Sve na jednom mjestu - središnja je tema, moto pod kojim se ove godine obilježava Mjesec hrvatske knjige. Manifestacija je jučer u prepunom holu Gradske i sveučilšne knjižnice započela otvorenjem prigodne izložbe “Odnekud dolaze sanjari: književno djelo Stjepana Tomaša”, kao dio prošle godine pokrenutog ciklusa Zavičajne priče. Izložba, čije su autorice Ljiljana Krpeljević i dr. sc. Svjetlana Mokriš, sjajan je povod za sve sanjare, na otvorenju je istaknula ravnateljica Dubravka Pađen Farkaš.

- Stjepan Tomaš usudio se sanjati i još k tomu zapisati svoje snove, kako bismo i mi u njima povremeno mogli uživati - uvodne su ravnateljičine riječi, nakon koje se brojnim okupljenima (među kojima je najviše bilo studenata kulturologije) obratila suautorica, dr. sc. Mokriš, voditeljica Studijske čitaonice, fokusirajući se na šest plakata poetskih naslova (uglavnom preuzetih iz autorovih djela), koji uz knjige čine izložbu, kao i književne nagrade, fotografije (koje je ustupio Stjepan Tomaš).

Među naraštajnicima često zaboravljan i izostavljan, Stjepanu je Tomašu (koji se na književnoj sceni javlja početkom 70-ih) unutar zavičajnih koordinata uvijek pripadalo zasluženo mjesto.

- Vrlo je često u svojim djelima progovarao o likovima koji su bili neshvaćeni u svom vremenu, koji su bili sanjari i veći dio života proveli u budućnosti nego u sadašnjosti - dodaje Svjetlana Mokriš, najavljujući za studeni književni susret s Tomašem, koji će voditi Julijana Matanović, i sama književnica, sveučilišna profesorica, a odnedavno - ponovno Osječanka.

Stjepana su Tomaša, čulo se na izložbi, motivirali njegovi zavičajnici, biografska i duhovna provincijalnost ovih prostora, duhovno i fizičko propadanje malog čovjeka u provinciji, uvijek gubitnika, nikad dobitnika... Često je Tomaš pisao i za djecu, ne libeći se dotaknuti tamne strane odrastanja, pa su njegove knjige čitali i odrasli. Zagrebačka i osječka publika imale su prigodu na kazališnim daskama upoznati i njegov dramski opus.

U godini njegova 70. rođendana i pola stoljeća bavljanje književnim stvaralaštvom te 45 godina od objave prve knjige “Sveti bunar”, GISKO svojim sugrađanima nudi materijalni uvid u Tomašev opus, koji čini 20-ak knjiga. Zbog nedostatka prostora nedostaju časopisi u kojima je Tomaš objavljivao.

Prisjetio se autor i prve objavljene priče u zagrebačkom tjedniku Arena 1966. S obzirom na to da nije imao ni pisaći stroj, priču je napisao rukom, poslao ju i objavljena je. Iz svog bogatog književnog života izdvojio je zgodu kada ga je nazvala žena iz Rijeke i pitala ga može li na talijanski prevesti njegovu knjigu “Mali ratni dnevnik”. Na autorovo zadovoljstvo doživjela je nekoliko izdanja.

Zahvalan je autor gradonačelniku Ivanu Vrkiću što je našao vremena doći i otvoriti izložbu. Rođeni iste godine u istom kraju, Vrkić i Tomaš još nešto dijele: aktualni je gradonačelnik, kako je rekao, '71. završio svoju političku karijeru, a Tomaš je te godine počeo pisati. Autor je to na ponos grada u kojem živi i trebamo mu, rekao je Vrkić, omogućiti da što duže piše. N.Vekić