Popularni HRT-ov meteorolog Zoran Vakula postao je poznat u cijeloj jugoistočnoj Europi. Javnoj televiziji iz svih susjednih država redovito stižu upiti i poruke gledatelja, a nakon što je postao i ikona pop-kulture opjevana u pjesmi Ante Casha, često im stižu i poruke najmlađih gledatelja, osobito učenika među kojima je omiljen.

U velikom intervjuu Vakula nam je otkrio brojne zanimljivosti o počecima svoje karijere pa sve do danas.

Možete li se prisjetiti u kojoj se dobi rodila vaša ljubav prema meteorologiji?

- Tek na trećoj godini, ali ne života, nego studija inženjerske fizike na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Fiziku sam upisao nakon završetka matematičko-informatičkog usmjerenja tadašnjeg COUO-a u Virovitici, na preporuku i savjet prof. Polašek, i to baš inženjersku, jer je omogućavala rad i u privredi i u školstvu, uz nekoliko dodatnih ispita iz pedagogije, a meni je bio cilj što prije se zaposliti. Nakon prve dvije godine opće fizike odlučio sam se za geofiziku s meteorologijom, a tek na kraju treće godine na 'čistu' meteorologiju.

Kada ste shvatili da će to postati vaš posao s punim radnim vremenom?

- Već sam tijekom četvrte godine studija počeo razmišljati o stalnom poslu i tražiti ga, čak sam nekoliko tjedana i mijenjao jednu profesoricu fizike u osnovnoj školi u Dubravi. Imao sam ponude najprije za posao tehničara pa meteorologa u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe, zatim i u DHMZ-u, gdje mi je na preporuku prof. dr. sc. Nadežde Šinik, mr. sc. Milan Sijerković dogovorio sastanak s tadašnjim direktorom, pokojnim g. Tomislavom Vučetićem. Ponudio mi je da počnem raditi kad poželim. Obećao sam položiti sve ispite do jeseni, što sam i uspio, te sam 10. listopada 1994. počeo raditi na Griču i paralelno pripremati diplomski kod dr. sc. Kreše Pandžića. Roditelji su bili sretni i ponosni što sam brzo diplomirao i počeo raditi, i to u relativno stabilnoj i sigurnoj državnoj službi. Ni moja supruga, tadašnja djevojka, nije se protivila. Dapače. Uskoro smo počeli i zajedno živjeti. Imali smo sreće zaposliti se odmah nakon studija, što s današnjim mladima nije slučaj, na žalost.

Je li vas fakultet dovoljno naučio svemu ili ste ipak najviše naučili u praksi?

- Nisam čuo da je tada, a ni sada, neki fakultet naučio dovoljno za svakodnevni rad. On daje temelj, osnovna, pa i proširena znanja za daljnji rad, a kao što je netko nekada rekao: “Praksa čini radnika”.

Prema čemu ćete pamtiti početke svoje profesionalne karijere?

- Imao sam sreće, mislim da je i sada imam, unatoč kojekakvim nevoljama. Bog me voli. Zahvaljujući vjerojatno ponajviše g. Sijerkoviću – kojeg sam svojedobno prozvao i mojim meteorološkim ocem, dobio sam mogućnost od početka raditi i relativno brzo razvijati se i napredovati u tzv. sinoptici – analizi i prognozi vremena. Upravo ta 'operativna' prognoza najviše me privlačila, a ne znanstveni rad. Osim redovite, gotovo svakodnevne analize i prognoze, počeo sam se baviti vizualizacijom prognoza - osmišljavati izgled, načine predočavanja prognoza u medijima, najprije u tiskovinama i na radiju, uskoro i na internetu i televiziji, s čim se i sada bavim.

Što se zapravo ubraja u vaše dužnosti?

- Od početka sam, vidjevši tadašnji sustav rada, počeo raditi na organiziranju brže, jednostavnije i lakše pripreme prognoza i njihove dostave korisnicima, osobito medijima. Zbog istih razloga, ne znanstvene spoznaje utemeljenosti, nego svakodnevne operativne primjene koja pomaže svima, od početka karijere pa sve do sada, bavim se verifikacijom prognoza – spoznajom kvalitete prognostičkih izračuna različitih modela atmosfere na temelju kojih se pripremaju prognoze – od kratkoročnih do dugoročnih, kako bi meteorolog-prognostičar stekao dojam koliko može vjerovati nekom modelu, a verificirao sam, i još to činim, i subjektivne prognoze prognostičara.

Što smatrate vrhuncem svoje karijere?

- Svojevrsni vrhunac karijere mi je HRT METEO – aplikacija za pametne mobilne telefone, koja je nakon prvih tjedan dana od predstavljanja u rujnu 2016. godine imala oko 50 tisuća preuzimanja, kao rijetko koja hrvatska aplikacija. Sada ih je oko 180 tisuća, ne samo iz Republike Hrvatske nego i inozemstva, a ostvari li se nova planirana nadgradnja bit će ih i više.

Jesu li vam, kao zaštitnom licu HTV-a, druge kuće nudile ugovor?

- Ponuda je bilo, ako se dobro sjećam, najprije 2004., pa još ozbiljnija i izdašnija 2008. godine, te posebice 2011. godine izvan Hrvatske. Tada sam prosudio prema onoj “nije u šoldima sve”, i ostao vjeran HRT-u.

Kakav je to osjećaj biti najpoznatiji meteorolog u Hrvatskoj?

- Jesam li najpoznatiji – ne znam. Analizirajući internetske portale po Hrvatskoj i okolici - vjerojatno jesam. Ali što to znači? Ne smatram se zvijezdom, samo običnim čovjekom koji ima neobičnu sreću raditi posao koji voli, i kojem je posao još i hobi i ljubavnica. Pokušavam činiti dobro, pomagati ljudima, i znanima i neznanima, i tako mi se vraća. Uglavnom... Cijeli svoj život trudim se raditi vrijedno, pošteno, što je moguće kvalitetnije, na dobrobit drugima, ponekad čak i na štetu vlastitu i moje obitelji, ne gledajući na radno vrijeme… Uostalom, iz DHMZ-a sam otišao ostavivši više od 2000 pošteno odrađenih prekovremenih sati. Mnogi ljudi moj trud i rezultate prepoznaju i uzvraćaju mi dobrotom. I zahvalan sam im zbog toga.

Ne smijemo zaboraviti ni na pjesmu “Vakula”, Ante Casha i Saše Antića. Što mislite o njoj, kako ste reagirali kad ste je prvi put čuli?

- U početku sam mislio kako je riječ o šali, budući da mi je Ante prvi e-mail o postojanju pjesme i željom za snimanjem videospota poslao baš na 1. travnja. No, kasnija događanja sve su samo ne šala. Pjesma je tjednima bila na listi najemitiranijih, što je vjerojatno posljedica njezine popularnosti, pjevnosti, simpatičnosti, a iz svega toga rodila se i nominacija za Porin prošle godine. Pa premda sam Porin nije osvojen – kao i da jest! Veseli me toplina i pozitiva pjesme – svojevrsne promocije meteorologije, napose vremenske prognoze.

Kakav je Zoran Vakula privatno, kako provodi slobodno vrijeme, ima li kakvih hobija?

- Privatno sam kojekakav – moja supruga Lavanda zna reći i kako sam često 'podosadan' i šutljiv, premda to gledateljice i gledatelji mnogobrojnih emisija i priloga s meteorološkim informacijama na medijskim platformama HRT-a vjerojatno i ne misle, osobito kad se raspričam i produljim dogovoreno vrijeme za prognozu u “Dobro jutro Hrvatska”, ili kad 'brzam' u emisijama “Vrijeme”, želeći u minutu, dvije, tri reći i više nego što je primjereno. Posao mi je i hobi. Nemam ni vikendice, ni neke redovite aktivnosti, osim šetnje mopsice Dame, a i u tome bih mogao biti bolji.