Ukupno uzevši, kakva je unatrag, sad već više od 25 godina samostalne i neovisne Hrvatske, bila medijska prezentacija godišnjica pada Vukovara?

- U devedesetima i dvijetisućitima nezaobilazni dio medijske prezentacije privremene okupacije Vukovara bile su priče o prodaji, odnosno izdaji Vukovara koje su još k tome tendenciozno obrađivane. U ovom desetljeću te priče pale su u drugi plan te zauzimaju sve manje prostora, a dominiraju vojna dimenzija, ljudske sudbine i zločini srpskog agresora. Šteta je što se u medijima veći značaj ne pridaje znanstveno-stručnim skupovima posvećenim Vukovaru poput primjerice skupa “Vukovar '91”, kojega svake godine uoči dana sjećanja na žrtvu Vukovara organizira Institut društvenih znanosti Ivo Pilar - Područni centar Vukovar.

U jednom svom radu pisali ste o inverziji istine, je li se po tom pitanju nešto promijenilo?

- Promijenilo se, i to u pozitivnom smjeru. Broj TV emisija i pisanih članaka u kojima se laži o Domovinskom ratu i predsjedniku Tuđmanu pokušavaju nametnuti kao istina, u primjetnom je padu.

Što je s tezom o prodaji, odnosno izdaji Vukovara? Je li to mit, teorija urote, ili u toj tezi ima nešto?

- U toj tezi nema ništa. To je podvala koja je, s obzirom na situaciju u Vukovaru, pala na plodno tlo. Zadnji snažni pokušaj manipulacije događajima iz Bitke za Vukovar dogodio se 2011., kada se u poznatom “Šprajc-Zovko” prilogu u Dnevniku HTV-a raznim tehnikama manipulacije gledatelje navodilo na pogrešne zaključke da je Vukovar prodan, odnosno izdan. Nakon toga objavljena je određena količina znanstvenih djela u obliku članaka i knjiga, u kojima se direktno ili indirektno obrađivala tematika dezinformacijskih kampanja koje su se u medijima vodile na temu Bitke za Vukovar. Informacijska i povijesna znanost došle su do zaključka da Vukovar nije niti izdan niti prodan. Povijesna znanost otkrila je i prikazala činjenice, a informacijska znanost otkrila je i prikazala tehnike manipulacije informacijama pomoću kojih se javnost nastojalo uvjeriti da je Vukovar izdan ili prodan. Među tim djelima nalaze se i moji radovi iz područja informacijskih znanosti koji temeljito i detaljno razotkrivaju tehnike manipulacije vezane uz događaje iz Bitke za Vukovar, kao i razne druge. Povremeno se još pojavi neka emisija, članak ili događaj koji jednostrano, tendenciozno i manipulativno pristupi prikazu tih događaja, kao recimo dijelovi medijske kampanje koja je pratila kazališnu predstavu “Pad”, ali čini mi se da su to sada usamljeni strijelci, eho u stišavanju koji je zaostao nakon propalih informacijskih operacija.

Je li se, i u kojoj mjeri, vodio rat informacijama u vrijeme opsade Vukovara, ali i poslije?

- Rat informacijama vodio se i tada i poslije. Cijelu situaciju možemo sagledati s tri strane. Jedna su strana informacijske operacije agresora, tj. Službe sigurnosti JNA, kolokvijalno zvane KOS, koja je među pripadnike hrvatskih oružanih snaga i u javnost raznim kanalima plasirala dezinformaciju da je hrvatsko vodstvo na čelu s predsjednikom Tuđmanom izdalo Vukovar i prodalo ga za neovisnost Hrvatske. Cilj je bio destabilizirati hrvatsko vodstvo okretanjem vojske i javnosti protiv njega, jer bi to olakšalo ne samo osvajanje Vukovara, nego i ostalih hrvatskih područja. Operacija se provodila putem medija, raznih proglasa, i letaka koji su bacani iz zrakoplova, snimanjem razgovora državnoga, odnosno vojnog vrha i zapovjednika obrane Vukovara te montažom tih snimki i stvaranjem histerije usmenim putem. Druga su strana domaći čimbenici koji su bili politički protivnici predsjednika Tuđmana i njegove politike pa su radili praktički isto, osim što nisu bacali letke iz zrakoplova. Treća su strana ljudi u Vukovaru, i branitelji i civili, koji su bili u iznimno teškom položaju i dobrim dijelom u informacijskoj blokadi. I danas u mirno vrijeme i u normalnim situacijama čovjek se može osjećati povrijeđeno, pa čak i ostavljeno i izdano, zbog nemjerljivo banalnijih razloga. Logično je da se na mjestu gdje svakodnevno padaju stotine granata, ljudi ginu, pomoć je nedostatna, a kraj izgledan, javljaju misli o napuštenosti, izdanosti i prodanosti. Mješavina tih komponenti proizvela je pozitivan učinak za provoditelje ovih operacija, a negativan za hrvatsku javnost i kolektivno pamćenje Bitke za Vukovar, što se u određenoj mjeri održalo do današnjih dana. S tim da nisu svi koji vjeruju da je Vukovar izdan ili prodan i šire takve priče izmanipulirani ili nekakvi operativci. Nekima je to uvjerenje ostalo zbog nedovoljne informiranosti, osobne traume, ili intenziteta takvog dojma koji od tada traje do danas. Neki takve priče šire zbog ideoloških razloga, osobne nesnošljivosti prema predsjedniku Tuđmanu, ili pak senzacionalizma. Nažalost, neki domaći mediji znatno su pridonijeli tome. Stoga je bitno naglasiti da se sudovi o značajnim povijesnim događajima, onima od društvene važnosti i značaja za državu, ne smiju donositi na temelju impresija kolumnista u novinama ili na portalima, nego na temelju znanstvenih istraživanja. Na novinarima je da ih objektivno prenesu širokoj javnosti.

Gledajući s vremenskim odmakom, koliko je Vukovar, napose njegov pad, postao i opstao važna karika na stvarnoj i simboličnoj razini uspostave današnje samostalne i neovisne RH?

- Vukovar iz '91. izvor je povijesne poruke kako Hrvatskoj tako i svijetu. Brutalno uništavanje grada i njegovih stanovnika pridonijelo je razumijevanju događaja iz Domovinskog rata u stranoj javnosti i političkim centrima moći, jasnijoj distinkciji tko je loša strana, odnosno agresor, a tko žrtva koja se brani u neravnopravnom odnosu snaga. U Hrvatskoj, Vukovar iz '91. je točka koja spaja. Memorijalni spomenik koji pokazuje da hrabrost, odlučnost i želja za slobodom i u najtežim okolnostima mogu dovesti do nevjerojatnih pothvata koji desetljećima kasnije predstavljaju dio nacionalnog identiteta.

Što s Vukovarom danas? Što je s obnovom, razvojem, napretkom..., to sve ide presporo. Zašto je tome tako, Vaš komentar?

- Mislim da se Vukovar suočava s istim problemima kao i ostatak Slavonije. Najveći je problem nikakav razvoj industrije koji bi pokrenuo val otvaranja radnih mjesta, poboljšao financijsku situaciju i doveo do smanjivanja rezignacije koja vlada. Tu je i problem iseljavanja, poglavito mladih, što smanjuje količinu radne snage u naponu. Ne znam što je danas uzrok svemu tome i zašto je to tako. Inače, sam Vukovar lijepo je obnovljen. U širem središtu, osim mjestimice, stranac koji ne zna ništa o Vukovaru ne bi mogao zaključiti da je grad u potpunosti bio razrušen ratnim djelovanjem.(D.J.)

Dr. sc. Roman Domović, Tehničko veleučilište u Zagrebu, autor studije Informacijske operacije u medijskom prikazu Domovinskog rata.