Program obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine i ove je godine počeo dvodnevnim znanstveno-stručnim skupom u organizaciji Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Naziv skupa je “Vukovar '91. - dvadeset i šesta godina poslije”, a prema riječima dr.sc. Dražena Živića, voditelja vukovarskog Područnog centra Instituta Ivo Pilar, osnovni mu je cilj kontinuirano razmatranje Vukovara koji je 1991. godine bio prijelomno i sudbonosno mjesto stvaranja Hrvatske.

- Tijekom 20 godina održavanja prikupili smo veliki broj činjenica, empirijskih dokaza, statističke dokumentacije i svjedočanstava neposrednih sudionika. Objavili smo više od četiri tisuće stranica o Vukovaru 1991. godine i Domovinskom ratu. No, držimo kako to nije dovoljno, pa ćemo svake godine proširivati teme i krug suradnika te produbljivati spoznaje, rekao je Živić, dodajući kako Vukovar u memoriji hrvatskoga naroda ima svoje pravo mjesto, no često se koristi u dnevno-političke svrhe, što kao simbol hrabrosti i stradanja u Domovinskome ratu nije zaslužio.

Jedan od sudionika skupa, mr. sc. Zoran Komar, naglasio je kako se o braniteljima u javnom prostoru često govori na iskrivljeni način, između ostaloga i kada se govori o tome koliko ih ima jer bez obzira na objektivne brojke svatko iz svoga diskursa raspravlja o toj temi.

- Postavljaju se posve različita pitanja - jesu li hrvatski branitelji rušitelji ovoga društva i jesu li opasni, ili su stigmatizirani, marginalizirani ili manipulirani? Jesu li teret društvu? O tome se u javnosti govori, no u pozadini priče se nalazi nešto drugo i tužno, a to je činjenica da oni masovno umiru, prijevremeno i u ranoj dobi. Činjenica je i da imamo visoke stope suicida u braniteljskoj popuaciji, oni obolijevanju od niza malignih bolesti i to u većoj mjeri nego u civilnoj populaciji. Obolijevaju i članovi njihovih obitelji, i kad se sve zbroji dolazimo do zaključka da im je doslovce ugrožen život - naveo je Komar. Istaknuo je kako je, osim nacionalnog programa i institucionalne skrbi, nužno osigurati opće nacionalno društveno i političko suglasje i oko Domovinskog rata i oko hrvatskih branitelja i te teme depolitizirati.

- Možda to zvuči utopijski i idealistički, ali ako se to ne postigne nećemo izići iz začaranog kruga stradanja branitelja i ovoliko vremena nakon rata. Politika je po prirodi svog djelovanja instrumentalizirala i braniteljska pitanja i Domovinski rat. To su postala pitanja političke borbe, što je štetno, i na koncu se razbija o glavu i braniteljima i njihovim obiteljima - poručio je Komar.

S koliko se problema 26 godina nakon bitke za Vukovar susreću članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, upitali smo Sandru Rapčak, predsjednicu Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, koja okuplja oko 400 aktivnih članova. Naglasila je kako je njihova udruga prije tri godine anonimnim istraživanjem došla do rezultata kako čak 90 posto djece poginulih i nestalih branitelja osjeća ogorčenost.

- Društvo ne cijeni dovoljno žrtvu hrvatskih branitelja bez kojih danas ne bi ni bilo samostalne Hrvatske. Država je dijelom zakazala nakon rata kada nije pružila na terenu dovoljno zdravstvene i psihološke pomoći braniteljima i njihovim obiteljima. Danas je u tom smislu situacija bolja, jer je nadležno ministarstvo uvelo zdravstvene preglede za branitelje, no isto bi trebalo osigurati i članovima njihovih obitelji s obzirom da protokom vremena mnogima rane ne zacijeljuju, nego su i veće i dublje. Mnogi iza sebe imaju traumatična iskustva, poput poziva na identifikaciju poginulih članova obitelji - navela je Rapčak. Na upit što je u ovom trenutku najveći problem članovima udruge, istaknula je da je to egzistencijalno pitanje, jer, kako kaže, poslodavci često izbjegavaju zaposliti dijete poginulog ili nestalog hrvatskog branitelja, čak i kada udovoljava svim kriterijima natječaja.