Od treće najbogatije postali smo druga najsiromašnija nova članica Europske unije
Objavljeno 6. prosinca, 2017.
Cijelo je proteklo desetljeće u Hrvatskoj bilo obilježeno padom industrijske konkurentnosti, porastom udjela nisko tehnološki intenzivnih aktivnosti unutar prerađivačke industrije te smanjenjem udjela industrije u ukupnoj dodanoj vrijednosti, pokazuju rezultati istraživanja nakon prve godine znanstvenog projekta Mogućnosti reindustrijalizacije hrvatskog gospodarstva – REINDUCE, koji uz financiranje Hrvatske zaklade za znanost provode znanstvenici Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku i Ekonomskog instituta Zagreb.
- Dok su uspješne bivše tranzicijske zemlje svojim politikama reindustrijalizirale gospodarstvo, u Hrvatskoj se proces deindustrijalizacije nastavio i produbio. Hrvatska je tako 1990. imala udio prerađivačke industrije u bruto domaćem proizvodu od 24 posto, a u 2015. taj je udio prepolovljen te je iznosio samo 12 posto. Istovremeno udio visokotehnoloških proizvoda u ukupnoj industrijskoj proizvodnji blago se smanjio, a u svim se drugim zemljama regije (uz izuzetak Litve i Latvije) povećao. U zemljama koje su provodile aktivnu industrijsku politiku (npr. Češka i Poljska) taj je proces bio popraćen tehnološkim usložnjavanjem industrije te porastom sektorske konkurentnosti i udjela dodane vrijednosti prerađivačke industrije u ukupnom gospodarstvu, zbog čega su te zemlje primjer uspješne reindustrijalizacije - ističu autori istraživanja. Slični su trendovi i u vezi s udjelom zaposlenosti u prerađivačkoj industriji i njezina radnog intenziteta. Od 2010. Hrvatska je na začelju skupine zemalja srednje i istočne Europe kada je u pitanju udio radnog intenziteta u prerađivačkoj industriji.
- Ovakva nepovoljna ekonomska struktura ima izravne posljedice na gospodarski rast jer standardizirane radno intenzivne aktivnosti imaju niži potencijal rasta nego tehnološki intenzivne sofisticirane industrije. Situacija je još nepovoljnija ako se primijeti da su proteklih 15 godina sve druge nove članice Europske unije povećavale udio prerađivačke industrije te provodile strukturnu transformaciju unutar nje, a Hrvatska je u tom smislu stagnirala. U zemljama poput Češke, Slovačke i Poljske dolazi do porasta sofisticiranosti izvoznih proizvoda u visoko tehnološkim i znanjem intenzivnim djelatnostima te prelaska s cjenovne konkurentnosti na onu temeljenu na kvaliteti. S druge strane, rezultati za Hrvatsku otkrivaju gubitak cjenovne konkurentnosti uz izostanak unaprjeđivanja konkurentnosti temeljene na kvaliteti. To ujedno znači da hrvatska industrija gubi cjenovnu konkurentnost, koja ju je karakterizirala u prošlosti, a istovremeno ne uspijeva izgraditi konkurentnost zasnovanu na kvaliteti, koja sve više određuje razvijenije nove zemlje članice Europske unije. Nije stoga neočekivano da je od početka tranzicije do danas Hrvatska od treće najbogatije postala druga najsiromašnija nova članica Europske unije - upozorava se u analizi.
Priljev izravnih stranih investicija i jačanje uvozne ovisnosti industrijske proizvodnje pridonose stvaranju novih radnih mjesta, ali oni imaju suprotan učinak na stvaranje dodane vrijednosti industrije. To znači da istraživanje sugerira kako izabrani modaliteti privlačenja stranih direktnih investicija u srednjoj i istočnoj Europi ne moraju nužno voditi procesu reindustrijalizacije. Upravo suprotno, postojeće politike privlačenja stranih investicija i integracije lokalnih industrijskih kompanija u globalne lance dodane vrijednosti u svrhu unaprjeđivanja sofisticiranosti prerađivačke industrije mogu dovesti do daljnjeg smanjenja važnosti prerađivačke industrije u ekonomiji.
Eduard SOUDIL
DRUGA NAJVIŠA STOPA POREZA NA DOBIT MEĐU NOVIM ČLANICAMA
“Povećanju industrijske zaposlenosti sa svrhom ubrzavanja reindustrijalizacije pridonose i mjere poput subvencija pojedinim sektorima ili smanjenja poreznih opterećenja poduzećima. Evaluacija tih dvaju pristupa reindustrijalizaciji sugerira da porezna rasterećenja imaju veći učinak na reindustrijalizaciju u odnosu na sektorski intervencionizam. Učinak smanjenja poreza na stvaranje novih radnih mjesta u industriji je, prema dobivenim rezultatima, gotovo pet puta veći od ciljanog subvencioniranja pojedinih industrijskih sektora. Ovaj bi nalaz mogao biti posebno važan za Hrvatsku, koja ima drugu najvišu stopu poreza na dobit među novim članicama Europske unije iz srednje i istočne Europe jer otvara direktan kanal preko kojeg javne politike mogu potaknuti snažniju reindustrijalizaciju”, stoji u istraživanju.
DIGITALNA INFRASTRUKTURA BRZO DONOSI NOVA RADNA MJESTA
Motivi investitora nisu uvijek komplementarni s motivima koje bi trebale imati zemlje što privlače strana direktna ulaganja, zbog čega greenfield strana ulaganja ne rezultiraju uvijek usložnjavanjem proizvoda prerađivačke industrije, a onda u konačnici i reindustrijalizacijom. “Istraživanjem smo utvrdili postojanje poveznice između razvoja digitalne infrastrukture i udjela zaposlenosti prerađivačke industrije, što se obično smatra preduvjetom tzv. četvrte industrijske revolucije. Tako se povećavanjem ulaganja u svrhu smanjenja razlika u pristupu digitalnoj infrastrukturi između ruralnih i urbanih područja za samo jedan posto prosječno pridonosi otvaranju 250 novih radnih mjesta u industriji u Hrvatskoj”, ističu u EIZ-u.