Kao mladi sportaš dragovoljno ste se 1991. priključili obrani Vukovara, preživjeli ste Ovčaru i Sremsku Mitrovicu..., kad danas gledate na te događanje, kakva su sjećanja, kako se s tim traumama danas nosite?

- Sjećanja su još uvijek živa i duboko pohranjena u memoriji. Siguran sam da jedino mogu biti zahvalan dragom Bogu što sam danas živ. Osim masakra na Ovčari preživio sam možda još i brutalniji masakr na Veleprometu. Takve trenutke ne možete zaboraviti i to nikada neće nestati iz moga sjećanja. Nažalost, bilo je to i na duhovnoj razini živo i očito manifestiranje Zla koje se utjelovilo u našim mučiteljima i neprijateljima u ratu. Sjećam se neizmjerne žrtve i patnje našega naroda na čijoj krvi je uskrsnula naša domovina.

Napisali ste vrijednu i zapaženu knjigu “Preživio sam Vukovar i Ovčaru“. Je li pisanje bilo svojevrsna terapija, i što, ukratko, knjiga sadrži? Kakav je bio odjek u javnosti tog Vašeg memoarskog djela?

- Od prvog trenutka mojega preživljavanja tih događaja, još za vrijeme prvih dana boravka u Sremskoj Mitrovici, znao sam da je to bilo čisto Božje djelo. Božja providnost mi je dala nadahnuće napisati ovu knjigu. Ona predstavlja osobno svjedočanstvo najgorih, ali i najboljih ljudskih osobina kako ih samo rat može iznjedriti, te nevjerojatnih povijesnih događaja iz vremena Domovinskog rata. Pišem o herojskoj obrani Vukovara i teškim borbama do posljednjeg dana, te nevjerojatnoj priči o preživljavanju masakra na stratištima Ovčare i Veleprometa - najvećih zločina u Domovinskom ratu nad našim narodom. Opisujem zatočeništvo u srpskom logoru Srijemska Mitrovica, svjedočenja na beogradskom procesu i suđenju za Ovčaru. Tu je i analiza zašto se dogodila Ovčara i tko su pravi krivci za taj masakr. Svjedočim o snazi vjere i nade koju nikada ne smijemo izgubiti, kao i o praštanju, pomirenju i toleranciji prema svakome, jer zločin ima samo jednu pripadnost - Zlu.

Kakav je odjek knjige u javnosti najbolje govori podatak kako nakon šest godina od prvog izdanja ne prestaje zanimanje za knjigu. Svakoga mjeseca nekoliko puta je promoviram gostujući diljem naše domovine. Ove godine u svibnju je tiskano dopunjeno izdanje na 402 stranice koje je vrlo traženo.

Iz Srbije svako malo stižu osporavanja Domovinskog rata, ali i povratka Vukovara u okrilje RH. Kako to komentirate? Dojam je da se srpski političari, većina njih, još nisu pomirili s činjenicom da su izgubili rat.

- Ne mogu reći ništa novo što našoj javnosti nije poznato. Nažalost, zlo koje su njihove političke i intelektualne elite posijale u bitak svoga naroda također je jedna duhovna i duboka razina. Otriježnjenje koje ih čeka jednoga dana, kako elite tako i naroda, bolno je i teško te kao takvo nije lako prihvatljivo. Cijela njihova hegemonistička ideja utemeljena je na “ocu laži - Sotoni”, stoga se niti ne mogu pomiriti s istinom koja je očita i jedina - izgubljeni rat koji su nam nametnuli.

Svjedočili ste u Haagu i Beogradu, kakva su ta iskustva?

- Sudjelovao sam kao svjedok u procesima koji, nažalost, nama gotovo ništa značajnije nisu pomogli niti su nam pružili utjehu za sva ona zla koja su tamo počinjena. Promatrajući taj kontekst onda, mogu zaključiti kako je sve bilo uzaludno, te samo jedna dobra prilika za zaradu svih onih koji su taj cijeli cirkus vodili. Hrvatska ni na jednom procesu nije dobila zadovoljštinu za zločine koji su počinjeni. Naravno, beogradski proces je posebna priča, jer se radi o farsi čiji je jedini cilj bio zaštititi vojni i politički vrh Srbije i JNA, a osuditi beznačajne marginalce, uz to i neke od njih koji nemaju veze sa zločinom na Ovčari.

Sudjelovali ste u svim velikim operacijama HV-a, a i u prilagodbi HV-a novom ustroju NATO-a. Nedostaje li Vam aktivna vojna složba?

- Bilo je vremena kada mi je nedostajala vojska i taj dinamičan i uzbudljiv život. Ipak, kako se bližim pedesetim godinama, navikao sam se na život bez vojske.

Kakvo je Vaše mišljenje o vraćanju vojske u Vukovar? U kontekstu svega što Vukovar znači i kakva je stradanja prošao, koliko je to simbolički čin ili stvarna, realna potreba da oružane snage budu i u Vukovaru?

- Hrvatska vojska uvijek treba biti spremna i sposobna obraniti svoje granice. Mi moramo razvijati svoje odnose sa svima u cilju mira i stabilnosti, ali i dati do znanja kako nitko nikada više ne može računati na bilo koji komadić naše domovine koju nam je Bog darovao. Ako i dođe do takve odluke vjerujem kako oni koji će je donijeti znaju i zašto. Nemam ništa protiv vojske u Vukovaru, jer hrvatski vojnik ima pravo biti u svakom hrvatskom gradu, pa tako i u Vukovaru, koji je uvijek bio, jest i bit će hrvatski!(D.J.)

Vilim Karlović, hrvatski športaš i publicist, branitelj i sudionik obrane Vukovara, jedan od sedmorice preživjelih sa stratišta Ovčara.