Izgubljen arbitražni spor Hrvatske protiv MOL-a, kao i informacija o tome da bi najveća svjetska naftna kompanija Rosnjeft mogla kupiti većinski vlasnički udjel u Ini, ponovno je doveo domaću naftnu kompaniju u središte zanimanja javnosti.

Mogućnost Rosnjeftova preuzimanja Ine najavio je krajem listopada prvi čovjek ruskog naftnog diva Igor Sečin, koji je kazao kako ključnom imovinom u Ini drži dvije rafinerije - u Sisku i Rijeci, te da će, ako Rosnjeft preuzme Inu, ulagati u modernizaciju obiju rafinerija. No još je krajem prošle godine ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov izjavio kako je za preuzimanje Ine zainteresiran, također ruski, Gazprom.

Hrvatska je nezadovoljna MOL-ovim vođenjem Ine, s obzirom na to da je domaća naftna kompanija proteklih godina, od kada njome upravlja MOL, “skljaštrena” i praktično unazađena. Spor između Hrvatske i MOL-a vuče se godinama, a Vlada Andreja Plenkovića krajem prošle godine najavila je kako će država vratiti većinsko vlasništvo u Ini, kojoj je danas vrijednost znatno niža nego u trenutku kada ju je preuzimao MOL. Dakle, Ina je izgubila na vrijednosti i svoje pozicije na tržištu, a Hrvatska će izgubiti možda i milijarde u arbitražama vezanima uz Inu.

Bivši predsjednik Uprave Ine, a danas konzultant, Davor Štern, kazao je, gostujući u ponedjeljak u Studiju 4 HRT-a, kako bi to obećanje o otkupu udjela u Ini od MOL-a bilo realno da se nije dogodio Agrokor i “tektonski potres u Hrvatskoj”.

Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić prošloga je tjedna kazao kako će Vlada javnim natječajem odabrati konzultanta koji će državi pomoći oko procjene vrijednosti Ine, ali i pri odabiru strateškog partnera. Kazao je kako je Vladin cilj “da očuva Inu kao vertikalno integriranu kompaniju koja će prije svega ulagati u istraživanje, rafinerijski biznis”. Koliko je poznato, namjera je Vlade izabrati konzultanta koji će procijeniti vrijednost MOL-ova udjela u Ini, ali i analizirati prednosti i nedostatke toga da država otkupi MOL-ov udjel u Ini i potom ga ponudi novom strateškom partneru ili da odmah pronađe strateškog partnera i zajedno s njim otkupi MOL-ov vlasnički udjel u Ini.

Navodno je prigodom posjeta hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Rusiji preuzimanje Ine bilo jedna od tema razgovora. U javnosti je čak objavljen plan kako bi Rosnjeft došao do 51 posto vlasništva u Ini, tako da od Hrvatske kupi 19 posto dionica, a od MOL-a bi za neka prijašnja potraživanja preuzeo 32 posto dionica Ine. Međutim, nejasno je tko je uopće iz hrvatske delegacije mogao u Rusiji razgovarati o Ini, s obzirom na to da tamo nije bilo predstavnika hrvatske Vlade, koja o Ini i odlučuje, odnosno koja će i pregovarati s MOL-om o Ini.

U razgovoru za naš list Davor Štern je istaknuo kako se Rosnjeftova namjera može smatrati vrlo ozbiljnom, s obzirom na to da ju je iznio Igor Sečin, koji je vrlo visoko u hijerarhiji Rusije. Međutim, Štern ističe kako se želja za ulaskom u Inu mora predočiti prije svega prodavatelju - MOL-u. Ako se takva transakcija dogodi, navodi Štern, hrvatska bi država trebala biti spremna prodati jedan paket dionica kako bi novi vlasnik došao do većinskog vlasništva.

- Sumnjam da bi država dopustila da novi partner preuzme MOL-ov udjel u Ini od 49 posto dionica i zadrži sva upravljačka prava kako to danas ima MOL - kaže Štern.

Na naš upit, on bi pri izboru između Gazproma i Rosnjefta, dakle dva diva koja su izrazila želju za ulaganjem u Inu, dao blagu prednost Rosnjeftu. Objašnjava to time što je Gazprom već prisutan u Srbiji (NIS - Naftna industrija Srbije) te ne bi bilo dobro da bude vlasnik i Ine. No o tome tko će se javiti kao kupac Ine, uvjeren je Štern, odlučit će i tako ruska država. U svakom slučaju, objašnjava, s, recimo, Rosnjeftom kao novim vlasnikom otvorile bi se nove mogućnosti održavanja sustava naftne industrije u Hrvatskoj. Spomenuo je niz podsustava koji su u funkciji proizvodnje nafte i plina u Hrvatskoj, pa kao primjer i Rudarsko-geološko-naftni fakultet, koji bi s Rosnjeftom preživio, a s MOL-on nema mnogo šanse, jer MOL neće razvijati kapacitete u istraživanju i proizvodnji. Štern drži da je pitanje izbora konzultanta kojega će birati Vlada “sklisko”.

- Pitanje je tko će napraviti projektni zadatak na temelju kojega će se izabrati strateški partner. Što će konzultant morati dokazati? Kakve on mora imati kvalifikacije? Konzultant će preuzeti ulogu vođenja poslova u ime Vlade, jer ona za to nije kvalificirana, niti ima resurse. Ako zadatak tog konzultanta bude izračunavanje vrijednosti Ine, to mogu napraviti i ja s još dvije osobe u tjedan dana, što ne bi bilo skupo. Ako konzultant treba predložiti modele, i to može nas nekoliko brzo riješiti i predložiti tri modela. Jedan je da Ina bude samostalna kompanija, drugi je da dobije strateškog partnera, a treći da se ponovno pregovara s MOL-om. Ni to ne bi trebalo mnogo stajati. Najbolja bi uloga konzultanta bila da se on i obveže da će naći strateškog partnera za Inu. Najveći problem pri prodaji Ine, kako kod prvog paketa, koji je radila vlada Ivice Račana, tako i pri prodaji drugog paketa, u mandatu Ive Sanadera, bilo je to što su prodaju vodili ljudi koji nisu bili stručni. Tu je izvor svih naših nevolja kod Ine - zaključuje Štern.