Objavljeno 9. prosinca, 2017.
Je li još jedna burna priča oko izbora novog predsjednika HNS-a završena? Aktualni predsjednik Davor Šuker prikupio je veliku većinu potpisa od 21 županijskog nogometnog saveza i bit će jedini kandidat za novog predsjednika na izbornoj skupštini zakazanoj za 22. prosinca.
Ovaj put pojavila se oporba u obliku kvarteta bivših reprezentativaca predvođenih Darijem Šimićem, ali objektivno oni nisu imali dovoljno vremena za predstavljanje svojih planova i ideja na koji način planiraju domaći nogomet postaviti na zdravije temelje.
Tako će HNS vjerojatno dobiti predsjednika kojeg podržava nogometna baza, a uglavnom prezire nogometni puk. Istina, priča se još može promijeniti ako Šuker na skupštini ne dobije dovoljnu većinu, ali to je već scenarij koji graniči s čistom utopijom.
IZBORNI PROCES
Uglavnom, nemiri će se nastaviti, a u tome će poražen opet i jedino biti - hrvatski nogomet. Zapravo, najveći kamen spoticanja je proces kojim se dolazi do same kandidature. U Hrvatskoj je daleko lakše doći do kandidature za predsjednika države negoli za predsjednika HNS-a. Kako bi kandidat postao legitiman, mora ga istaknuti jedan od 21 županijskog saveza, a onda mora prikupiti još osam potpisa županijskih saveza. Onaj tko je smišljao takva izborna pravila imao je samo jedan cilj - izbjeći da se na izbornu skupštinu dođe s više kandidata za predsjednika. Takav izborni proces nudi mogućnost samo dvojici zainteresiranih da se uključe u utrku, pa stoga nije ni čudno što se od hrvatske samostalnosti samo jednom dogodilo da se za predsjedničku funkciju bore dva čovjeka. Bilo je to 2006. godine kada je Igor Štimac bio oponent Vlatku Markoviću što je stvorilo totalni cirkus. Baš se nakon tih izbora počeo rađati bunt protiv HNS-a i ponašanja njegovih vodećih ljudi koji je eskalirao u posljednjih godinu i pol. Nogomet je ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu predugo bio “država u državi” i kao takav bio je podložan “virusu” autokracije, a na primjeru FIFA-e vidjeli smo i dokazane korupcije. Čak i ta FIFA koja je bila zatrpana korupcijskim skandalima ima posve demokratski izborni proces. Da bi se netko kandidirao za njezinog predsjednika, dovoljno mu je prikupiti samo pet potpisa od 208 članica! Pametnom dosta, zar ne?
ŠIMIĆ SE NE PREDAJE
Dakle, ako želimo bolji i transparentniji domaći nogomet, onda treba krenuti od izbornog procesa. Treba ga učiniti daleko demokratičnijim nego danas, a iza toga slijede svi oni problemi koji su se dva i pol desetljeća gurali pod tepih, a nisu samo problem HNS-a već državne politike u cjelini. Iskreno, Davor Šuker neodoljivo podsjeća na bivšeg predsjednik UEFA-e Michaela Platinija. Ne zbog korupcije, zbog koje se Francuz morao povući s te funkcije, nego zbog odnosa prema problemima u nogometu. Platini poput Šukera nikada nije bio spreman pogledati im ravno u oči. Za obojicu je nogomet glamur. No, kao i obično, iza te blještave fasade krije se - trulež. Ako bude izabran, Šuker će morati drugačije funkcionirati. Više se neće moći skrivati, morat će nešto učiniti za domaći nogomet. Nema više skrivanja iza reprezentacije i njezinih uspjeha, treba konačno početi mesti u vlastitom dvorištu. Malo tko, osim naravno lojalnih “dizača ruku” u županijskim savezima, vjeruje kako je Šuker sposoban za takvo nešto, jer ako želi popraviti opće stanje u nogometu, morat će u koaliciju s državom vlašću bez koje promjena neće biti. Međutim, veliko je pitanje hoće li mu premijer Andrej Plenković pružiti ruku suradnje jer je i on nedvosmisleno izjavio kako su hrvatskom nogometu potrebne promjene. Dobra je vijest što su Darijo Šimić i njegova ekipa najavili kako će biti konstruktivna oporba. To je tako nedostajalo svih ovih godina. Šukerov novi mandat mogao bi biti klimav. Čak postoje špekulacije kako neki koji su mu sada dali glas drže “figu u džepu” i samo čekaju trenutak u kojemu će mu podmetnuti nogu. Ako je istina, onda je to samo nova potvrda zagađenih odnosa unutar našeg nogometa.
TEŽAK POSAO U RUSIJI
Nikada neugodnija skupina za Hrvatsku na SP-u
Ždrijeb skupina Svjetskog prvenstva u Kremlju Hrvatskoj nije donio previše razloga za zadovoljstvo. Maradona i društvo koji su se “zabavljali” kuglicama donijeli su nam Argentinu, Island i Nigeriju. Tako nezgodan ždrijeb Hrvatskoj se još nije dogodio na završnim turnirima World cupa. Naravno, nismo ni mi mačji kašalj, ali naši će asovi iz sebe morati izvući najbolje ako žele vidjeti nokaut-fazu natjecanja. O Argentini ne treba trošiti riječi. Ima bar pet pojedinaca koji su sposobni sami rješiti utakmicu, a ako su njih trojica raspoložena u istoj utakmici, eto pakla. Island je bio ispred nas u kvalifikacijama, ali samo našom krivnjom. Čvrsti su, uporni, borbeni, ali i tehnički gadno limitirani. Najveća je nepoznanica Nigerija. Afričke reprezentacije su uvijek plutajuća mina i ako ustanu na pravu nogu, mogu razvaliti svakoga. Nigerijci su tjelesno nadmoćni, ali zato taktički znaju “zaribati”. Uglavnom, koliko je skupina neugodna, toliko je i izazovna.
KLJUČ SPASA HR NOGOMETA
Kladionice, porezna politika i TV prava
Predsjednik NK-a Rijeka Damir Mišković vrlo je precizno objasnio probleme koji su od strateške važnosti za oporavak HR nogometa, ali i sporta u cjelini. Ključ rješavanja tih pitanja u svojim rukama ne drži HNS nego državna vlast. Mi ćemo se držati nogometa, ali priča je itekako primjenjiva na cjelokupan hrvatski sport. Temelj svega je porezna politika. Hrvatska država na tom planu uopće ne pridonosi razvoju sporta. U Europi je uobičajeno da se ulaganja u sport privrednim subjektima priznaju kao porezne olakšice. Mi nemamo takav zakon. Druga stvar su kladionice u kojima se vrti velik novac, a sport od njega ne vidi ni lipe. I na koncu, TV prava. Klubovi od njih dobivaju malo, a i to malo im na kraju pojedu kazne. No, puno se može popraviti, ali i klubovi se moraju početi boriti za sebe, a ne sjediti prekriženih ruku i čekati milostinju. Prvi korak je revitalizacija Udruge prvoligaša koja bi upravljanje Prvom HNL uzela u svoje ruke neovisno o HNS-u.