Objavljeno 22. studenog, 2017.
Vezani članci
STJEPAN ŠTERC, DEMOGRAF
Odlazak mladih u inozemstvo i problemi koje taj trend dugoročno donosi Hrvatskoj zaokuplja domaće demografske stručnjake, ali i predstavnike hrvatske vlasti.
Kvalitativno istraživanje “Prethodna iskustva migracije i aspiracije za migracijom mladih u Hrvatskoj” provele su znanstvene suradnice Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu dr. sc. Dunja Potočnik i dr. sc. Mirjana Adamović. Istraživanje je financirano i koordinirano od Zaklade “Friedrich Ebert”, a terensko prikupljanje podataka provedeno je u rujnu i listopadu 2017. Osnovni motiv za istraživanje bio je sve veći problem odljeva hrvatskog stanovništva u inozemstvo.
- Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, u razdoblju od 2007. do 2016. došlo je do dramatičnog porasta registriranog broja emigranata, sa 15.000 u 2007. na 36.000 u 2016. godini. Pritom, naravno, uvijek treba imati na umu kako je riječ samo o registriranom odljevu, odnosno o pojedincima koji su odjavili svoje prebivalište iz Hrvatske, a stvaran je broj višestruko veći - kaže Dunja Potočnik, dodajući kako je istraživanje pokazalo da ne žele svi mladi otići u inozemstvo, a takvi mladi upitani su za ključne razloge u odabiru ostanka. Za naš je list Potočnik prikazala samo preliminarne uvide u rezultate, jer se objava studije očekuje krajem prosinca 2017.
Taj prvi uvid odnosi se na dosadašnja iskustva migracije, koja su, kaže, velikim dijelom motivirana željom za stjecanjem obrazovanja i novih iskustava. “Mladi koji se odlučuju na takav oblik migracije najčešće se i vraćaju u Hrvatsku, jer je velikim dijelom riječ o studentima koje tek čeka stjecanje diplome. Dio mladih u inozemstvu je boravio u djetinjstvu s obitelji, tijekom radnog vijeka svojih roditelja. Najmanje su brojni mladi koji su u inozemstvu boravili u svrhu zapošljavanja, a pretpostavljamo da je tomu tako jer mladi koji su uspjeli pronaći posao u inozemstvu još uvijek tamo i borave. Kada o zapošljavanju u inozemstvu govorimo, ističe se jedna bitna razlika, a to je da o njemu najvećim dijelom razmišljaju nezaposleni mladi, i to mladi završene trogodišnje ili četverogodišnje srednje škole”, ističe Dunja Potočnik, dodajući kako to ne iznenađuje jer je riječ o kategoriji mladih koji se zapošljavaju nešto sporije od mladih s visokoškolskom diplomom.
Prema njezinim riječima, mladi koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo najvećim dijelom još nisu zasnovali vlastite obitelji, što je i razumljivo, jer je riječ o mladima do 29 godina. Kaže kako stoga i najveći broj njih razmišlja o samostalnom odlasku, uz eventualno priključenje obitelji “kada se snađu”.
- Podatci ove kvalitativne studije u skladu su s dosadašnjim uvidima o namjerama emigriranja mladih, a koji su dobiveni istraživanjima provedenima od Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Podatci iz tri vala istraživanja – 1999., 2004. i 2013. godine, pokazali su kako oko petine mladih razmišlja o privremenom, a oko četvrtine o dugotrajnom odlasku u inozemstvo. Među njima je, kao i u kvalitativnom istraživanju provedenom 2017., najviše nezaposlenih mladih srednjoškolskog obrazovanja, a odlasku su najmanje skloni visokoobrazovani zaposleni mladi koji su već zasnovali vlastite obitelji - zaključuje Dunja Potočnik.
Igor BOŠNJAK
Istraživanjem obuhvatili populaciju od 18 do 29 godina
Istraživanje je provedeno uz pomoć pet udruga mladih i za mlade, iz Čakovca, Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba, a ukupan broj mladih koji su sudjelovali u fokus-grupama je 58. Mladi uključeni u ovo istraživanje u rasponu su od 18 do 29 godina, a obuhvaćeni su studenti, zaposleni te nezaposleni mladi ljudi. Teme obrađene istraživanjem bile su prethodna iskustva migracije, utjecaj boravka u inozemstvu na mlade osobno te na njihovu bližu okolinu i obitelj, na koji način mladi u ovome trenutku razmišljaju o odlasku u inozemstvo, u koje bi zemlje željeli otići, kao i percepcija utjecaja njihova odlaska na njih osobno te na njihovu obitelj i bližu okolinu.
MLADI IZ OSIJEKA: ODLAZIMO JER ŽELIMO DA se PREPOZNA NAŠ RAD
Kada je riječ o regionalnim razlikama, Dunja Potočnik ističe kako mladi iz Rijeke i Zagreba u najvećoj mjeri u inozemstvo idu u svrhu obrazovanja ili kratkotrajnog zapošljavanja, a kod mladih iz Osijeka više nego kod mladih iz ostalih gradova naglašena je želja za odseljavanjem u svrhu zapošljavanja. “Upravo su mladi iz Osijeka pružili zanimljive uvide u razloge razmišljanja o odlasku u inozemstvo, a znatnim je dijelom riječ o potrebi da se njihovo obrazovanje i rad cijeni više nego što je to slučaj u Hrvatskoj te da sebi i svojoj obitelji osiguraju bolju budućnost. S druge strane, mladi koji u ovome trenutku odbacuju odlazak u inozemstvo mahom govore o kvaliteti života, obitelji, krugu prijatelja i načinima provođenja slobodnog vremena u Hrvatskoj, a koji im potpuno odgovaraju i u čiju su izgradnju uložili vremena i truda”, kaže Potočnik.
razni razlozi
NE ŽELE SVI MLADI NAPUSTITI HRVATSKU
RASELJAVANJE DRAMATIČNIH RAZMJERA
Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je hrvatski demograf Stjepan Šterc, istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu. Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države. “Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi. H