Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES, piše o akterima “državnog udara” u Crnoj Gori. Njegov članak “Nesporno, sporno!” objavljujemo u cijelosti.

Prošlo je nekoliko godina od kada sam u jednom od tekstova upozorio na opasnost od srpskog i crnogorskog mentalitetskog primitivizma. Taj problem postaje golem onda kada takav primitivizam kreira državnu politiku, a zabrinjavajuće je golem kada iz takve politike izrastu državne institucije. U kakvoj li je opasnosti onda čovjek koji od takvih institucija očekuje da mu one zaštite njegovo pravo, pravdu i slobodu. Duboko svjestan svega ovoga, dan poslije listopadskih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine, u TV intervjuu objasnio sam da je “državni udar” koji je vlast objelodanila u izbornom danu cirkus u režiji režima.

Revnosan je bio Aleksandar Vučić u dramatičnim i patetičnim izjavama o njegovim saznanjima što se sve strašno spremalo njegovom politički sijamskom blizancu Milu Đukanoviću. Ništa manje nisu bili zabrinuti i neki predstavnici SAD-a, EU-a i NATO-a, koji su bili strašno “iznenađeni” tolikom prisutnošću Rusa na prostoru Crne Gore. Svjesno ili nesvjesno, ali je zlata vrijedna odluka da se suđenje za takozvani državni udar učini javnim. Siguran sam da se donositelji takve odluke danas kaju zato što se otkriva koliko je veliko srpsko-crnogorsko bratstvo i jedinstvo u mentalitetskom primitivizmu i koliki je stupanj šuplje priče u politikama dužnosnika i Crne Gore i Srbije. Što je sve nesporno, a šta je sporno u ovom cirkusu?

Nesporno je to da se Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore zakvačilo na informacije koje je dobivalo od BIA-e Republike Srbije, ali je sporno to što nije razlučilo što su prave i korisne informacije, a što su “navlakuše”, opet iz političkih, hegemonističkih, a ne isključujem i iz geopolitičkih razloga za potrebe velikog “tate”. Nesporno je da su NATO države pod svaku cijenu željele priključiti Crnu Goru tom savezu, ali je sporno to je li u insceniranom državnom udaru bilo udjela i njihovih agenata kao što je sporno da je proruski DPS režim u Crnoj Gori uspio NATO državama prodati šejtana o tobožnjoj njihovoj osobnoj ugroženosti od tih istih Rusa.

Nesporna je vjekovna imperijalna ruska politika prema balkanskim prostorima, ali je sporno čuđenje nekih međunarodnih krugova otkud toliko Rusa u Crnoj Gori, iako im je poznato da aktualni crnogorski režim s tim istim Rusima odavno šuruje u različitim špekulativnim poslovima. Njihove međusobne prijevare su faktičko stanje pa je logično da će posegnuti jedni na druge. Administracijama SAD-a, EU-a i NATO-a ovo je dobro poznato pa je sporno to što sukobe pojedinaca u njihovim špekulativnim poslovima premještaju na nivo međudržavnog odnosa. Nesporno je da se Rusi protive ulasku Crne Gore u NATO savez, ali je sporno to što se pojedini sudionici u crnogorsko-ruskoj mreži organiziranog kriminala i korupcije amnestiraju. Zapadne administracije čine previd jer ne vide da je naprasna “ljubav” prema NATO savezu kod nekih članova crnogorskog režima ustvari njihovo u strahu bježanje od odmazde od strane njihovih dojučerašnjih ruskih pajtosa.

Nesporno je da ruski operativci desteljećima vršljaju po državama Balkana, kao što je nesporno da oni u svojim aktivnostima hvataju kopču kako s utjecajnim ljudima u državnim sustavima, tako i s kriminalcima najgore vrste. Nesporno je i to da je crnogorski režim režiju “državnog udara” kreirao na ulozi zaštićenog svjedoka Saše Sinđelića, ali je sporno to što taj isti režim drži na vezi tog kriminalca s međunarodne tjeralice koji svojim svjedočenjem pokazuje na kakvom šarlatanstvu počiva optužnica za takozvani državni udar.

Nesporno je da su ruska mitomanija i pravoslavni fundamentalizam osnova u politici DF-a. Nesporno je i to da je DF vjerojatno primio novac od ruskih donatora. Nesporno je i to da u promoviranom državnom udaru ili terorističkom aktu, kako ga SDT ponekada naziva, nije bilo učinjenog kaznenog djela, te da nije bilo oružja kojim bi kazneno djelo bilo izvršeno (osim onog podmetnutog od strane režima, a zbog fotografiranja). Nesporno je i to da, od režima priželjkivani kaos, pripadnici DF-a u krajnjem nisu izvršili, a što je zaštićeni svjedok okvalificirao kao njihovu izdaju u izvršenju zadatka, ali je sporno to da građani Crne Gore još uvijek ne uočavaju da DF svjesno ili nesvjesno predstavlja “vojno” krilo DPS-a, a na što javno upozoravam više godina. DPS godinama kvalificiram kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju, dok za DF tvrdim da se oni, uglavnom, ne razumiju u politiku, te da se radikalizam i jedan oblik neofašizma mogu prepoznati u njihovu političkom djelovanju. Upravo zbog toga oni i služe kao “vojno” krilo DPS-a, što građani još uvijek nisu prepoznali. Nesporna je uloga Mitropolije crnogorsko-primorske u svemu ovome kao što su nesporne njezine bliske veze s crnogorskim režimom, ali je sporno to što sve ovo većina građana Crne Gore još uvijek ne vidi ili ne želi vidjeti. Kad-tad DF će ući u politički savez s DPS-om jer imaju istu političko-nacionalnu generiku. Vučićeva politika bit će inspirator takve političke trase i upravo je to ta opasnost za Crnu Goru.

Nesporno je da su mnogi vagabundi iz Srbije primali ili bolje reći otimali novac od Sinđelića kako bi u Crnu Goru putovali na četničko hodočašće. Nesporno je i to da je to u skladu s njihovim mentalitetskim primitivizmom i malograđanskom sitnosopstveničkom psihologijom. Nesporno je i to da su u ključnom momentu takozvanog državnog udara svi oni izdali svoga poslodavca - Sinđelića. Ali sporno je to da sve ovo ne uočava SDT Crne Gore koji bi trebao zaštititi građane i državu od mnogo ozbiljnijih stvari.

Nesporno je da je DPS režim sa svojim SDT-om inscenirao takozvani državni udar, kao što je nesporno da su prijevarom građana sklepali Sinđelićev parlament i Sinđelićevu vladu. Uz već nelegitimnog predsjednika države, oni su napravili državu provizorij. Nesporno je i to da će DPS pokušati još jednom kapitalizirati učinke takozvanog državnog udara. Naime, oni će u ovom tužilačko-sudskom cirkusu izreći masovne drakonske kazne, a nakon toga će raspisati izvanredne parlamentarne izbore, iako su svjesni da će sve te presude pasti u drugostupanjskom postupku. Ali je sporno to da će goleme troškove suđenja i sudskih obeštećenja opet platiti građani Crne Gore. Nesporno je i to da DPS sada ima svojih oko 110 tisuća korumpiranih glasača, ali je sporno to kako je moguće da većina građana Crne Gore sve to tako utrnuto gleda, a šuti. Crnogorska hrabrost je zaista samo kriva kletva. Sporno je, a može biti i vrlo opasno - hoće li revolt građana biti iznenadan, a buran? A onda? Formula za izlazak iz svekolike krize, a bez upotrebe sile je jednostavna - časni vojnici, časni policajci i časni suci, konačno se pridružite svojim građanima!