TvObzor
LIGA PRAVDE

Pravednicima nedostaje duša, konkretnost i originalnost
Objavljeno 24. studenog, 2017.

Izvrsni stripovi i animirani filmovi već su desetljećima zaštitni znak američke kreativne tvrtke “DC Comics”, koja je još davne 1934. godine počela proizvodnju kvalitetnog sadržaja o svestranim superjunacima, koji su ubrzo izrasli u omiljene fiktivne uzore čitatelja diljem svijeta. No, od početka su se za popularnost morali boriti s “kolegama” iz Marvelovih stripova, koji su im predstavljali najveću konkurenciju - kako na tržišnom, tako i na konceptualnom dijelu u smislu originalnosti sadržaja. Stoga, iako je borba na području stripa između ovih konkurentskih tvrtki bila prilično izjednačena, DC je bar u kontekstu animiranog, crtanog filma odnio uvjerljivu pobjedu, suvereno vladajući malim ekranima od devedesetih godina pa sve do danas. Naposljetku, za DC se može reći da je i započeo eru superjunaka na igranom filmu, jer je još 1978. godine unatoč tadašnjim ograničenim specijalnim efektima uspješno predstavio kultnog Christophera Reevea kao izvornog “Supermana”.

Mračno doba za superjunake

Iako su o ovome superjunaku osamdesetih uslijedila tri potpuno nekvalitetna nastavka, DC je odlučno nastavio surađivati s filmašima, što je 1989. rezultiralo “Batmanom“, kojega su realizirali ekscentrični redatelj Tim Burton i odlični Michael Keaton kao prvi “čovjek šišmiš”. Ova kolaboracija uskoro se pokazala iznimno uspješnom i u “Povratku Batmana” (1992.), a tada počinje mračno doba za superjunake DC-a jer su u sljedećim filmovima Val Kilmer i George Clooney gotovo parodirali Batmana, ostavljajući cijelu franšizu u rasulu. Reputaciji DC-a nije pomogla ni “Žena mačka” iz 2004., koja je prema mnogim kritičarima najgori film o superjunacima dosad snimljen, što nakon negativne recepcije potvrđuje i silazna putanja glumačke karijere Halle Berry, koja ju je utjelovila. Potpuni debakl doživio je i “Green Lantern” 2011., a kratkotrajan oporavak DC-ove reputacije uslijedio je tek trilogijom “Viteza tame” Christophera Nolana, koji je superjunake, ali i njihove protivnike prikazao u drugačijem, mračnijem i ozbiljnijem kontekstu, stavljajući fokus manje na supermoći, a više na tamne strane izopačene ljudske prirode.

Nakon ovih dugogodišnjih oscilacija, DC je svoju reputaciju počeo spašavati postupnim uvođenjem “DC svemira” u Hollywood, baš prema uzoru na Marvelove “Osvetnike”. Reanimaciju popularnih superjunaka na sebe je tako preuzeo redatelj u usponu, Zack Snyder, za kojega se vjerovalo da svojim iskustvom i inovativnim idejama u području snimanja i montaže akcijskih scena može vratiti “staru slavu” DC-u. Naime, Snyder je prvim projektima dokazao da posjeduje izrazit osjećaj za akciju, režirajući zombi apokalipsu “Zoru živih mrtvaca”, mit o Spartancima u filmu “300” i neozbiljni “Sucker Punch”, dok je u vrlo dobrim “Watchmenima” prikazao i ljubav prema superjunacima.

Zach Snyder kao spasitelj DC-a

Početak oživljavanja DC-a tako je predstavljen “Čovjekom od čelika” iz 2013., gdje je podrobno objašnjeno izvanzemaljsko podrijetlo Supermana - Clarka Kenta, dok je gledateljima stavljeno na uvid kako će “DC svemir” za razliku od Marvelova biti puno mračniji, s manje humora i više uništavanja. Nakon tog probnog projekta i solidne zarade na kinoblagajnama, prošle godine Snyder je snimio film “Batman protiv Supermana: Zora pravde”, gdje se nakon početne borbe nazire kolaboracija najpoznatijih superjunaka i njihovo okupljanje u slučaju najvećih prijetnji za Zemlju i cijelo čovječanstvo.

Ovaj projekt nije opravdao velika očekivanja fanova, niti je zadovoljio visoke kriterije prikaza superjunaka - kako u fabuli, tako i u specijalnim efektima. U tom tonu iste godine izišao je i “Odred otpisanih”, koji je ponovno srozao reputaciju DC-a, ispavši poludovršen, s nedorađenim likovima, besmislenom radnjom, nezanimljivim humornim elementima i tek solidnim specijalnim efektima. No, kako ovaj put ženski likovi ne bi do kraja pokopali DC u očima kritike i fanova, pobrinula se “Wonder Woman”, koja je uz impresivnu kvalitetu od lipnja ove godine pokorila i blagajne kinematografa, donoseći čak četverostruku zaradu od uloženog budžeta.

Zack Snyder na ova dva posljednja projekta nije izravno utjecao u režiji, nego u scenariju, čime je uspio dati svoj autorski potpis, postupno gradeći priču proširenog “DC svemira”, sve do svojevrsne kulminacije koja je uslijedila “Ligom pravde” ovoga mjeseca. Naime, “pravednici” su prije dva tjedna došli u hrvatska kina, a dosadašnja, slaba posjećenost projekcija dovoljno govori kako su gledatelji ovaj put puno oprezniji prije upuštanja u nove avanture Batmana, Wonder Woman, Aquamana, Cyborga, Flasha te Supermana, koji je nesretno skončao u prethodnoj borbi protiv sila zla i vječnog neprijatelja – Lexa Luthora. Odmah je vidljivo da je Snyder sav trud uložio u ovaj projekt, osluškujući čak i kritike fanova prema predugačkoj “Zori pravednika”, koncipirajući ovaj film puno konciznije, stavljajući fokus na glavne elemente – pozadinske priče novih likova i novi imidž Batmana, koji je doživio prosvjetljenje nakon smrti karizmatičnog suparnika, ali i suradnika s planeta Kriptona. Okupljajući oko sebe snažne superjunake, karizmatični Batman je odlučio obraniti svijet od Steppenwolfa, moćnog, zločestog boga iz podzemlja, koji je već jednom pokušao pokoriti Zemlju sa svojim letećim zombijima. “Pravednici” se nakon početnih nesuglasica naposljetku udružuju i počinju bjesomučnu borbu za spas čovječanstva.

Nedovršene priče i iritantni karakteri

No, usprkos brojnim najavama, koje su sve gledatelje navodile na spektakl neviđenih razmjera, ovaj film je ponovno dokazao inferiornost DC-a prema Marvelu, u čijoj će sjeni zasigurno ostati još dugi niz godina. Naime, akcijske scene su i ovaj put vrlo dobre i Snyder opet uspijeva uvući gledatelja u adrenalinsko nadmetanje superjunaka, koji su u mirnim razdobljima prikazani znatno emotivnije i čovječnije, a jedino što predstavlja smetnju su učestali pokušaji duhovitih sekvenci, koje naposljetku ispadaju isforsirano. Iako zabave i akcije ne nedostaje, “pravednici” još jednom dokazuju da DC-ovim filmovima kronično nedostaje ono nešto – duša, konkretnost, pa čak i određena razina originalnosti. Nisu problem akcijske scene, jer kod njih uvijek ima mjesta za napredak, nego dojam uništavaju sami likovi, čije nedovršene priče i dosadni, čak iritantni karakteri izazivaju odbojnost u gledateljima.

Stoga se može zaključiti da je DC od Marvela mogao doista puno naučiti, jer je dokazano da za izgradnju konkretnog “svemira” likovi moraju biti spremni, pa bar većina njihovih pozadinskih priča mora biti jasno predstavljena, a ne koncipirana poput kratkih, neuvjerljivih flashbackova, čime se dodatno pridonosi gledanju s odmakom, poput pilot-epizode neke nedovršene miniserije. Tako, unatoč velikom potencijalu, “DC svemir” još jednom ostaje nedovoljno dobar fanovima i kritičarima, čemu je uzrok zasigurno hiperprodukcija posljednjih godina. No, ipak ostaje tračak nade, bar u obliku amazonke “Wonder Woman”, čiji se nastavak očekuje sljedeće godine, a popratit će ga pojedinačne priče boga mora - Aquamana te ekstremno brzog Flasha, koji će otputovati u prošlost.

Marko MANDIĆ