Četiri desetljeća svog znanstvenog, nastavnog i stručnog rada akademik Ferdo Bašić posvetio je tlu, gospodarenju tlom i zaštiti tog izuzetnog višenamjenskog prirodnog dobra. Stoga je on prava osoba za razgovor prigodom Međunarodnog dana tla. ( UN je odredio 5. prosinca za Međunarodni dan tla).

Što je tlo i zašto je ono važno?

Uspoređena sa svemirom, naša je galaktika neizmjerno malena, s njom u usporedbi jednako je malen Sunčev sustav, kojemu je naša Zemlja - Gea, ili Plavi planet, tek stotisućiti dio… Primajući manje od dvamilijardita dijela energije što je emitira Sunce, u posljednjoj četvrtini svoje geološke prošlosti njezin kopneni dio na svojoj površini formira tanki sloj tla… tako stvara uvjete za fotosintezu, život autotrofne biljke … i to je Život. Tlo (pedosfera) rahli je prirodni omotač između Zemljine kore (litosfere) i atmosfere sastavljen od krute, tekuće i plinovite sastavnice, organskih i neorganskih spojeva i živih organizama. Nastaje dugotrajnim procesima – nikada kraćim od nekoliko desetaka tisuća godina, kao černozemi - naša najplodnija tla, oko Iloka u Srijemu ili Kneževa u Baranji, a katkada i dužim od milijun godina, kao crvenice našega uzmorja i otoka, za čije je stvaranje potrebno gotovo dva milijuna godina. A za gubljenje toga tla “dovoljno” je malo neopreza… i jaka kiša! Uloga tla je višestruka, pa stoga kažemo da je višenamjensko dobro; nezamjenjivo – nema prirodne tvari koja ga može zamijeniti, ograničeno, nepremjestivo i neumnoživo – ima ga baš koliko ga ima, niti se može povećati niti premjestiti.

Još je jedno jako važno svojstvo tla – ono, je, ako se s njim pravilno gospodari – nepotrošivo dobro. Svakoj naciji tlo je jedinstveno i nezamjenjivo prirodno blago. Procjenjuje se kako se na/u tlu stvara oko 95 % hrane. Od početka sjedilačkog načina života – neocena, do danas, kada živimo u antropocenu, tlo je prehranilo 106 milijardi ljudi, koliko ih se do danas izmijenilo hodajući Zemljom.

Kao početak Vašeg znanstvenog rada može se smatrati rad na epohalnom projektu hrvatskih tloznanstvenika – izradi Opće pedološke karte Hrvatske?

Da. Opća pedološka karta Hrvatske u mjerilu 1 : 50.000 epohalni je projekt, čija je izrada trajala 22 godine, u razdoblju 1964. - 1986. U njegovu okviru proučena je geneza, važnije značajke i na zemljovidu prikazana prostorna distribucija tipova tala na 5.662.031 ha pedosfere Hrvatske. U projektu sam sudjelovao od 1971. do završetka, najprije kao pomoćni suradnik, zatim kao asistent za genezu i klasifikaciju i na kraju kao samostalni kartograf, tako da sam sudjelovao u obradi više od 600.000 ha, dakle više od 10 % ukupne površine pedosfere Hrvatske; od zapadnog Srijema (Iloka i Vukovara) do jadranskih otoka.

Kakve su značajke hrvatskih tala?

Hrvatska je prava prirodna zbirka – riznica tala, s čak 36 tipova tla. Što se pitanja značajki tih tala tiče, Hrvatska raspolaže s 3.153.432 ha automorfnih tala, dakle tala s prirodnim vlaženjem oborinskom vodom bez zadržavanja suvišne vode u profilu tla; 1.617.640 ha hidromorfnih tala, u kojima se voda zadržava kraće ili duže vrijeme u cijelom profilu ili njegovu dijelu; 532 ha halomorfnih tala, a to su tla vlažena slanom vodom; 321 ha subakvalnih ili podvodnih tala, razvijenih na dnu stajaćih voda, i (čak) 796.459 ha golih stijena. Najveći korisnici tala su poljoprivreda (2.590.718 ha) i šumarstvo (2.177.664 ha). Najrasprostranjenije je isprano, lesivirano tlo (684.737 ha) i pseudoglej (558.732 ha), a najplodnije tlo na svijetu – černozem, prostire se na 50.450 ha. Sumiramo li podatke, Hrvatska raspolaže s 3,2 milijuna ha poljoprivrednog zemljišta. Od te površine 975 tisuća ha je trajno neupotrebljivo za obradu i uzgoj bilja, a 515 tisuća ha privremeno je nepogodno, ali se melioracijama može privesti kulturi. Pogodno za obradu je 1,721 milijun hektara. Doda li se toj površini rečenih 515 tisuća ha tala privremeno nepovoljnih za obradu, Hrvatska potencijalno može imati 2,237 tisuća ha obradive površine, gotovo dvostruko više nego što ih danas obrađuje. Potrebna je samo volja i odluka da se pođe tim putem – snažnom uvoznom lobiju usprkos.

Kažite nam nešto o istraživanju oštećenja i zaštite tla kao izuzetnog nacionalnog blaga?

Podaci o oštećenju tla na globalnoj razini, na razini EU i na kraju Hrvatske su zabrinjavajući. Svjetska organizacija za poljoprivredu (FAO) procjenjuje da je trećina globalnog tla degradirana erozijom, onečišćenjem (teške kovine, ostatci pesticida, PAH), padom sadržaja humusa, zakiseljavanjem, zbijanjem, salinizacijom…, a najteži i neizbježni gubitak, poput “danka razvoju”, trajna je prenamjena tla izgradnjom prometnica i urbanih struktura. Ocijenjeno je kako zbog njegova višestrukog značenja ugrožavanje tla vodi gubitku opće ravnoteže ekosustava, s teško predvidljivim posljedicama. To je i potvrđeno klimatskim promjenama, zbog kojih su neka područja izložena opustinjavanju, pa je FAO pokrenuo program kojemu je cilj globalna revizija sustava poljoprivredne proizvodnje i mobilizacija humanih resursa u smjeru smanjenja neizvjesnosti opskrbe hranom i selektivni pristup tim pitanjima, prilagođen stanju u ekosustavu. I mi smo u tome sudjelovali, a u Hrvatskoj odgovorili izradom regionalizacije hrvatske poljoprivrede, koju su nadležni koristili a da je nisu prihvatili (?!). Uglavnom, svi su ti oblici degradacije tla zabilježeni i u Hrvatskoj, gdje je više vremena i energije trošeno na privatizaciju državnog zemljišta nego na brigu za raspoloživo, a predviđene klimatske promjene izazivaju zabrinutost.

Primjerice, na drastičan pad stočnog fonda, kao jedan od “uspjeha” uvoznog lobija, više ne gledamo samo kao na izgubljena radna mjesta i dobit nego i kao na neizbježne demografske promjene, ovisnost o uvozu, nego i kao problem nedostatne količine humusa u tlu i poremećaj kruženja organske tvari u tlu.

Koliko je ojačala svijest javnosti poljoprivrednika o potrebi provedbe pravilne agrotehnike a u svrhu očuvanja plodnosti tla?

Naši su poljoprivrednici nedovoljno obrazovani, a svi suvremeni sustavi uzgoja bilja i stoke traže obrazovanog poljoprivrednika. Globalno gledajući, a slično je i u nas; suvremena poljoprivredna tla su presuha (28 posto), traže navodnjavanje; kisela traže kalcifikaciju; preplitka traže rahljenje; prevlažna odvodnju, a samo je 11 posto svjetskog fonda tala sposobno za proizvodnju, ali i ta će tla u promijenjenim klimatskim prilikama trebati navodnjavanje! Izuzetno je u tome značenje i doprinos stručnjaka Savjetodavne službe. Dakle, znali smo da je teško očekivati brze promjene, jer su sve promjene u poljoprivredi spore. Tla su dovoljno dugo bila zanemarivana, a poljoprivrednici su proizvodnju hrane nastojali povećati intenzifikacijom, nekovrsnom industrijalizacijom poljoprivrede. Međutim, edukacijom preko medija, radionicama i sustavnim radom djelatnika Savjetodavne službe poljoprivrednici su počeli uviđati potrebu prilagodbe agrotehnike značajkama tla i sustavima uzgoja bilja. Godi mi čuti riječi poljoprivrednika koji hvali zelenu gnojidbu. Također, poznato je da tla imaju ključnu ulogu u opskrbi vodom i zaštiti od poplava i suše. Svojedobno sam na studij agronomije, između ostalog, uključio sadržaje o održivosti gospodarenja tlom, zaštite tla i ekološke poljoprivrede. Desetljećima upozoravam na probleme onečišćenja okoliša koje može prouzročiti konvencionalna poljoprivreda. Također, upozoravam na nužnost ponovnog uvođenja vjetrozaštitnih pojaseva koji su nekada postojali na ravnicama Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema - inače će nas “vjetrovi oduvati!”