Ako se nekomu na prvi pogled učini da u umjetničkom smislu nemaju gotovo ništa zajedničko osim medija ilustracije, u velikoj će mjeri biti u pravu. Dubravko Mataković, Stanislav Marijanović i Dražen Jerabek sjajni su umjetnici, renomirana imena, ne samo na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni, a odnedanvo i suradnici na novopokrenutom diplomskom studiju Ilustracija na Umjetničkoj akademiji. Kako kaže čelnik studija, Marijanović, bili su to više nego dovoljni razlozi da se upravo njih trojica, pod kustoškim vodstvom Valentine Radoš, okupe u isto vrijeme na istom mjestu - u Muzeju likovnih umjetnosti - i predstave se (kako je pokazala gužva na otvorenju) velikom broju zainteresiranih posjetitelja svih naraštaja.

Najmlađi od ta tri autora, Dražen Jerabek (1966.), ilustraciju je kao “poziv” osjetio vrlo kasno i nije on odabrao nju, nego ona njega - kaže u šali. Prepoznavanje se dogodilo jednog ljeta tijekom studija, a poticaj su, moglo bi se to tako reći, bili učenici kojima je u to vrijeme paralelno predavao likovni odgoj. Prvu mapu ilustracija i slikovnicu ponudio je izdavačima. Odbili su ga, ali su mu ponudili suradnju na raznim časopisima. Bio je to put kojim se Jerabek, kojega vrlo dobro poznaju sve generacije i kroz sjajnu suradnju s autoricom Dubravkom Pađen Farkaš, našao u ilustraciji.

Upravo ilustracije za njihove tri problemske slikovnice - Gospodin Otto i stari naslonjač, Tajna i Djevojčica i ptica - izložio je u jednoj od prostorija u prizemlju MLU.

Jerabek, koji će sadašnjim i budućim studentima preddiplomskog studija Ilustracija predavati na trećem semsetru, za svoj je ilustratorski rad i nagrađivan. Prije nego s osječkom autoricom ostvario je niz uspješnih suradnji i s drugim hrvatskim autorima. Ponekad suradnja pisca i ilustratora ide vrlo glatko, a nekad crtaču treba neko vrijeme da stigne poticajna vizualna inspiracija. Zato je, kaže sam za sebe, izbirljiv.

- Svaki put nastojim biti nov i drukčiji, volim istraživati i eksperimentirati, a razmišljao sam i o pop-up slikovnicama, ali i tzv. shadow box - 3D slikovnicama. Doći će vrijeme i za to - otkrio nam je Jerabek.

Od kolega se Marijanovića i Matakovića razlikuje po mnogočemu, od senzibiliteta i humora, pristupa, stila, tema, tehnika, osobnih razmišljanja, emotivnog pristupa, ali ih veže ljubav prema ilustraciji. Primarno strip-crtač, Vinkovčanin Mataković (1959.) je - po potrebi, tj. potražnji, i - ilustrator.

- Iako su i stripovi naručeni, u tom slučaju imam odriješene ruke jer naručitelj zna što od mene može očekivati. Moja je ideja, scenarij... Kod ilustracije se držim tuđeg teksta - objašnjava Mataković, koji je suradnik na UAOS-u već pet godina, pa se i trema usput rasplinula.

- Nije mi bilo svejedno kada sam shvatio da studenti mene gledaju kao profesora. S vremenom se stvorila sigurnost - dodaje kroza smijeh Mataković, priznajući da se u međuvremenu morao i malo uozbiljiti.

Ni najstariji od ova tri autora, Marijanović (1957.), nije se prvo počeo baviti ilustracijom, nego grafikom.

- Bilo je to gotovo slučajno. U početku sam razmišljao: mali prijezir, veliki umjetnik, je li to primijenjena umjetnost... Na nagovor sam prijateljice napravio prvu slikovnicu i pokazalo se da je to bio pun pogodak jer je do danas prevedena na 20-ak jezika. Ilustracija je posve druga priča, ali nisam ni grafiku napustio. To su moja dva paralelna svijeta - kaže Marijanović, dodajući kako je izložba u MLU i oblik predstavljanja novog studija. Iako bi, da to nije jedan od povoda, ova izložba jednako opravdana bila i bez toga, jer to svojim djelovanjem opravdavaju sva trojica.