, to su neka “dobra djela”, humanitarni postupci i pomaganje koji su sami po sebi društveno, moralno i ljudski korisni, ali su u ovom slučaju usmjereni na određene skupine ljudi i određena vremenska razdoblja.

Što se tiče Hrvatske, mi smo narod velikog srca i ne nedostaje nam poriva za pomaganjem. Međutim, previše smo usmjereni na prošlost i na teškoće. Većina vijesti u medijima je zapravo depresivna. Većina razgovora koje ljudi vode također su u istom tonu. Vrlo, vrlo rijetko možete naići na konstruktivne i kreativne trenutke, usmjerenost na rješenja i na budućnost koja dolazi. Opravdanje bi se moglo pronaći u okolnostima, ali okolnosti smo mi sami stvorili, svojim vlastitim odlukama i izborima. Ako želite razumjeti svoje pogreške iz prošlosti, pogledajte svoju sadašnjost. A ako želite stvoriti bolju budućnost, opet, sadašnjost je mjesto gdje trebate djelovati.

KRENUTI PREMA BUDUĆNOSTI

Što nam je činiti po tom pitanju? Robujemo li još predrasudama koje nas koče u tom i takvom “širenju svijesti”, da se tako izrazim...?

- Treba okrenuti oči prema budućnosti, a misli prema rješenjima; izići iz okvira lokalnog razmišljanja, odbaciti pretjeranu tradicionalnost i zatvorenost te prihvatiti nove tehnologije. Prije svega treba shvatiti da je najvrednije bogatstvo koje posjedujemo - naša vlastita svijest. Najvrednija investicija u tom smislu je investicija u sebe, u svoj vlastiti unutarnji mir i razvoj uspavanih sposobnosti. (D.J.)

ADRIAN P. KEZELE - Autor više od 40 knjiga (duhovnih romana i priručnika), te 20-ak različitih seminara koje možete pohađati uživo i online

TOMISLAV PANCIROV

NAJBOLJA  GODINA DOSAD JE PROŠLA, IDUĆA BI TREBALA BITI JOŠ BOLJA

 

Ovo je bila prva godina moga samostalnoga poslovanja. Za poduzetničku priču sam se odlučio jer sam kroz niz dobrih pozicija u uspješnih tvrtkama uporno shvaćao kako me posao ne ispunjava, iako sam znao da radim u branši koju stvarno volim.

Ono što nisam volio bio je način rada. Bavim se digitalnim komunikacijama i edukacijom, a tu je uvijek neka gužva. Znate već kako to ide - kada treba dovršiti posao nitko nema prigovora. Svi mi želimo da se posao napravi na najbolji mogući način, ali kada je potrebno napraviti isto za naš osobni život, dolazi do neodobravanja. Isti oni prekovremeni, a neplaćeni radni sati, nisu nešto o čemu se priča. Nosimo ih poput odlikovanja uz medalju iz gužve i diplomu iz stresa. To nije sustav koji je održiv. Balans je jedini način da sve funkcionira - i posao i privatan život, dugoročno.

Mogu reći kako sam kroz ovu 2017. godinu naučio kako su sreća i sloboda gotovo istoznačnice. Jako sam ponosan na cijelu priču koja mi pokazuje kako se u Hrvatskoj stvarno može uspjeti. Meni taj uspjeh predstavlja moje lifestyle poslovanje, što znači da svoj posao prilagođavam svom životnom stilu, ne obratno, a posao se i dalje odvija bez ikakvih problema. Zapravo, rekao bih i bolje, jer sam noćni tip pa najbolji dio odradim u vrijeme kada meni odgovara u skladu s rokovima. Kada sam kretao u ovu priču nisam imao previše primjera takvog poslovanja kod nas, ali to mi nije ništa značilo. Znao sam da je moguće i da će sve skupa uspjeti.

Digitalno nomadstvo, odnosno sloboda da radim od kuda god želim, velik je, zapravo ključan dio svega toga. Pokraj svih današnjih digitalnih komunikacijskih alata zaista je ironično da vrijeme provodimo u prenatrpanim uredima koji su tvorevina industrijske revolucije iz 18. stoljeću, kada je kolonijalistička East India Company sagradila zgradu s poslovnom namjenom kako bi zbog sve većih birokratskih potreba smjestila poveći broj službenika na jedno mjesto. Evo nas za koji dan i u 2018. godini, a mi ne samo da i dalje provodimo vrijeme u takvim prostorima koji su zbog modernih ideja o uštedi i fiktivnoj kolaboraciji postali open-space, bez obzira na dokazanu štetnost produktivnosti i povećanju stresa, već i trošimo sate života na putovanje do tih ureda zbog sve većih prometnih gužvi.

Globalno je digitalno nomadstvo sve popularnije, dok je u Hrvatskoj i dalje neprepoznato. Vlasnici se boje zabušavanja ako im netko nije na oku, a upravo je u uredima najlakše zabušavati. Red kave, red nepotrebnih sastanaka, red tračeva, red hrane, red pauza, i eto nas na kraju radnog vremena. Jedino što je zapravo bitno jest učinak, ono što proizvedemo. Ako je ta kvaliteta zadovoljena, sasvim je nevažno gdje smo i kada radili. Ono što vidim iz poruka ljudi koji mi pišu je da se svijest o takvom načinu poslovanja sve više budi. Ljudi shvaćaju da nisu primorani na nešto što ne žele ako preuzmu odgovornost u svoje ruke, pripreme se, otvore svoj biznis i pokušaju.

Protekla godina je činjenično imala mnogo negativnosti, ali mislim da možete uspjeti jedino ako ih ignorirate. Kada gledate prošlost, svi najuspješniji poduzetnici išli su po svom, bez obzira na to što su im govorili kako to nema smisla, kako sad nije dobro vrijeme, nije dobra situacija u državi... Ako tako gledate nikad neće biti dobra situacija. Realnost ne postoji, mi je sami stvaramo. Na nama je da odlučimo stvaramo li je prema onom što od drugih preuzmemo, ili pričamo svoju uspješnu priču.

Potaknut javljanjima ljudi na svom YouTube kanalu, Facebook stranici, Instagramu i blogu pokrenuo sam pokret “2017. najbolja godina dosad” još u listopadu. Motivirao sam iz tjedna u tjedan ljude da naprave nešto u zadnjoj četvrtini godine da im 2017. stvarno bude najbolja kroz postavljanje ciljeva, motivaciju, vizualizaciju, i to sve strukturirano putem eBooka koji se može besplatno preuzeti na www.tomislavpancirov.com. S ovim sam htio pokazati kako se novogodišnje odluke ne postavljaju 1.1., postavljaju se cijelu godinu i izvršavaju svaki dan. Rutina je nešto što vam može neizrecivo pomoći u postizanju ciljeva. Tajna svega je da nikad nije kasno, jer je svaka godina najbolja godina dosad ako se na to odlučimo i ozbiljno krenemo u stvaranje svog životnog puta. Kada to shvatimo, nitko i nikakva prepreka nam nisu ravni, samo hrabro idemo dalje s jasnom vizijom. Godina 2017. stvarno je bila najbolja dosad, ali već vidim da će ju 2018. nadmašiti. Sretna vam (svaka) nova!

TOMISLAV PANCIROV - Lifestyle poduzetnik, stručnjak za digitalni marketing iz Zadra, autor bloga tomislavpancirov.com