Nogometaši Osijeka pripremaju se za možda i najvažniji tjedan prvog dijela sezone. Bijelo-plavi će u sedam dana odigrati dva susreta protiv Hajduka (u subotu prvenstveni na Poljudu, a četiri dana kasnije četvrtfinale Kupa u Gradskom vrtu), a nakon toga u goste im stiže Slaven Belupo.

To su tri susreta koja bi umnogome mogla usmjeriti cijelu sezonu. Osijek ih ne dočekuje u baš idealnom stanju. Nakon onih odličnih nastupa u derbijima protiv Rijeke i Dinama na gostovanjima uslijedio je lagani pad, pa u posljednja dva kola u okršajima sa suparnicima koji su slabiji od njih nisu ostvarili planirani bodovni učinak. Inter i Cibalia - samo jedan bod, definitivno je premalo ako Osječani žele živjeti u samom vrhu prvenstvene ljestvice.

Trener Zoran Zekić već je “lud” od potrage za rješenjem kada je u pitanju neinventivnost njegove momčadi u susretima protiv suparnika te klase. U biti, najveći mu je problem što su mu glavne uzdanice izvan željene forme, pa ne vuku momčad, a ostali koji bi trebali biti “premosnica” u takvim situacijama prilično su samozatajni. Tu prije svega mislimo na igrače koji igraju u srcu momčadi, na centralne vezne igrače. Na stranu njihov trkački učinak i želja. To nije sporno, ali ono što itekako zabrinjava jest konkretan učinak koji je izražen u pogodcima i asistencijama. Ako izuzmemo Harisa Hajradinovića koji je najbolji strijelac bijelo-plavih u ovom trenutku s četiri pogotka, svi ostali srednji vezni igrači bijelo-plavih, njih pet (Mioč, Mudražija, Lopa, Pušić i Jambor), zabili su samo jedan jedini pogodak (Pušić), a ništa bolja situacija nije ni s asistencijama. Nakupili su ih samo tri (Mudražija dvije, Lopa jednu). Ta informacija pruža dobar dio odgovora kada je u pitanju igra bijelo-plavih. Istina, tako skromne brojke središnjih veznih igrača mogu biti posljedica forsiranja igre po bočnim pozicijama, ali bez obzira na to uočljiv je nedostatak okomitih, rizičnijih lopti koje bi trebale dolaziti iz veznog reda. One su za suparničke obrane poput “noža zabijenog ravno u srce”, a u igri Osijeka toga ima baš jako malo, isto kao i vanjskog šuta s tih pozicija. Zekićevi veznjaci igraju čistu “zihericu”, što se itekako odražava na ukupnu igru bijelo-plavih. Osijek se naoružao brzim igračima na krilnim pozicijama (Grezda, Bočkaj, Boban, Grgić) koji doslovce vape za proigravanjima u prostor gdje do punog izražaja dolazi njihova brzina ili silina, a kad toga nema, onda su se prisiljeni upuštati u beskrajna “nasilna” probijanja s loptom u nogama, što je uglavnom osuđeno na propast kada se juriša na dvostruke defenzivne linije suparnika. Uglavnom, dojam je kako Osječani ove sezone daleko više koriste širinu od dubine u igri, a to je posljednično vezano uz kvalitetu veznih igrača s kojima Zekić raspolaže. Međutim, opet među njima ima onih koji su u stanju gurnuti okomite lopte ili opasno potegnuti s poludistance, ali je pitanje zbog čega se tako rijetko odlučuju na te opcije. Dojam je kako bi trebali biti hrabriji u trenutku donošenja odluka na terenu i to je sve.

Krvnu sliku veznog reda popravio je dolazak Harisa Hajradinovića koji je debitirao u 8. kolu baš protiv Hajduka u Gradskom vrtu i otad se promovirao u trenutačno prvog strijelca bijelo-plavih. Očekivali smo kako će se Hajradinovićeva kreacija idealno uklopiti u priču s Lopom i Ejupijem koji je trebao dobivati više kvalitetnih lopti. I nismo pogriješili jer Hajradinović je doista to i donio, ali njegova samo jedna asistencija dosad posljedica je promašenih prilika koje je priredio, a njegovi ih suigrači nisu iskoristili. Hajradinović će se vratiti u momčad za derbi u Splitu što će Zekiću proširiti mogućnost izbora. Ipak, i kod Hajradinovića postoji jedna “falinga”, ista kao i Lopina, sve je pogotke postigao u Gradskom vrtu! No, Hajradinović ima ono što većina ostalih veznjaka ne iskazuje. Ima hrabrosti, drskosti za podvaliti pravu loptu prema napadačima neovisno o tome na kojoj poziciji igrao (ofenzivni ili srednji vezni). Zanimljivo je, recimo, pogledati Roberta Mudražiju koji je u europskim utakmicama bio daleko opasniji za suparnička vrata nego što je to u HNL-u. Nad njim je skrivljen kazneni udarac u Eindhovenu, prekršaj nakon kojeg je Bočkaj pogodio iz slobodnog udarca PSV-u, a bio je asistent Bobanu za pogodak u St. Pöltenu. Uz to, nerijetko je znao potegnuti i s poludistance. Tijekom prošle sezone uvjerili smo se kako i Mioč zna “podvaliti” loptu, a bome i kvalitetno odapeti s 20-ak metara. To su stvari koje nedostaju u napadačkom arsenalu bijelo-plavih, a nije isključeno kako su baš one uzrok tome što Osijek nema bolji prosjek postignutih pogodaka po susretu. Osim toga, to ponekad može biti korisno u otvaranju “brava” defenzivno orijenriranih suparnika. U cijeloj toj priči oko veznjaka sada se pojavio i Nikola Jambor koji svojom mirnoćom u igri može biti od prave koristi, a Zekiću to daje mogućnost izbora igrača po zahtjevima pojedinog susreta, što on u biti i radi. No, nekako je dojam kako bi svoje vezne igrače trebao “natjerati” na hrabriju igru kada je ofenziva u pitanju.