Pronađena su mnoga pisma, razglednice, novčanice, dva Radauševa crteža, ljubavne poruke...
Iako je više puta sazrijevala ideja o posebnoj spomen-galeriji gdje bi bila smještena i izložena ostavština jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika Ivana Vanje Radauša (rođen 29. travnja 1906., u Vinkovcima - umro pod ni do danas posve razjašnjenim okolnostima 24. travnja 1975. u Zagrebu, pa se kao moguća lokacija spominjala crkva na Meraji), do sada se nije u gradu našao prostor gdje bi bilo pohranjeno sve što je Grad otkupio, ili što je obitelj Vinkovcima darovala iz opsežne umjetnikove ostavštine. No, dio te građe dostupan je u Gradskoj knjižnici i čitaonici gdje je Memorijalna knjižnica Ivana Vanje Radauša i u Galeriji likovnih umjetnosti “Slavko Kopač”, gdje su u depoima pohranjene grafičke mape, skulpture, crteži...
- Memorijalna knjižnica iz ostavštine Ivana Vanje Radauša obiteljski je dar njegove supruge Jelke Ribarić–Radauš i triju kćeri, vinkovačkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici iz 1998. Ovdje je 7500 svezaka knjiga, više od 4000 naslova iz svih područja znanosti od kojih posebnu vrijednost imaju stare i rijetke knjige tiskane do 1850. (neke od njih nema ni Nacionalna i sveučilišna biblioteka), te knjige iz zavičajne književnosti. Obitelj Radauš darovala nam je i 10.000 časopisa, periodike, kataloga izložbi, arhivske građe na mnogim svjetskim jezicima, što govori o širokom spektru interesa našega zavičajnika, a posebno se ističu pojedini raritetni primjerci knjiga, poput prvog hrvatskog izdanja Reljkovićeva Satira iz 1779., a tu su i izdanja iz 1857. i 1871. Kuchnik Stipana Josipa Relkovića iz 1796., rana izdanja Ilije Okrugića, Kosora i Kozarca. Najstarija knjiga tiskana je 1567. Vrijedno je spomenuti i više od 30 izdanja Ilijade i Odiseje na raznim europskim jezicima. Uz knjige, Gradskoj knjižnici darovan je Radaušev radni stol i stolica s jastukom na kojemu je umjetnikova majka Terezija izvezla grb Vanje Radauša – na štitu zvijezda, što vjerojatno označava njegovo životno opredjeljenje i bik, životinja čijoj se snazi divio, inače njegov horopskopski znak – objašnjava Tihomir Marojević, viši knjižničar, voditelj Studijske knjižnice u čijem je sklopu i Memorijalna knjižnica, te dodaje kako se Zbirka sustavno obrađuje od 1998., kada su katalogizirane i inventarizirane stare i rijetke knjige. Od 2007. katalogizira se i sva ostala građa. Pokazuje nam popis preuzetih knjiga gdje je točno označeno gdje su knjige bile (polica u radnoj sobi, polica u ateljeu i slično) pa tu piše da je na radnom stolu imao - 51 knjigu!
Čitateljski tragovi
Marojević pojašnjava kako je zbirka podijeljena prema jezicima i prvo se katalogizirala građa na hrvatskom jeziku, koja je i najtraženija, a prilikom katalogizacije i preslagivanja knjiga često su se nalazili čitateljski tragovi Vanje Radauša, odnosno predmeti koji su privremeno uloženi u knjige, ali su na kraju tamo trajno ostali. Svi se čitateljski tragovi čuvaju. Pronađeno je mnoštvo pisama, razglednica, novčanica, dva Radauševa crteža, čak i ljubavnih poruka... Posebno se vodi briga i o posvetama na knjigama, jer se na taj način može zaključiti koji je to krug ljudi s kojima se Radauš rado družio i radio.
- Jedan od najvrednijih dosadašnjih pronalazaka u Zbirci Radauš je strojopis Šokačkih pismica u dva uveza. Kako je Radauš došao do Jankovićevih strojopisa nije poznato, ali pretpostavlja se da ih je pronašao i otkupio u jednom od zagrebačkih antikvarijata, jer je svakodnevno obilazio tri antikvarijata - u Ilici, Gundulićevoj te antikvarijat Matice hrvatske. Šokačke pismice su najznajčajnije jer je u njima pronađen i rukopis Slavka Jankovića u kojem objašnjava kako su izgubljene i nađene Šokačke pismice – kaže Tihomir Marojević.
Voditelj Memorijalne knjižnice kaže kako imaju dvije vrste posjetitelja - najčešće ljudi dolaze kako bi pogledali njegovu knjižnicu u cjelini, kao takvu, i ne zanima ih previše sadržaj. Drugi tip posjetitelja su oni koji trebaju građu iz Radauševe zbirke za svoja istraživanja.
- Tako su jedno vrijeme intenzivno dolazili ljudi istraživati zbirku, jer su bili uvjereni da zbirka sadrži podatke o Radaušu, što ona u principu nema. Radi se o njegovoj privatnoj knjižnici. Radauš je mnogo čitao, ali je bio prije svega veliki bibliofil i tu bibliofiliju nije mogao kontrolirati, jer je nabavljao knjige iz svih područja znanja, na mnoštvu jezika - njemački, hrvatski, engleski, ruski, hebrejski, skandinavski jezici, grčki, talijanski, francuski..., što će reći da ga je knjiga često zanimala kao kolekcionarski predmet, a ne isključivo kao sadržaj, jer Radauš, vjerojatno jedan dio knjiga nikada nije pročitao, jednostavno nije znao sva pisma i sve jezike koji su zastupljeni u Zbirci. Uostalom, pronašli smo i mnoštvo knjiga koje još nisu bile ni razrezane, znači, nije ih niti prelistao – priča Marojević, dodajući kako u knjizi dojmova dominiraju komentari kako se Radauš, eto, vratio kući, ima zahvala umjetniku što je ovu vrijednu zbirku darovao rodnim Vinkovcima, te pohvale vizualnom rješenju Memorijane knjižnice.
Otkup 80-ih
U depoima Galerije pohranjena je vrijedna zbirka slika, crteža, grafika i skulptura Ivana Vanje Radauša, koje je Grad Vinkovci otkupio od umjetnikovih nasljednika, a, tvrdi Ivica Belamarić, povjesničar umjetnosti i kustos Galerije, ponajviše zahvaljujući nastojanjima bivšeg ministra kulture Bože Biškupića i bivšeg gradonačelnika Vinkovaca Dražena Švagelja. No, još sredinom 80-ih tadašnja Skupština Vinkovaca kupuje 561 nekaširani crtež, 175 mapa i 110 kaširanih crteža i dekalkomanije, a supruga Jelka Ribarić-Radauš darovala je zbirku crteža.
- Zbirka Vanje Radauša koja se čuva u našoj Galeriji sadrži radove naslovljene Školovanje na akademiji iz vremena studiranja 1927., Dekalkomanije iz 1937., Tifusari 1971./1973. s 84 rada u tušu, Krvavi fašnik 1965./1966., gdje je 19 skica ženskih aktova i Flora croatica 1971./1972. sa 123 rada u tušu, a nakon nje iste godine nastaje i ciklus Ptice od 12 crteža. Tu su ciklusi Predratne od 55 crteža koji nastaje 1933., 19 crteža iz ciklusa U partizanima, ciklus Portret našeg čovjeka sa 133 rada iz 1971. Mapa Sjećanje na djetinjstvo sadrži 260 radova, 19 radova iz ciklusa Matere, tu su radovi Slavonija, zemljo plemenita, mapa linoreza s 15 grafika Mi pamtimo iz 1943. Važno je da su sve grafičke mape registrirane i da svaki predmet, svaka umjetnina u zbirci ima svoj inventarni broj, fotografiju i sve potrebne podatke – kaže Ivica Belamarić, dodajući kako čuvaju 24 mape s oko 1300 crteža, grafika, skulptura i oni se povremeno vade iz depoa i izlažu kao, primjerice 2006., u povodom 100. obljetnice Radauševa rođenja, kada su izloženi radovi od onih nastalih na Akademiji do posljednjeg ciklusa crteža o Slavoniji.
Ivan Vanja Radauš (nadimak Vanja dobio je na Akademiji i od tada tim imenom potpisuje svoje radove), bio je zaljubljive prirode i strastven ljubavnik, kažu, ženio se sedam puta sa šest žena i legenda kaže kako ima i izvanbračne djece, a među njima i poznatih imena iz glazbenog i zabavnog hrvatskog života. Jelka Ribarić-Radauš bila mu je peta i sedma žena.
Miroslav Flego
nadimak
VANJA DOBIO JE NA AKADEMIJI
Gradskoj knjižnici darovan je Radaušev radni stol i stolica s jastukom na kojemu je umjetnikova majka Terezija izvezla grb Vanje Radauša – na štitu zvijezda i bik.
51
KNJIGU IMAO JE RADAUŠ NA SVOM RADNOM STOLU