U više sam navrata planirao razgovarati s dr. Nikolom Matijevićem, osječkim stomatologom koji je osamdesetih godina prošlog stoljeća bio istaknuti aktivni sportski djelatnik u karateu, a sad se planirano napokon i ostvarilo.

Kao izaslanik Karate kluba Đakovo, naime, izabran je za predsjednika Županijskog karate saveza osječko-baranjskog, a nedugo nakon toga obnašao je i dužnost čelnika KSH-a. Brzo je postalo jasno zbog čega je dr. Matijević posvetio slobodno vrijeme baš tom tada u Hrvatskoj posve mladom borilačkom sportu. Njegova kći Valentina (rođena 1968.) isticala se na svim natjecanjima, mnogi su u njoj prepoznali “čudo od djeteta”, što je plavokosa Osječanka sustavno i dokaz(iv)ala osvajajući naslove prvaka bivše države u pionirskoj, kadetskoj i seniorskoj konkurenciji.

Štoviše, stjecajem okolnosti, u Valentininoj riznici kasnije se našla i titula seniorske prvakinje Bosne i Hercegovine (braneći boje sarajevske Bosne, nap. a.), ali i naslov prve prvakinje samostalne i neovisne Hrvatske.

- Kao sasvim mladu članicu KK-a Đakovo, tek što je zakoraknula u svijet karatea, zapazio ju je čuveni dr. Ilija Jorga i mnogo godina kasnije ponudio prijelaz u beogradsku Crvenu zvezdu - opisuje važan detalj iz života svoje kćeri dr. Matijević, nadodavši podatak da je među đakovačkim karatašima prvi bio aktivan njegov sin Marko, kojeg je Valentina u pravilu pratila na svakom treningu.

Nažalost, brat se razbolio i morao prerano napustiti karate, a tri godine mlađa seka izrasla je u vrhunsku natjecateljicu. Nakon đakovačkog, Valentina je kao posve mlada branila boje KK-a Osijek (kod Milana Orlovića), zatim zagrebačkog Tempa (kod Ilije Smoljenovića) i već spomenute Bosne (kod također istaknutog trenera Salka Čurića), da bi nakon osamostaljenja RH nastupala za KK Novi Zagreb i Samobor. Danas je ponosna vlasnica majstorskog karate pojasa 6. dan (stupanj u karateu, nap. a.), a kao članica Samobora 1992. prva je osvojila prvo mjesto na državnom prvenstvu Republike Hrvatske u katama (borba sa zamišljenim suparnikom), što joj je omogućilo i nastup na Svjetskom prvenstvu u Granadi. Natjecala se kasnije i kao veteranka, osvojivši dakako državni primat, neko je vrijeme obnašala i dužnosti izbornice reprezentacije Hrvatske te predsjednice liječničke komisije HKS-a.

Dakako, sasvim dočarati inače atraktivnu Valentinu Matijević ne bi bilo moguće kad ne bih istaknuo da ima kćer Petru (sada već studenticu) te da živi u metropoli, radi u bolnici u Vinogradskoj gdje je voditeljica Odjela dječje fizijatrije sa stečenim zvanjem doktora znanosti, primarijusa specijalizacije fizijatrije i doktora medicine. Prije nešto više od dvije godine Valentina je proglašena najboljom od deset hrvatskih liječnica u toj struci!

Ne treba posebno ni isticati s koliko ljubavi Matija danas govori o svojoj nasljednici, ali i o sinu Marku (1965.). On, naime, nije napuštao Osijek, docent je dr. znanosti, specijalist oralne medicine, radio je prvo u KBC-u Osijek, sada ga možete sresti kao oralnog kirurga u Domu zdravlja. Ili, možebitno, na Medicinskom fakultetu gdje je jedan od predavača. “Ne tajim da sam najsretniji čovjek na svijetu”, reći će u jednom trenutku ushićeno Nikola, misleći pritom poglavito baš na članove vlastite obitelji.

Bilo kako god, glavnina naše priče ipak se odnosi na uvijek samozatajnog Nikolu, koji se u mladosti bavio košarkom. Bio je član čuvenog Željezničara, iz pedesetih godina 20. stoljeća, čiji je lider bio Živko Radan, tada profesor na Gimnaziji, a igrali su, kao pioniri tog sporta u gradu na Dravi, isključivo osječki gimnazijalci.

- Profesora Radana danas se rijetko spominje, a zaslužio je da ga se potencira kao utemeljitelja nekoliko klubova u Osijeku - kaže Nikola, kojeg i danas vršnjaci zovu Matija.

- Priključio sam se nešto starijim kolegama i kad su oni otišli na studij u Zagreb, ja sam ostao i počeo voditi Želju. Mnogo godina kasnije, baš za tu aktivnost, primio sam diplomu za “zasluge u osječkom sportu”. Nažalost, kad sam gotovo proglašen narodnim neprijateljem (uporno je odbijao postati partijaš!), izgubivši vjeru u društvo oko sebe, zapustio sam i bavljenje sportom, pa se i Željezničar ugasio - priča Matijević.

Prolazile su godine, tvrdoglavom Ličaninu mnogo važniji postaju školovanje, posao i obitelj, ali je Nikola i dalje osjećao ljubav prema sportu. Budući da u Vrpolju nije bilo prepoznatljivijeg kluba, Nikola je odveo sina u obližnje Đakovo.

- Marko se kao devetogodišnjak uključio u rad Karate kluba Đakovo, gdje se treniralo u nama pogodnim večernjim terminima. Odvozio bih pritom i Valentinu, koja je brzo postala maskota kluba, trenirajući kod Mirka Križića, tada “alfe i omege” đakovačkog kluba. Nažalost, Marko je počeo osjećati bolove, morao je prestati trenirati jer je liječnicima (pre)dugo trebalo da postave dijagnozu (ulcus!), Valentina je ostala, pa je kao djevojka ostvarila veliku karijeru. Presudna je, u tomu, bila ponuda braće Jorga da pomognu Valentini u njezinu razvoju, pa sam je neko vrijeme vodio i u Beograd na treninge. S vremenskim odmakom moram priznati kako smo baš kod Jorginih nailazili na sjajnu gostoljubivost - prisjeća se dr. Matijević.

Druga je bitna ponuda Valentini mnogo kasnije stigla iz sarajevske Bosne, čiji su emisari obećali upis na Medicinski fakultet u Sarajevu, kako za Valentinu, tako i za Marka.

- Međutim, Valentina je ostala članica Bosne još samo pola godine, osvojivši u to vrijeme i titule prvakinje BiH i Jugoslavije, ali kako se nije adaptirala na novu sredinu, spakirala je stvari, otputovala u Zagreb gdje je diplomirala medicinu. Marko je stomatologiju, pak, završio u Sarajevu... - raspričao se dr. Nikola Matijević kad sam već bio siguran da je razgovor pri kraju.

- Rekoh ti da je moja sudbina burna i sadržajna, dostojna možda i jednog romana - kaže.

Koji bi autor, svakako, završio zanimljivom pričom s kraja Nikolina radnog vijeka.

- Bio sam te 1994. već sasvim iscrpljen, poglavito od stalnog putovanja do Osijeka i Donjih Andrijevaca, što me potaknulo da ishodim invalidsku mirovinu s punim stažem (36). Budući da sam u to doba honorarno radio u Kopanici, gdje me jedne večeri telefonom nazvao Petar Vukasović, pravnik u Domu zadravlja koji me otprije poznavao kao pacijent, te ponudio zaposlenje! Dakle, na kraju radnog vijeka, eto, mogao sam se zaposliti u Osijeku, ali sam tu mogućnost ipak odbio. Zahvalivši pritom na lijepoj ponudi - zaključio je svoju životnu priču naš sugrađanin, i danas vitalni Nikola Matijević, ponosni otac ponajbolje hrvatske karate natjecateljice Valentine i nešto starijeg sina Marka, oboje danas liječnika, dičeći se također i s troje unučadi.

Piše: Dragutin KERŽE