Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Nezavisni hrvatski sindikati otvorenim su pismom pozvali vodstvo Katoličke Crkve da podrži radnike i sindikate u borbi protiv nepravde i pozove pripadnike svoje kongregacije na aktivizam, učlanjenjem u sindikate. Pismo su poslali i na adresu Vlade i Hrvatske udruge poslodavaca, koje pozivaju na iskreni i suštinski dijalog te zajedničko djelovanje s ciljem ostvarivanja socijalne pravde i dostojanstva rada. Cilj je, kažu, sindikati, izgradnja saveza za gospodarsku i socijalnu pravdu.

Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, sindikalno obraćanje Crkvi ne smatra ničim novim ni neobičnim. Kaže da iz poslanja Crkve proizlazi skrb, briga za radnike, a i niz različitih crkvenih dokumenata to definira kroz socijalni nauk Katoličke Crkve. Od enciklike “Rerum novarum” naovamo. Katolička Crkva, napominje, bila bi nevjerodostojna da to ne čini.

- Tu nema ništa neobično, dapače - rekao nam je Sever, dodajući kako je osnovna nakna da se svi uključe i da se malo drukčije o svemu govori. “Na jednom skupu u Vatikanu sudjelovali su sindikalisti iz cijeloga svijeta, pa i naše kolegice iz ova dva sindikata, Marija Hanževački i Dijana Šobota. Domaćin je bio Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, koji je papa Franjo svojim dekretom utemeljio u kolovozu 2016. i ove godine počeo s radom. Tu je objedinio više papinskih vijeća, primjerice za pravdu i mir, za dušebrižništvo selilaca putnika i za dušebrižništvo zdravstvenih radnika. I zapravo je cijela funkcija toga, cijeli poziv, bio da se na jednom mjestu sastanu i usvoje određene poruke, koje se upućuju i prema vladama, i prema poslodavcima, i prema sindikatima, upravo na tragu socijalnog nauka i tradicije Crkve”, ističe Sever.

Prema njegovim riječima, ono što zabrinjava sve je da se kroz nove oblike rada i famoznu priču o Industriji 4.0, gdje dolaze u prvi plan informatika, robotika, računala, čovjeka gura negdje u drugi plan, a kapital i financije izdižu iznad radnika. Stoga ističe kako se ovime želi skrenuti pozornost na nužnost socijalnog dijaloga i dogovaranja, na to da je čovjek jedina prava vrijednost i da sve treba biti podređeno njemu.

Aleksandru Kolarić, kandidatkinju za predsjednicu zagrebačkog SDP-a, pitali smo kako komentira potez sindikata, naizgled “prirodnih saveznika” socijaldemokrata, koji se sada za suradnju obraćaju Crkvi, ali ne i SDP-u. “Ne znam točno koji su njihovi razlozi, no mogu reći kako je SDP već godinama 'zatvoren' od društva. Godinama nije otvoren za razgovor, koordinaciju i suradnju s onim organizacijama koje logično, poput sindikata, naginju socijaldemokraciji. Tu ne postoji dijalog i, nažalost, to se nije promijenilo ni s ovim vodstvom. Tako da ostaje otvoreno pitanje kada i na koji način će se stranka otvoriti spram nevladinih organizacija, spram sindikata, spram intelektualaca i stručnjaka, i u cijelosti spram društva. Nažalost, i dalje vidim trend da stranka postoji samo za sebe, a ne i za građane. I rezultat toga je i ovo o čemu govorimo”, ističe Kolarić.

Politički analitičar Davor Gjenero kaže kako takav potez sindikata nije neočekivan, ni protivan europskim tradicijama. Ističe kako je Crkva organizacija koja djeluje u okviru građanskog društva, dionik je u procesima dijaloga u društvu i jedna od važnih uloga vezana joj je uz socijalnu politiku.

- Tu dvije stranačke centrale pozivaju i nude suradnju u okvirima onoga što je kompatibilno između njihovih politika i socijalne politike Katoličke Crkve. Mislim da je to s pozicije izgradnje društva zgodan potez. Konačno, u predratnom smo razdoblju imali tradiciju i lijevih i katoličkih sindikalnih centrala. Sever je tu jasan, on često govori o sličnosti svoje pozicije i socijalne politike Katoličke Crkve. Pogotovo u ovo vrijeme kada Papa izrazito naglašava značenje socijalne politike Crkve. To Crkva u Hrvatskoj radi manje, pa zapravo tu imate laičku akciju da se Crkvu gurne u prostor koji u Europi zauzima, a u Hrvatskoj ne. Toga u proteklom razdoblju ovdje nije bilo toliko i Crkva nije toliko prepoznatljiva u naglašavanju svoje socijalne politike i borbi za nju. U pozadini je ovdje, naravno, i skorašnja akcija za zabranu rada nedjeljom, gdje su sindikati i crkva na istoj poziciji - rekao nam je Gjenero.

Kako, pak, kaže teolog Josip Grbac, profesor na Fakultetu teologije u Rijeci i na postdiplomskom studiju u Zagrebu, obično se Crkvu poziva na teren kao “ultima racio” (“posljednje sredstvo”), jer se neke stvari očito dosad nisu uspjele dogovoriti s Vladom i poslodavcima.

- Podsjetio bih da je Crkva dosad u toliko navrata inzistirala upravo na gospodarsko-socijalnoj pravednosti, govorila o problemu nezaposlenosti, kao i nužnosti demografske obnove. Kada smo tražili ostvaranje jednog osnovnog ljudskog prava koje bi radnici trebali imati, a to je jedan bogomdani dan odmora u tjednu, nedjeljom, nisam baš vidio preveliko oduševljenje sindikata, čast iznimkama, da nam se u tome pridruže - kaže Grbac. Na napomenu da je upravo to jedan od sadržaja koje Sever sada ovdje spominje, pita se nisu li s tim malo zakasnili. S druge strane, dodaje, treba jasno naglasiti u kom obliku sindikati žele i traže suradnju Crkve. “Ta suradnja može biti više promotivnog karaktera, ali da bi se ušlo u pravu suradnju, treba detaljnije iznijeti prijedloge i projekte”, zaključuje Grbac.