Objavljeno 23. prosinca, 2017.
Anica, koja ima dvije malodobne kćerke, ne radi jer mora biti uz nepokretnu slijepu majku, od čijih 1400 kuna žive
VINKOVCI - Svakodnevica skromne obitelji Anice Rusan (41) u prigradskom naselju Mirkovcima, nadomak Vinkovaca, na adresi Dunavska 88, iznimno je teška. U zajedničkom kućanstvu žive Anica, njezine dvije kćerke i majka Martinka Krznarić (75), koja leži nepokretna nakon što joj je odstranjena jedna noga. Anica zato mora uz majku biti 24 sata dnevno i ne radi. Martinka je i dijabetičar, na inzulinu, a povrh svega oslijepjela je prije godinu i pol.
Kuća u kojoj žive je trošna, neuvjetna za život, bez vodovoda, pa se za sve potrebe koriste prokuhanom bunarskom vodom. Obitelj, u kojoj su i djeca - Anamarija (12) te Marija (6), živi od Martinkinih 900 kuna mirovine te dodatka Centra za socijalnu skrb od 500 kuna za njegu, s čime jedva spajaju kraj s krajem. K tome, Anamarija ima bronhitis i astmu.
- Najveći su problem ogrjev, jer je zima sve hladnija a drva je sve manje, i voda, jer koristimo bunarsku vodu. Kupaonicu praktički nemamo nego prokuhanu bunarsku vodu izlijemo u kadu kako bismo se okupali. Financijski je jako teško, jer dječji doplatak nisam nikada dobila. Nadležni tvrde da mi nismo hrvatski državljani, a ja sam rodom Rokovčanka, imamo osobne na ovoj adresi... Samo nas je nazvala jedna gospođa i rekla da nismo hrvatski državljani i ne ostvarujemo pravo na dječji doplatak - kaže Anica Rusan.
- Ne radim nigdje jer moram biti uz moju mamu cijeli dan, tako da jako teško živimo, no borim se za djecu i majku da imaju sve ono što im mogu omogućiti. Pravo na socijalnu pomoć nemamo, jer mama prima mirovinu. Pomoći gotovo da i nema, najviše mi pomažu djelatnici Pučke kuhinje u Vinkovcima koji mi svaki dan donesu jedan obrok, no materijalno nitko nam ne pomaže. Jedino što imamo to je bakina mirovina, no, kažem, najvažniji su mi ogrjev i voda. Knjige za školu kupila sam od jednog gospodina u Mirkovcima po povoljnoj cijeni, no da nije bilo njega, dijete mi ne bi imalo knjige. Ovdje nemam neke velike režije jer nemam vode, nego samo plaćam struju. Hrana je uvijek veliki problem, no moja djeca nisu ni gladna ni žedna, najveći su problem ogrjev i voda - kaže Anica Rusan.
Grad Vinkovci upoznat je s teškim stanjem ove obitelji te im je omogućio jednokratnu financijsku pomoć u iznosu od dvije tisuće kuna kako bi im bar donekle olakšao život.
Mario KOKAJ
Ipak pravo na dječji doplatak?
Na naš upit u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odgovorili su nam kako osoba da bi ostvarila pravo na dječji doplatak mora biti tri godine na istom prebivalištu. Taj uvjet Anica Rusan, kako kaže, zadovoljava jer je na istoj adresi u Mirkovcima već sedam godina. “Kako je gospođa Rusan dobila odbijenicu, onda je trebala dobiti rješenje na osnovi kojeg se može žaliti”, pojasnili su iz HZMO-a u Zagrebu. Anici Rusan savjetovano je da s dokumentima dođe u HZMO Vukovar, gdje je i predan zahtjev za dječji doplatak, kako bi se utvrdilo gdje je nastao problem.
- Javila sam se u HZMO, gdje su mi rekli da kroz sedam dana dođem sa svim dokumentima kako bi se riješio problem - rekla je Anica Rusan.
Hrana je uvijek veliki problem, no moja djeca nisu ni gladna ni žedna
Ne prepustimo ih samima sebi
Svi oni koji žele ublažiti neimaštinu ove obitelji mogu ju nazvati na broj telefona 032 400 324 ili uplatiti pomoć na: IBAN HR 0823600003245679299 Zagrebačka banka.