Njezino je područje interesa istraživačko novinarstvo, u kojem ima i bogato iskustvo, a kao dužnost novinara ističe – traganje za istinom. Ana Malbaša, 29-godišnja novinarka i reporterka “Provjerenog”, diplomirala je komunikologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, a radno je iskustvo stjecala u političkim tjednicima i HRT-ovim emisijama.

Redakciji najgledanijeg istraživačkog magazina u Hrvatskoj, na Novoj TV, pridružila se u rujnu. Ani smo dali dva mjeseca da se udobno smjesti na novom radnom mjestu, a sada je konačno došlo vrijeme da je predstavimo svojim čitateljima. Donosimo detalje o njezinu dosadašnjem radnom iskustvu i temama koje voli obrađivati, a mlada novinarka otkrila nam je i kakva je privatno.

Kako su kolege primile najmlađu članicu u redakciji, kako su izgledali vaši prvi radni dani na Novoj TV, kakve ste savjete dobili?

- U ova dva mjeseca na Novoj TV, u redakciji “Provjerenog”, toliko sam se dobro uklopila da mi se čini kao da sam već dvije godine ovdje. Ekipa je vesela i radišna, puna energije, života. Uživamo u svakom trenutku istraživačkog novinarskog rada. Radimo mnogo, ali nađemo vremena i za druženje. Dobronamjerne šale (i na vlastiti račun) pomažu nam da se opustimo i mislim da je to važno s obzirom na prirodu priča koje obrađujemo. Također, smatram da je važno ovaj tip novinarstava raditi s kolegama koji osjećaju ono što rade i koji proživljavaju svaku ljudsku sudbinu. Moja ekipa iz “Provjerenog” upravo je takva.

Po čemu ćete pamtiti snimanje svog prvog priloga za “Provjereno”?

- Po neizvjesnosti. Radila sam priču o stanju u javnom gradskom prijevozu. U Varaždin i Split išla sam sa snimateljem Damirom Filipovićem i mnogo toga sam istražila baš na terenu. Uspjeli smo ući u stanicu za tehnički pregled autobusa gradske tvrtke Promet Split, snimili smo stare radionice, izgorjele i ostavljene autobuse... Upozorili smo na problem i nužnost da se nešto promijeni, a nakon priloga aktivirali su se i Splićani, slanjem fotografija i prijavljivanjem loših stanja autobusa u kojima se voze.

Otkrijte nam koju priču trenutačno pripremate.

- Trenutačno pripremam priču koja se tiče djece, a trebala bi prikazati određene nedostatke postojećeg Kaznenog zakona.

Kakve teme najviše volite obrađivati?

- Volim upozoravati na loše uvjete u kojima radnici rade te na kršenje njihovih prava. Na takvoj sam temi i diplomirala. Nažalost, danas sve više svjedočimo odlasku radnika iz Hrvatske, osobito iz plodne, divne Slavonije i to me jako žalosti. Uz to, zanimaju me državne institucije, novčane malverzacije, namješteni javni natječaji i netransparentne političke odluke, kao i razlozi donošenja nedorečenih zakona koji možda pogoduju pojedinim društvenim skupinama.

Bogato radno iskustvo stjecali ste u političkim tjednicima Aktual i Nacional te u istraživačkim emisijama “Potrošački kod”, “Što vas žulja?”, “Imam problem” i “Labirint”. Koje su priče iz tog razdoblja izazvale najveću pozornost javnosti?

- Čini mi se da je najviše pozornosti izazvala reportaža iz emisije “Imam problem” o dugu od oko 11 milijuna kuna u Narodnim novinama u prvom kvartalu prošle godine. Dug je, prema informacijama našega izvora, proizišao iz loših poslovnih odluka. Jedna od njih svakako je bila nabava navijačkih rekvizita iz Kine u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom. U tom poslu posredovala je jedna tvrtka iz Osijeka. U više navrata smo, moja tadašnja urednica Jagoda Martinović, voditeljica Marina Medved Pulić i ja obrađivale tu temu u emisiji. Pokušali su nas zaustaviti u objavi prve reportaže, ali nisu uspjeli.

Koliko vas je prijašnje radno iskustvo pripremilo za ovo s čime se danas susrećete?

- Ovdje se od novinara traži da nosi svoju priču, da se suočava sa sugovornicima koji su nešto skrivili i da se ne staje na odgovorima e-mailom kako neka od nadležnih osoba ne može odgovoriti na tvoj upit. Zahvaljujući prijašnjem iskustvu, u “Provjereno” sam došla dobro pripremljena – na prijetnje sam uvijek odgovarala objavom reportaža i tekstova, a na grube riječi – činjenicama. Naravno, uvijek ima prostora za nova znanja. S obzirom na to da naši prilozi traju po deset minuta, važno je razviti radnju i zadržati interes gledatelja. Urednica Ivana Paradžiković zna kako se to radi pa od nje jako puno učim.

Recite nam nešto više i o pohađanju BIRN-ove međunarodne radionice istraživačkog novinarstva u Albaniji.

- Na Facebooku sam prije dvije godine naišla na oglas za prijavu novinara na BIRN-ovu ljetnu školu istraživačkog novinarstva u Draču, u Albaniji. Prijavila sam se, poslala jedan primjerak mojeg istraživačkog rada i primili su me. Tjedan dana sam s novinarima iz svih zemalja Balkana učila od najjačih istraživačkih novinara u Europi, poput Blakea Morrisona, šefa istraživačkog tima Reutersa, urednika BIRN-a Lawrencea Marzouka, koji je, između ostaloga, otkrio priču o balkanskoj ruti oružja koje završava u Siriji, te Mirande Patručić iz BiH, koja je sudjelovala u jednim od najjačih istraživačkih priča na svijetu – Panama Papers i Paradise Papers. Mnogo sam naučila i stekla odlična poznanstva, koja i danas funkcioniraju - pomažemo si, kad treba, u istraživanju određenih tema.

Jeste li se, kad ste shvatili da je novinarstvo vaš životni poziv, htjeli baviti nekom drugom granom ili je oduvijek to bilo istraživačko novinarstvo? Zašto ste se odlučili baš na to?

- Radila sam intervjue s glumcima i redateljima, pravila priloge iz znanosti, snimala zabavne reportaže, izvještavala o dnevnoj politici… Da nisam prošla razne vrste novinarstva - kako u tisku tako i na televiziji - ne bih znala da mi najveći žar stvara baš istraživačko novinarstvo. Mislim da sam tu neku ljubav prema istraživanju, kopanju, traganju imala još od ranog djetinjstva.