Umjetnički paviljon u Zagrebu, nakon sjajnih međunarodnih izložbi – 2014. Joan Miró, 2015. Auguste Rodin i 2016. Alberto Giacometti – pripremio je još jednu jedinstvenu međunarodnu izložbu – do 14. siječnja 2018. postavljena je izložba “Strast stvaranja: remek-djela iz zbirke Fundacije Maeght”. Riječ je o projektu koji predstavlja ponajbolja djela iz zbirke jedne od globalno važnih privatnih fundacija moderne i suvremene umjetnosti. Autorica izložbe je Jasminka Poklečki Stošić, ravnateljica Umjetničkog paviljona.

S Fundacijom Marguerite i Aimé Maeght godinama uspješno surađujete, a plod su tri izložbe. Ima li u njihovoj umjetničkoj zbirci prostora za još koju?

- S Fundacijom smo započeli suradnju 2014. izložbom Joana Miroa, nastavili izložbom “Portreti sadašnjosti” Alberta Giacomettija i evo sada smo zajedno priredili “Strast stvaranja”. Fundacija Maeght sasvim sigurno ne bi s Umjetničkim paviljonom nastavila suradnju da predsjednik Fundacije, Adrien Maeght i njezin direktor, Olivier Kaeppelin, nisu bili zadovoljni kako smo “odradili” izložbu Miroa. Riječ je o globalno važnoj fundaciji moderne i suvremene umjetnosti koja sebi ne smije dopustiti suradnju s bilo kim, tj. koja surađuje s najvećim i najvažnijim europskim i svjetskim muzejima i galerijama te drži do renomea. Što se tiče prostora za još neku buduću suradnju, Zbirka Fundacije je golema, sadrži nekoliko tisuća umjetnina čiji su autori ponajveća i ponajvažnija imena moderne i suvremene umjetnosti. Uz sve do sada viđeno u Umjetnickom paviljonu iz Fundacije, ipak ima i autora čija djela nisu još bila kod nas, uključujući i na ovoj izložbi. Tu prije svega mislim na djela Kandinskog i Legera. Sada ih nismo mogli uključiti u izložbu jer su već bila rezervirana za neke druge izložbe. Iz Fundacije ćemo posuđivati nekoliko djela za izložbu Alexandera Caldera u 2019.

Strast kolekcionara i strast umjetnika - podudaraju li se, isključuju, nadopunjuju...?

- Rekla bih da se isprepliču. Posebice kada o tim terminima govorimo u kontekstu izložbe Strast stvaranja, no rekla bih i inače... Puno je primjera iz prošlosti, a ima ih i u sadašnjosti, gdje se kolekcionar strastveno “vezao” uz djela pojedinog umjetnika, pa i njega samog, kao prijatelja, i obratno. To isprepletanje prijateljstva, ta duga, strastvena kolekcionarsko-umjetnička prijateljstva, možda su bila najprisutnija u odnosu Aime Maeghta i njegovih velikih prijatelja Braquea, Chagalla, Miroa, Caldera, Matissea, Burya, Giacomettija. Svi su oni sudjelovali u stvaranju Fundacije, kreiravši posebna djela (većinom) za njezin eksterijer. Bila su to prijateljstva koja su započela na samom početku Aimeove galerističke karijere i koja su trajala do smrti. Nevjerojatan su imali odnos Aime Maeght i njegova supruga Margarita s umjetnicima. Njima je na prvom mjestu bilo prijateljstvo, a tek potom zarada i profit. Treba reci da je takav odnos galerista i umjetnika tada bio rijedak, a i danas jest.

Koliko je izazovno zaviriti u ovakvu zbirku, kreirati postav, izložbu?

- Ponajprije mi je bio veliki izazov uspostaviti suradnju. Uvijek nekako mislite: Mi smo mali, oni su veliki. Teško se osloboditi toga, teško se ne uspoređivati, a to je, u slučajevima kada je riječ o ovakvom ili sličnom muzeju, nemoguće. Rekla sama sebi da se trebamo predstaviti onim što - jesmo. A činjenica jest da “nešto” ipak “jesmo”, kako kao galerija, tako i ja kao kustosica. S te sam osnove 2013. upitala gosp. Kaeppelina posudbu Miroovih djela iz Fundacije. On se načelno složio, rekavši da će konačan odgovor dati kada dođe u Zagreb vidjeti Paviljon... Naravno da mi je veliki izazov, ali i čast što mogu birati djela iz Zbirke Fundacije. Ne ću nikada zaboraviti kada su mi prvi puta otvorili vrata depoa u kojem se nalaze djela Joana Miroa! Wow! Ne mogu Vam opisati taj osjecaj! Pomislila sam: Koja sam ja sretnica! Rijetko koji naš kustos ima takvu povlasticu da gae puste u važnom muzeju izabrati baš sve što želiš. Obično se muzeju šalje lista djela koja se žele posuditi pa muzej odluči što će odobriti na posudbu i hoće li uopće. Ne ide to baš tako glatko, naprotiv.

Pretpostavljam da imate i planove i želje. Zanima me ono što je još daleko (ili blizu) realizacije.

- Naravno da već sada imamo, ne samo planove, već gotov program za 2018. koja nam je izuzetno važna jer Umjetnički paviljon slavi 120 godina od utemeljenja pa smo kreirali poseban, raznovrstan program. Obuhvatit će i dosta zanimljivih popratnih događanja koja će uključiti razne umjetnosti, no dominantan je, naravno, izložbeni program. Prva nakon zatvaranja “Strasti stvaranja” bit će “Likovni vremeplov kroz 120 godina Umjetničkog paviljona”. Kroz djela 120 umjetnika, koji su održali samostalne izložbe u Paviljonu, tijekom 120 godina njegova postojanja, publici će pružiti svojevrsni “vremeplovski pregled likovnih događanja”. Slijedi prava poslastica za publiku, ali i struku: monografska izložba posvećena 65. godišnjici smrti velikog hrvatskog slikara Emanuela Vidovića. Godinu nastavljamo dvjema izložbama suvremenih autora – sjajne videoumjetnice Ksenije Turčić i jednog od najtalentiranijih slikara mlađe generacije, Zlatana Vehabovića. Tijekom ljeta, u okviru manifestacije ZGCOOL, na Tomislavcu će gala koncert održati jedan od najslavnijih tenora današnjice, slavni argentinski tenor Jose Cura. Znajući kako je maestro Cura veliki zaljubljenik u umjetničku fotografiju, te kako i sam godinama fotoaparatom snima svakodnevicu u gradovima u kojima nastupa, pozvali smo ga da održi samostalnu fotografsku izložbu u Paviljonu. Slavljeničku 2018. završit ćemo izložbom koja će, zapravo, biti središnja u proslavi. Riječ je o izložbi “Vlaho Bukovac i njegov pariški profesor Alexandre Cabanel”! Bukovac je bio inicijator gradnje i otvaranja reprezentativnog izložbenog prostora – Umjetničkog paviljona u Zagrebu. Stoga se doista može reći da je ova izložba logičan izbor za ovu veliku proslavu. Doista ničim primjerenijim ne može se obilježiti 120. godišnjica, osim izložbom Vlaha Bukovca i Alexandrea Cabanela - Bukovčevog profesora na École des Beaux-Arts u Parizu, slikara koji je imao velik utjecaj na mladog Bukovca. I odabir autora logičan je izbor, jer je Igor Zidić svakako jedan od naših najvećih autoriteta kada je riječ o Vlahi Bukovcu. Kao što vidite, publiku očekuje, ne samo lijep završetak 2017. već i krasna 2018. u Umjetničkom paviljonu!