U okviru obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” i Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja već godinama 17. studenoga organiziraju polaganje ruža i paljenje svijeća na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Predsjednica “Vukovarskih majki” Manda Patko istaknula je kako se poginulih i nestalih sjećaju svakoga dana svih 26 godina od vukovarske tragedije.

- Ovo su posebni dani kada im dolazimo odati počast. Jako su to teški dani, posebno nama koji još tražimo svoje najmilije. Nažalost, roditelji umiru i ne pronalaze svoju djecu, umiru i supruge poginulih i nestalih... Starimo, teško nam je i svake nas je godine sve manje, rekla je Patko.

Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja navela je kako je suradnja s mjerodavnim tijelima u Srbiji loša, jer još uvijek politika ne dopušta da se posljednja bitka Domovinskog rata privede kraju.

- Trudimo se i vršimo pritisak, pokušavamo i privatnim kanalima i kroz institucije doći do istine i uvijek se razočaramo, ali se i nadamo da će kad-tad netko progovoriti, ako ne politika onda pojedinci koji znaju istinu i koji će bar u trenutku smrti htjeti skinuti taj teret sa sebe. Ostalo je malo roditelja nestalih branitelja i civila, njihove supruge umiru i ne znam koja će generacija to uspjeti riješiti do kraja, rekla je Alvir. Na upit koliko osoba se nalazi na popisu traženih odgovorila je kako udruge potražuju 932 nestale osobe, oko 600 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti potražuje druga strana i traži se oko 400 posmrtnih ostataka onih koji su poginuli u vrijeme obrane, no još se ne zna gdje su njihovi posmrtni ostatci. Taj se problem rješava na kapaljku i cijeli je proces traženja i identifikacija mučan za članove obitelji.

- Uvijek smo bili kritični prema Upravi za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, no sada to ne možemo biti, s obzirom na to da se odnos prema obiteljima potpuno promijenio. Obitelji se uvažavaju, traže se od njih sugestije i partnerski odnos. Uloženo je puno sredstava i mi smo svakodnevno informirani gdje se nalaze ljudi koji rade na tome, što oni rade i uvjerili smo se kako su angažirani na nekoliko lokacija, poručila je Ljiljana Alvir.

Među onima koji su došli položiti ruže i zapaliti svijeće na grobove branitelja bila je i Milka Pančić, koja već 26 godina traži istinu o sudbini kćerke Jelene. Tada 19-godišnja djevojka zarobljena je 19. studenoga 1991. u Borovo commercu i odvedena u Borovo (selo) gdje joj se gubi svaki trag. Majka kaže kako je Jelena u naručju iz podruma iznijela 4-mjesečnu djevojčicu i predala je njezinoj majci, a potom je od njih razdvojena.

- Bila sam najmanje 10 puta u Beogradu na suđenju i ništa. Niti jednu informaciju nisam uspjela dobiti. Sve što znam je da su je moje bivše kolegice vidjele u Borovu, no nikada mi nisu rekle gdje su je točno vidjele. Ni sama ne znam koliko sam puta pitala, sve sam pokušala, ali nailazim na šutnju, rekla je Milka Pančić, čija se kćerka Jelena, maturantica, odmah nakon srednje škole priključila hrvatskim braniteljima i nosila lijekove ranjenicima u Borovo Commerce. D.Korpoš