Dvadesetpetogodišnji  Danijel Lacović – Lac donedavno je radio fizičke poslove u Donjem Miholjcu. Kosio je travu, nosio smeće i sve što se od njega tražilo. Ponekad radeći i po 14 sati dnevno, razmišljao je o odlasku iz Donjeg Miholjca, ali i iz Hrvatske. Danas više nije na otvorenom, danas je Danjel u odijelu i kravati i vozi klimatizirani automobil.

Kakvi su prvi dojmovi rada u Cammeu?

Kada sam došao na razgovor za posao, prije nekih mjesec dana, direktor Zoran me oslovio s 'Vi'. Nije mi  bilo jasno, na trenutak sam pomislio da se obraća ne kome drugome; pa zašto bi se direktor „običnom radniku“ obratio s Vi. Ubrzo sam shvatio – da u Cammeu nisi samo radnik, već da si dio obitelji. I, što je najvažnije, da te poštuju svi – od kolega do nadređenih.

Kako si došao u Cammeo?

U Slavoniji je teško naći dobru firmu i dobar posao, ali ja sam stalno pokušavao pronaći neku bolju priliku.  Jedno jutro sam vidio oglas na Hrvatskom zavodu za za pošljavanje da Cammeo zapošljava vozače i odlučio  sam pokušati. Već nakon prvih minuta na razgovoru za posao, shvatio sam – želim raditi u ovoj firmi do  mirovine!

Što te baš iznenadilo na novom radnom mjestu?

Prije svega – odnos nadređenih prema tebi. Nisam vjerovao da ovako nešto postoji, da ti se šefovi obraćaju  s poštovanjem, da ih zanima jesi li umoran, da ti žele pomoći i za posao, i za osobne stvari. I, moram reći,  upravo mi je ovih dana sjela plaća za listopad, za prošli mjesec, i ovo je najveća plaća koju sam ikada dobio, a vidim i da sam extra nagrađen!

Što radiš kada ne voziš taksi?

Imam djevojku pa joj često kuham, inače sam kuhar po struci, ali zato mi ona ispegla košulje za posao. Dobro smo se podijelili! (smijeh). Nagovaram je da i ona dođe u Cammeo!