Novosti
NEKAD PRVACI, DANAS KRIMINALCI

Čvste momke vojska i policija moraju uzeti prije kriminala
Objavljeno 20. prosinca, 2017.
Državni zakoni moraju biti brži od zakona ulice

Prilično šokantna bila je vijest kako je među izgrednicima na utakmici Partizan - Crvena zvezda bilo i šest mladića iz Splita.

Sve indicije govore da jednoj frakciji navijača Partizana u borbi za prevlast na južnoj tribini nisu u pomoć stigli pripadnici Torcide, što bi sigurno bilo također nevjerojatno, nego su to osobe izvan navijačkog kruga, odnosno osobe s dosjeima ili, kako to često znamo čitati na stranicama crne kronike, “otprije poznate policiji i pravosudnim tijelima”. Na žalost, najmanje o jednom od njih čitali smo i na stranicama sportske rubrike. Damir Tovarović, naime, bio je prvak Hrvatske u boksu, poslije se prebacio na kickboxing i MMA, a najveći uspjeh bio mu je osvajanje brončane medalje na svjetskom prvenstvu u kickboxingu. U jednom od intervjua tijekom karijere otkrio je da je završio Fakultet oceanografije i ribarstva. Kako je sportaš s diplomom završio u neuzornom miljeu?

Izvan sustava

Tovarović danas po svemu nije više aktivni sportaš. Posljedne borbe imao je u MMA prije približno četiri godine. Stoga ne podliježe stegovnoj odgovornosti ni jednog saveza borilačkih sportova u kojima je djelovao. Koji su itekako rigorozni u pitanju mogućih anomalija svojih članova. Naime, ako se protiv nekoga borca pokrene postupak za bilo kakva kriminalna djela, automatski biva suspendiran do završetka postupka, bez obzira na to kako proces završio. Tovarovićevo pojavljivanje na Partizanovu stadionu bilo je definitivno loša promocija borilačkih sportova. Ne samo zbog toga što je izvukao deblji kraj (sic)! Naime, o njemu se sada ne govori kao o bivšem borcu, nego kao o MMA borcu, boksaču ili kickbokseru. U svakom slučaju, treneri, klubovi i savezi očito su suočeni s problemom. Kriminalni milje upravo među tim borcima regrutira ljude. Uspješni mladi sportaš lako postaje meta ulica. Kako mangupa koji bi s njima na ulici samo odmjerili snage tako i ozbiljnog krimimiljea.

- Radi se o jakim momcima punima adrenalina i snage, ali još neizgrađenim osobama, tinejdžerima ili onima koji su tek izišli iz te dobi, koji mogu biti suočeni s ponudom brze zarade kroz polulegalne poslove. Na takve opasnosti sportaše treba često upozoravati. I zbog toga naš savez, kao i svi ostali savezi, čini sve kako bi osigurao pažnju i pravilan razvoj sportaša - pričao je Tomislav Bilandžić, predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza, nekadašnji načelnik u Policijskoj upravi osječkoj, koji je još prije nekoliko godina uputio i konkretne prijedloge modela kako mlade borce maknuti od izravnog kontakta s “porocima ulice”.

Prijedlog se svodi na to da se mlade borce, majstore borilačkih vještina, uvede u sustav vojske i policije, što već postoji u brojnim državama. Prema prijedlogu razvoja sporta u Ministarstvu unutarnjih poslova, a primjenjivo je i u sustavu MORH-a, trebali bi odrediti sportove od posebnog interesa za MUP i MORH.

Sport u policiji

Tu bi svoje mjesto svakako pronašla široka lepeza borilačkih sportova, ali i streljaštvo ili padobranstvo, u manjoj mjeri i atletika, gimnastika, plivanje ili veslanje.

- Imali smo primjere osvajača medalja u borilačkim sportovima koji su završili Policijsku akademiju a da i po godinu dana nisu dobili posao u MUP-u. Naveo bih i primjer streljačkog olimpijskog prvaka u trapu Josipa Glasnovića, čije bi iskustvo svakako pomoglo u vojnoj ili policijskoj izobrazbi - navodi Bilandžić.

Predložio je i ustrojavanje odjela za sport u Ravnateljstvu policije po uzoru na Specijalnu policiju ili PNUSKOK, potpisivanje ugovora s HOO-om sličnog onom koji je MORH već potpisao s krovnim tijelom hrvatskog sporta o mogućnosti zapošljavanja vrhunskih i kategoriziranih sportaša u MUP-u, posebno iz sportova od posebnih interesa za MUP. Nadalje, Bilandžić naglašava, kako je potrebno prilagoditi i sustave vježbanja policije. Naime, osim Interventne i Specijalne policije, ostatak policije radi po zastarjelim programima, izrađenima kada u svijetu još nisu bile poznate danas znane različite tehnike borenja i borilačkih sportova. Znači, sve s ciljem da državni zakoni budu brži i učinkovitiji od zakona ulice.

Krešimir LACKOVIĆ
NAVIJAČI u POTRAZI ZA VJEŠTINAMA

Nekada je karakterističan izgled nogometnog navijača bio debeljko sa “škembom” i pivom u ruci. Danas su oni najžešči nabildani i napucani steroidima. Nekada Englez, a danas je Rus ogledni primjerak navijačkog huligana. Često u želji za što boljim “rezultatima” na ulici, navijači su također u potrazi za svladavanje neke od borilačkih vještina. Tijekom nereda u St. Etienneu u vrijeme EP-a u Francuskoj o jednom od izgrednika iz Osijeka govorilo se kao o članu nekog borilačkog kluba, ali bez vrjednijih rezultata. No ovdje bismo naveli i pozitivne primjere koje mogu imati klubovi u borilačkim sportovima. Dobar poznavatelj navijačke scene ispričao nam je kako je u Zagrebu otvoren borilački klub u kojem vještina koju njeguje najviše podsjeća na uličnu “šoru”. I počeli su se masovno u klub učlanjivati Bad Blue Boysi. Kako se oko kluba ne bi stvorila loša reputacija, dotični vlasnik više nije dopuštao njihov dolazak. Međutim, dogodilo se da je njih nekoliko ostalo trenirati jer im je bavljenje sportom jednostavno bilo privlačnije od nogometnog huliganizma.

USMJERITI IH, A NE SKRENUTI

Vrlo malo sugovornika o ovoj temi mogli smo pronaći u svijetu borilačkog sporta. Naravno, podsjećaju da obično dobiju medijsku pozornost kada se dogodi nešto negativno. “Nedavno je održano Europsko prvenstvo i momak je osvojio tri zlata u različitim disciplinama. Rezultat je to koji je ostao nezapažen”, pričao nam je jedan od ljutitih trenera. Svi s kojima smo kontaktirali uvjeravali su nas kako im je glavna zadaća od boraca prije svega stvoriti ljude, a onda odlične sportaše. “Istina, trebamo hrabre i borbene, ali ne da skrenu, nego da ih usmjerimo. Da, kada sudac podigne ruku, a suparnik nije zaslužio pobjedu, dođe zagrliti ga, čestitati mu”, pričao nam je jedan trener borilačkih sportova. Mnogi će od njih zaključiti kako će se među pravim aktivnim sportašima rijetko naći “polusvijet”, jer aktivni je sportaš posvećen treningu i kod njih je velika mjera požrtvovnosti, koja nije tolika na ulici. Ako bismo opisivali profil osobe koja ode u pogrešnom životnom smjeru, to su obično bivši borci koji nisu ostvarili svoje sportske ciljeve.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana