Hipertenzija je bolest koju karakterizira povišena vrijednost krvnog tlaka. Javlja se kao posljedica poremećene ravnoteže brojnih mehanizama (emocionalne reakcije, fizički napor, autonomni živčani sustav i endokrine žlijezde). Najčešće je hipertenzija nepoznatog uzroka (u više od 90 % slučajeva), i nazivamo je primarna hipertenzija. Manje od 10 % hipertenzija nastaje kao posljedica drugih bolesti i nazivamo je sekundarna hipertenzija. Hipertenzija je tiha, podmukla bolest koja godinama ne mora pokazivati nikakve simptome. Najčešće se otkrije slučajno, kada se već manifestiraju oštećenja na srcu, mozgu, bubrezima, očima i krvnim žilama. Komplikacije hipertenzije na srcu, mozgu i bubrezima mogu dovesti do invalidnosti, trajne nesposobnosti i smrti.

Ako se povišeni krvni tlak ne liječi, ili se ne liječi adekvatno, može izazvati otvrdnjavanje i zadebljanje arterija (ateroskleroza), što dovodi do srčanog ili moždanog udara i drugih komplikacija. Kako bi mogao pumpati krv uz povišeni tlak u krvnim žilama, mišić srca može se zadebljati. Zadebljani mišić s naporom pumpa krv kako bi tijelo opskrbio dovoljnom količinom krvi, a to u konačnici može dovesti do zatajenja srca.

Osobe oboljele od hipertenzije imaju veću vjerojatnost da obole od metaboličkog sindroma. Ovaj sindrom je skupina metaboličkih poremećaja u koje ubrajamo povećani opseg struka, povišene trigliceride, nisku razinu lipoproteina visoke gustoće (HDL) ili dobrog kolesterola, povišeni krvni tlak i visoke razine inzulina. Što više komponenti sindroma imate, veći je rizik od razvoja šećerne bolesti, srčane bolesti i moždanog udara. Kod osoba s povišenim krvnim tlakom češće se javlja i otežano pamćenje ili razumijevanje.

Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije hipertenzija je vodeći čimbenik rizika za ukupnu smrtnost. Povišeni krvni tlak odgovoran je za 13 % smrti globalno, a slijede pušenje (9 %), povišeni šećer u krvi (6 %), fizička neaktivnost (6 %) i prekomjerna tjelesna težina (5 %). Prema rezultatima “Hrvatske zdravstvene ankete” iz 2003. godine hipertenziju u Hrvatskoj ima 44,2 % stanovništva. U Hrvatskoj postoje i regionalne razlike u učestalosti hipertenzije; niža je u mediteranskoj regiji, najniža je u Istri i Hrvatskom primorju (29 %), a najviša u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (43,5 %). Učestalost hipertenzije u europskim zemljama kreće se od 12,8 % u Francuskoj, do 48,8 % u Gruziji.

Iako se hipertenzija relativno lako dijagnosticira, pretpostavlja se da je broj oboljelih mnogo veći. U velikim epidemiološkim studijama zapaženo je da polovina svih oboljelih od hipertenzije uopće ne zna da ima povišeni tlak. Od polovine onih koji znaju za bolest samo ih se pola liječi, no samo pola od njih liječi se dobro i liječenjem postiže normalne vrijednosti tlaka. Dijagnoza hipertenzije postavlja se ako je u tri ili više mjerenja izmjeren krvni tlak viši od 140/90 mmHg. Mjerenja krvnog tlaka potrebno je napraviti u različitim okolnostima tijekom dužeg razdoblja. Ako su izmjerene visoke vrijednosti krvnog tlaka, mjerenja treba ponoviti u kraćem razdoblju kako bi se dijagnoza postavila što ranije.

Pravodobno liječenje hipertenzije može produljiti očekivano trajanje života i znatno pridonijeti uspjehu primarne i sekundarne prevencije kardiovaskularnih bolesti te pridonijeti boljoj kvaliteti života. Najnovije europske smjernice naglašavaju važnost tzv. općih mjera u održavanju optimalnoga tlaka, tj. zdravih životnih navika, te se navode upute za početak medikamentoznog liječenja temeljenog na pojedinačnoj procjeni ukupnog kardiovaskularnog rizika. Tu posebno važnu ulogu ima obiteljski liječnik koji mora na vrijeme prepoznati hipertenziju u svojih pacijenata te pravodobno započeti učinkovito liječenje. Ciljevi liječenja hipertenzije su: sniziti krvni tlak ispod vrijednosti 140/90 mmHg, odnosno ispod 130/80 mmHg kod visoko i jako visoko rizičnih bolesnika.

Svi bi bolesnici s dijagnosticiranom hipertenzijom trebali bi promijeniti životne navike, neovisno o propisanim lijekovima za snižavanje krvnog tlaka.

Istraživanja su pokazala da se pravilom prehranom može smanjiti vrijednosti sistoličkog tlaka za prosječno 5,0 mmHg, redovitom tjelesnom aktivnosti za prosječno 4,6 mmHg, smanjenjem unosa alkohola za 3,8 mmHg, smanjenjem unosa soli za 3,6 mmHg, uz odgovarajući pad vrijednosti dijastoličkog tlaka. Kod nekih će osoba promjene životnih navika izazvati više, a kod nekih manje sniženje vrijednosti krvnog tlaka.

Svakodnevno mjerite svoj tlak i vodite dnevnik. Tako ćete i vi i vaš liječnik imati više informacija o učinku liječenja. (Azra Damjanov, bacc.med.teh.)