Hrvatska javnost s nestrpljenjem očekuje početak gradnje Pelješkog mosta, Trogirani nastavak gradnje Čiovskog mosta, a Slavonci i Baranjci konačni dovršetak koridora 5c... Samo, pitanje je tko će te poslove započeti/dovršiti, jer Hrvatskoj nedostaje građevinskih radnika. Indikativan podatak iznesen je na nedavno održanom susretu Hrvatskog društva za ceste Via Vita.

- Broj radnika u graditeljstvu od prosinca 2008. do prosinca 2016. smanjio se više od 32 posto. Situacija s pravnim subjektima koji se bave graditeljstvom još je i gora - pravni subjekti s područja graditeljstva u vrhu su i po nelikvidnosti i po gubitcima - konstatirao je Josip Škorić, predsjednik toga društva.

Statistika pokazuje da kontinuiran pad graditeljstva traje od početka 2009. godine, i to ne samo u našoj zemlji nego i u većini članica Europske unije. Godine pada pokazatelja obujma i vrijednosti radova vratile su građevinsku aktivnost u Hrvatskoj krajem 2015. na razinu koja je zabilježena prije 2002. godine. Broj izdanih građevinskih dozvola raste na razini cjelokupnog nacionalnog graditeljstva, ali je u segmentu prometne infrastrukture još vrlo nizak u odnosu na godine prije početka krize, pa i na većinu kriznih godina. Vrijednost izvršenih radova u 2016. godini bila je 3,75 posto veća u odnosu na 2015., međutim, još uvijek više od 40 posto manja od pretkrizne 2008. godine.

Hrvatska se, dakle, građevinska operativa nalazi u neobičnoj situaciji - ugovorenih poslova ima napretek, za njih je osiguran novac (uglavnom iz europskih izvora), ali ugovaratelji tih poslova nemaju dovoljno radnika da odrade te poslove. Odnosno, nisu ih uspjeli zadržati u razdoblju krize i vremenima kada poslova nije bilo. Kvalitetni građevinski radnici jednostavno su se razbježali diljem Europe, a što se poklopilo i s ulaskom Hrvatske u EU i slobodnim protokom radne snage. Ali taj odlazak nije više kao u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća kada su Hrvati masovno odlazili raditi na “bauštele” za velike gazde. Danas građevinski radnici u zemljama u koje su se doselili, mahom Njemačku, i sami osnivaju svoje tvrtke, male obrte - sami ugovaraju poslove i ponašaju se poduzetno. I to je glavni razlog zašto se dobar dio radnika strukovnog građevinskog obrazovanja neće vratiti u svoje matične tvrtke.

Ne čudi stoga reakcija Vlade RH, koja je na otvoreni apel poslodavaca odlučila usvojiti odluku o povećanju kvota za uvoz radnika iz inozemstva. Najviše upravo za sektor građevine, nakon ovotjedne sjednice Vlade RH konkretiziran je i broj - 10.770 stranaca. Polovica je to od ukupno odobrene godišnje kvote za zapošljavanje stranaca, odnosno 21.210 dozvola. No, gdje ih potražiti?

- Naravno da je logično da će se naši poslodavci okrenuti tržištu susjedne Bosne i Hercegovine koja je dosad bila tradicionalni izvor uvoznih radnika, ali i srbijskom tržištu rada. Jasno je zašto - ne postoji jezična barijera, sličnih smo mentaliteta i, što nije nevažno - blizina (njihove) kuće. Ali i oni su dobrim dijelom svoj kruh potražili na tržištu bogatijeg zapada - rekapitulira Zoran Kovačević, predsjednik HGK Županijske komore Osijek. Pa tko će onda doista graditi u Hrvatskoj?

Iz sindikalnih redova pak stižu razmišljanja o radnoj snazi iz Afrike, ili među dijelom migranata s istoka. No, čini se kako Hrvatska nije ni njima privlačna, a pitanje je i kako bi ih prihvatila lokalna zajednica... Valja se dakle ipak osloniti na domaće snage.

- Povećanje plaća, to je ključna mjera koja može vratiti ili zadržati građevinske radnike u Hrvatskoj. Da postoji pet mjera kako ih zadržati, ona je sigurno na prvom mjestu - stava je Kovačević, koji nije usamljen u takvom razmišljanju.

– Radnike treba dokvalificirati, ali prije svega dostojno platiti. Uvoz radnika samo će dodatno smanjiti cijenu rada u Hrvatskoj, koja je i jedan od glavnih razloga zašto mladi iz države odlaze i zašto se ne žele školovati za struke u kojima im se jamči minimalna plaća do kraja života i mirovina od koje ne mogu živjeti – za medije je nedavno iznio svoj stav Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.