Legendarni televizijski novinar i urednik Goran Milić vratio se u Zagreb nakon šest godina rada u Sarajevu, a 27. studenoga počelo je emitiranje njegove nove dokumentarne serije “Tada & Sada”. Serijal rađen u koprodukciji Al Jazeere Balkans, produkcijske kuće Foto Art i HRT-a, doživio je vrlo uspješnu premijeru na HRT-u, a 7. prosinca regionalnoj je publici predstavljen i na Al Jazeeri Balkans. Upravo je emitiranje tog serijala u Hrvatskoj i regiji razlog našem razgovoru za TV Obzor u kojem nam je gospodin Milić otkrio što misli o kritikama, pribojava li se da će ga optužiti za jugonostalgiju, i što ga tjera da još uvijek radi.
Najveći društveni utjecaj
Zasigurno je bilo zanimljivo 'kopati' po bogatoj arhivi HRT-a. Ima li nešto što vas je iznenadilo tijekom tog procesa? Jeste li naučili što novo?
- Osim arhive HRT-a korištena je i arhiva Jadran Filma, Zagreb Filma. Mene je nadasve iznenadila arhiva o Hrvatskom proljeću, iz filma “Poezija i revolucija” produkcije Factum. Nema je mnogo, ali uz novinske članke dobije se prilično cjelovita slika. Novine su bile znatno oštrije prema prošlom sustavu od TV Zagreb. To je logično jer televizija ima uvjerljivo najveći društveni utjecaj, pa bi se disonance koje su pravili Ivan Hetrich, Zvonko Letica ili Krsto Papić, komentirale i u javnosti, ali i u partijskim komitetima.
Niste se pribojavali da će vas optužiti za jugonostalgiju?
- Bit će takvih optužbi, kao i onih da sam konvertit. Posebno će ih biti na društvenim mrežama. Međutim, u emisijama je šezdesetak sugovornika, s različitim životnim iskustvom. Neki misle da je nekada bilo bolje. Neki kažu da je danas bolje, ali da ne treba pljuvati na prošlo vrijeme, jer je u njemu bilo dobrih stvari. Neki, koji su stradali u komunizmu, ne idealiziraju današnji sustav, ali cijene veću slobodu i samostalnost Hrvatske. Ne vjerujem da će itko promijeniti mišljenje nakon ovog serijala. No, ja volim da se razmisli i možda otvori miran argumentirani dijalog o toj temi.
Nedavno ste izjavili kako je u Hrvatskoj moguće uspjeti, ali da je potrebna promjena mentaliteta. Vidite li tu promjenu na pomolu?
- Nitko od nas nije mogao spriječiti da se sustav dogovorne ekonomije, zaštite domaće industrije i poljoprivrede pretvori u društvo tržišne ekonomije, motivirano prije svega utrkom za profitom. Sada je to ireverzibilan proces, jer bismo inače bili čudna, zatvorena država u Europi.To moramo shvatiti i tome se prilagoditi. Ali, poštujući sve dobre strane kapitalizma u razvijenim europskim državama, bolje plaćati radnike, smanjiti privilegije političarima i raznim nepotrebnim korisnicima državnih i lokalnih proračuna...
Neki TV kritičari nisu bili naklonjeni vašem novom serijalu. Prvu epizodu opisali su kao “poprilično nabacan slijed razgovora, podataka, arhivskih snimaka i tema, s nejasnim konceptom”. Pridajete li uopće važnost TV kritikama? Pokažu li se korisnima?
- Korisne su kritike i uvijek iz njih nešto naučim, zato hvala Zrinki Pavlić. Što se tiče “nabacivanja slijeda razgovora”, to je namjerno, jer se televizija danas drukčije gleda nego nekada. Kad bi se jedna jednosatna emisija bavila ekonomijom, druga političkim, vjerskim i ostalim ljudskim pravima, treća kulturom i medijima, a četvrta sportom i razonodom, gledanost bi, vjerujte, bila manja. Ovako, u odnosu na ovogodišnje serijale HTV-a u tom terminu, gledanost je ipak veća. A “nejasan koncept” upravo je moja želja da gledatelj ne zna nakon prvih pet minuta na što ciljam. Ovo nije serijal u kojemu bih postavio aprirori tezu i dokazivao je 220 minuta.
Bili ste prvi čovjek YUTEL-a. Koliko prepoznajete YUTEL-ov princip rada u današnjim TV mrežama, poput N1, ili Al Jazeere Balkans?
- Sličan je koncept, pokrivanje gledateljstva raznih republika i naroda (tada) i država (sada). Samo što je tada bilo napetije.
Službeno u mirovini
Planirate li što posebno za okruglu, 50. obljetnicu novinarskog rada?
- To je tek 2020. godine. Ne planiram toliko unaprijed.
Što vas 'tjera' da još uvijek radite?
- Ne znam što bih pametnije radio u mirovini. Kad me sada netko pozove na umirovljeničko druženje, pristojno izbjegavam. Ne ide mi se na glasnu glazbu, na masovke s hranom i pićem, na putovanja avionom s onim gužvama i pretresima u zračnim lukama... Inače, od prošlog travnja službeno sam u mirovini. Uopće nemam taj osjećaj. Na pola sam montaže serijala “Tada & Sada u Bosni i Hercegovini”, koja ima drukčiji pogled na prošlost od Hrvatske. A onda ću smisliti nešto drugo, drukčije. Zapravo, uvijek sam govorio, najviše volim početke.
Ostajete li pri tome da je Split najbolje mjesto za život u regiji i da vam je to i dalje omiljeni grad?
- Ma, Split je grad koji najmanje poznajem od mojih drugih omiljenih gradova: Zagreba (rodnoga), Dubrovnika (gdje mi žive roditelji), i Sarajeva (najbolji doživljaji). Nekako instiktivno osjećam da bih se uz Splićane, duhovite i temperamentne Dalmatince, ondašnju klimu, ljepotu grada i okolice, gastronomiju i ležernost života, dobro osjećao. Nikad nije kasno probati.
Razgovarao: Adrian ANDREJEK
TADA & SADA - TREĆA EPIZODA
U trećoj emisiji (HTV 1, ponedjeljak u 20.55 sati), jedna je od tema i Hrvatsko proljeće. Kako je počelo, a kako završilo? Povijest autoceste Zagreb - Split. I prije 50 godina to je bila više politička nego prometna tema. Hrvatski sport - je li bio uspješniji u Jugoslaviji, ili danas u samostalnoj Hrvatskoj? Tvrtke koje su opstale kroz sve režime, od Kraljevine do danas, Hotel Esplanade i Posmrtna pripomoć, nisu se mnogo mijenjali. Kako se odlazilo na rad u inozemstvo? Kako je živio radnik na Trešnjevci?