Objavljeno 2. prosinca, 2017.
Tribunal nije imao iste kriterije prema žrtvama, niti se trudio prosuđivati tko je agresor, a tko žrtva
Nakon suda u Nuernbegru za zločine počinjene u II. svjetskom ratu, za ratna zlodjela još je sudio samo Haaški sud za zločine u krvavom ratu na prostorima bivše Jugoslavije. No, Haaški je sud posljednji dan svoga postojanja završio neslavno, uz žalostan i šokantan kraj.
Njegovu nedosljednost i politikanstvo u izricanju presuda hrvatskoj šestorici iz BiH, ali i mnogima prije njih, nažalost, tragično je podcrtao i obilježio genaral Slobodan Praljak, ispivši otrov nakon pravorijeka da je kriv. Praljkov smrtni čin govori o moralnoj nepravdi prema Hrvatima u BiH, ali i Hrvatskoj. Za Hrvate u BiH, ali i Hrvatsku državu, dvostruki je to udarac koji će imati dalekosežne posljedice. Naime, Sudsko je vijeće potvrdilo i postojanje udruženog zločinačkog pothvata HVO-a i hrvatskog državnog vrha. Iako to ne znači da je Hrvatska bila agresor u BiH, laički se može i tako prevesti što se iščitavalo i iz reakcija kako iz službenog Sarajeva, tako i Beograda. Stoga pravne i političke posljedice ovakve odluke mogu biti izuzetno pogubne za Hrvatsku, kako zbog isplate šteta žrtvama, tako i destabilizacije ionako teškog položaja Hrvata u BiH, ali i cjelokupnog prostora jugoistočne Europe. I to je ono zbog čega se Haaški sud od samih početka prozivao prije svega političkim. Iznevjerio je, nametanjem kolektivne krivnje jednom narodu, sve ciljeve zbog kojih je osnovan i uvelike je zaslužan za stvaranje nezdravih odnosa među nekada zaraćenim stranama. Jer nije imao iste kriterije prema žrtvama, niti je znao procjenjivati tko je agresor, a tko žrtva. Ostavio je gorak dojam traljavosti i površnosti.
Uz to dodajmo da je odnos Tribunala prema Hrvatskoj od samih početaka bio upitan. Ali i inače je to bio loš sud koji je odradio dvojben posao i za kojeg bi bilo bolje da nikada nije postojao. Primjerice, u razdoblju od manje od mjesec dana utvrdio je da na doživotni zatvor osuđeni Ratko Mladić nije imao veze sa Srbijom i sve što je činio to je činio samoinicijativno, a onda imamo ovo što se danas događa u odnosu na Hrvatsku i BiH. Dok u isto vrijeme brojni kaznenopravni stručnjaci koji poznaju problematiku ističu da ne vide dokaze za postojanje udruženog zločinačkog pothvata. A time ta potpuna neistina postaje i iskrivljavanje povijesti, jer Haaški sud uzeo si je za pravo ono što nije smio, umjesto da prosuđuje o individualnoj odgovornosti, zbog čega je jedino bio i osnovan.
Zaključno, Haaški je sud u 15 godina rada, a što je potvrdio i njegov stravičan kraj, radio sve suprotno od zacrtanog i zbog svoga politikanstva neće ostati upamćen kao moralna vertikala koja se trebala držati samo prava i pravde, bez obzira s koje strane zločinci dolazili.
Piše: Damir GREGOROVIĆ