Europa je podijeljena kada je riječ o težnjama pojedinih regija prema autonomiji. Jedni smatraju da to ugrožava Europsku uniju, a postoje i oni koji su uvjereni da je rješenje problema “Europa regija”.

Osim na Kataloniju pogledi su sada usmjereni i na ostale secesionističke pokrete - od Škotske do Flandrije i Bavarske i svi se pitaju hoće li nasilje španjolske države u vrijeme katalonskog referenduma ojačati te pokrete. Iako populisti, čija je retorika usmjerena protiv Europske unije, poput Nigela Faragea i Geerta Wildersa, podržavaju odcjepljenje Katalonije, Katalonci nisu protiv EU. Naprotiv, katalonski planovi neovisnosti ovise o daljnjem članstvu u Europskoj uniji. Kako analizira briselski portal EurActiv, Katalonija će teško opstati bez zajedničkog EU tržišta, a posebice bez španjolskog tržišta, čiji je sada neodvojiv dio.

Građani EU u pravilu ne prihvaćaju najbolje prijenos sve vlasti u Bruxelles jer izvorna ideja EU podrazumijeva da taj prijenos ide u dva smjera - gore, u Bruxelles, i dolje, do regija.

- To osigurava načelo supsidijarnosti - da se odluke donose na europskoj, nacionalnoj ili regionalnoj razini koja je najbliža građanima. Takav pristup usvojen je 1985. i 1992. godine postao je dio Ugovora iz Maastrichta. Odbor regija EU osnovan je 1994. S obzirom na to da 70 posto zakonodavstva EU treba biti primijenjeno na regionalnoj razini, to znači da se regionalnim vladama daje veća uloga u odlučivanju u EU, piše EurActiv.

Međutim, uloga Odbora nije u skladu s očekivanjima i potrebama građana, to tijelo ima samo savjetodavnu ulogu i vrlo malo ovlasti u usvajanju europskih zakona. U izvještaju o Europskoj uniji list Economist je Odbor regija nazvao apsurdnom institucijom, dodavši kako “teško da bi itko, čak i u Bruxellesu, primijetio kada bi sutra nestao”.

Francuski predsjednik Emanuel Macron predložio je niz “dijaloga građana” o reformi EU diljem njezinih članica u sljedećoj godini. Ideju je podržao predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, a sve bi moglo rezultirati izmjenama Ugovora o EU. Neki smatraju da se promjene mogu odnositi na davanje veće autonomije europskim regijama. “Posljednjih godina mnogo glasača okrenulo se strankama koje predstavljaju narod, koje žele da regije dobiju veću moć i veću autonomiju, posebno u velikim članicama EU”, rekao je član Odbora regija Michael O’Conchuir te dodao da bi se Odbor trebao transformirati iz savjetodavnog tijela u pravu instituciju predviđenu ugovorima EU.

Ta ideja nije nova. Tvorac koncepta “Europe regija” švicarski je filozof i regionalist Denis de Rougemont, koji ga je prije više desetljeća vidio kao način da se ublaži centralizirana snaga članica EU. Čelnici Unije u posljednje vrijeme upozoravaju da regionalizacija treba biti dio reforme EU. Tako predsjednik Vijeća Europe Donald Tusk kaže kako bi Europa regija “bila slobodnija i poštenija”. “Širenje političkog odlučivanja može pomoći demokraciji. Jake regije upućuju na jaku zemlju. Sve loše u europskoj povijesti obično je posljedica nastojanja da se sve centralizira i homogenizira - komunizam, fašizam, nacionalizam...” rekao je Tusk.

Međutim, europske zemlje imaju različita iskustva s regionalizmom. EU ima savezne zemlje, poput Njemačke i Austrije, gdje države-pokrajine imaju veliku moć. No postoje i izuzetno centralizirane zemlje, poput Francuske ili Švedske, gdje regionalne vlade gotovo ne postoje. Postoje i centralizirane zemlje, poput Velike Britanije i Španjolske, gdje neke regije imaju ovlasti vladati, a neke ne.

Budući da Macron potječe iz centralizirane zemlje bez jačih pokreta samostalnosti, osim na Korizici, teško je da će ideja regionalizacije u Francuskoj biti u središtu pozornosti. Prije će to postati važna i velika tema u Njemačkoj, čiji političari često kažu da bi struktura njihove savezne vlade bila dobra za zemlje poput Španjolske.